Mafia: The City of Lost Heaven

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mafia: The City of Lost Heaven
Proizvođač(i) Illusion Softworks
Izdavač(i) Gathering of Developers
Engine LS3D engine
Posljednja inačica 1.2 (8. kolovoza 2005.)
Nadnevak izlaska 29. kolovoza 2002.
Način(i) igre jedan igrač
Dobna granica ESRB: Mature (17+)
Platforma Windows, PS2, Xbox
Medij(i) CD (3), DVD (1)

Mafia: The City of Lost Heaven je računalna i video igra koja je isprva bila napravljena i puštena u prodaju 2002. samo za Microsoft Windowse. 2004. su izašle i verzije za PlayStation 2 i Microsoft Xbox. Igru je razvio Illusion Softworks, a objavio Gathering of Developers.

Radnja[uredi VE | uredi]

Radnja se odvija tijekom 1930-ih, od jeseni 1930. do kraja 1938., tijekom prohibicije. Radnja je smještena u imaginarni američki grad Lost Heaven (jednim dijelom temeljen na izgledu New Yorka i Chicaga iz istog razdoblja).

Igrač preuzima ulogu taksista Thomasa (Tommyja) Angela, koji je, dok pokušava preživjeti na ulicama Lost Heavena, neočekivano i ne svojom voljom uključen u organizirani kriminal kao vozač kriminalne organizacije Salieri koju vodi Don Salieri.

Kroz događaje u priči, Tommy se počinje uzdizati na ljestivici "obitelji" Salieri, koja se trenutačno bori s konkurentskom obitelji Morello, koju vodi Don Morello. Nakon nekog vremena, Tommy se oslobađa iluzije svojeg kriminalnog života i dogovara sastanak s detektivom kako bi mu ispričao svoju priču i pomogao mu u uništenju organizacije Salieri.

Tip igre[uredi VE | uredi]

Veći dio igre sastoji se od simulacije automobilske vožnje, uglavnom lagane kroz grad između zanimljivih lokacija, kao i od potjera te utrka; ostatak igre se bazira na igranju iz trećeg lica koje je prekinuto s vremena na vrijeme predodređenim scenama. Kao dodatak fotorealističnom gradu i ogromnom vangradskom prostoru, detaljizirani interiori kao gradska zračna luka, muzej, crkva, hotel, napušteni zatvor, restorani te Don Salierijev bar su uključeni u igru. Promjene vremena te izmjena dana i noći su također u upotrebi.

51 klasično američko vozilo se može koristiti u "Mafiji", plus 19 bonus automobila (od kojih je 5 trkaćih) koji su zaključani dok se ne završi glavni dio igre te tako otvori novi mod. Automobili se uvode periodično, u početku igre na ulicama se voze modeli iz ranih 1920-ih, dok se kasnije pojavljuju automobili iz 1930-ih.

Policija kažnjava igrače zbog prekršaja kao prebrze vožnje, prolaska kroz crveno svjetlo na semaforu, a automobilske nesreće mogu uzrokovati fizičke ozljede u igrača. I drugi načini prijevoza su dostupni, kao tramvaji i podzemna željeznica, ali nisu mogući za kontrolirati, već samo za korištenje u igri.

"Mafia" ima napredan sustav štete na vozilima, gdje igra izračunava deformaciju karoserije u realnom vremenu, za razliku od ostalih igara koje koriste predefinirane modele razbijene karoserije. Iako robusnija od originalnih "realnih" vozila, u igri manja i slabija vozila mogu podnijeti manje udaraca nego jača oklopljenija vozila prije nego se raspadnu. Više realizma je integrirano u odnosu na ostale igre ovog žanra, kao mogućnosti probijanja rezervoara, pregrijavanja motora, te razbijanja zupčanika prijenosa. Velik dio vanjskih komponenti (kao prozori, gume, svjetla i branici) se može odstraniti sa automobila zabijanjem u vožnji, korištenjem hladnog oružja na automobilu te pucanjem u njega.

Završavanjem glavne priče otključava se "Freeride Extreme" mod igre, koji je u biti isti kao i Freeride, ali sa dodatcima kaskaderskih skokova, misija sa strane, te manjka policijskih patrola. Misije sa strane su u rangu od trivijalnih, kao prenošenje paketa ili ubijanje gangstera, do ekstremnih i ponekad nemogućih, kao potjera za vanzemaljskim brodom, ili kao u jednoj misiji, vožnja miniranog kamiona određenom brzinom, što je zapravo posveta akcijskom trileru iz 1994. Brzina.