Maghemit

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Maghemit
Maghemita.jpg
Općenito
Kategorija Oksid
Kemijska formula γ-Fe2O3
Identifikacija
Molekularna masa 159,69 g/mol
Boja smeđ
Kristalni sustav kubični (Fd3m) ili tetragonski (P43212)
Mohsova tvrdoća 5
Optička svojstva izotropan
Ogreb smeđ
Specifična težina 4,86 (izračunata)
Druga svojstva jako magnetičan

Maghemit (γ-Fe2O3) je jedan od polimorfa željezovog(III) oksida (Fe2O3)[1]. Ima jednaku strukturu spinela kao magnetit i jednako ferimagnetično magnetsko uređenje.

Struktura[uredi VE | uredi]

Struktura maghemita temelji se na kubičnoj gustoj slagalini kisikovih aniona (O2-) s željezovim (Fe3+) kationima smještenim u oktaedarske i tetraedarske šupljine. γ-Fe2O3 se može smatrati kao Fe3O4 s oksidiranim ionima Fe2+ i formulom (\mathrm{Fe}^\mathrm{III}_8)_A[\mathrm{Fe}^{\mathrm{III}}_{40/3}\square_{8/3}]_B\mathrm{O}_{32} gdje \square predstavlja prazninu, A označava tetraedarski položaj, a B oktaedarski. Jedinična ćelija može se prikazati u kubičnom kristalnom sustavu, prostorna grupa Fd3m, s parametrom a = 8,34 Å ili u tetragonskom sustavu, prostorna grupa P43212, s parametrima a = 8,349 Å i c = 24,996 Å[2].

Uporaba[uredi VE | uredi]

Kaseta za magnetsko snimanje na bazi magnetskih čestica γ-Fe2O3

Magnetsko zapisivanje podataka[uredi VE | uredi]

Štapićaste čestice γ-Fe2O3 duljine 0,1-1 μm koriste se uklopljene u odgovarajući polimer za izradu magnetskih traka (audio, video i kompjutorskih kaseta), disketa i tvrdih diskova.

Ferofluidi[uredi VE | uredi]

Nanočestice maghemita ili nekog drugog magnetskog materijala čija je površina zaštićena nekom površinski aktivnom tvari (npr. oleinska kiselina) stvaraju stabilne suspenzije u nekom otapalu i imaju posebna svojstva na koja se može utjecati pomoću magnetskog polja. Koriste se u elektroničkim uređajima.

Biomedicina[uredi VE | uredi]

Nanočestice maghemita koriste se u biomedicini zato što su biokompatibilne i netoksične za ljude, a njihov magnetizam omogućava daljinsko manipuliranje pomoću vanjskog magnetskog polja.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. R. M. Cornell, U. Schwertmann: The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.
  2. L. Machala, J. Tuček, R. Zbořil: Polymorphous Transformations of Nanometric Iron(III) Oxide: A Review, Chem. Mater. 23 (2011) 3255-3272.