Magnezij

Magnezij je osmi po količini rasprostranjeni element u sastavu Zemljine kore, s udjelom od 2% od ukupne količine tvari. Ime u hrvatskom rječniku je dobio prema imenu maloazijskog grada Magnesia ad Sipylum i izvedenice iz srednjovjekovnog latinskog; magnesia/magnesium. Stabilni izotopi s masenim brojevima 24, 25 i 26.

U prirodi ga ne nalazimo u elementarnom stanju, već je vrlo raširen u spojevima, a najčešće u obliku oksida MgO. Ima ga u prirodnim vodama, osobito u morskoj (gdje je treći element po količini otopljen u jednoj mjeri morske vode), u biljkama (sastojak je klorofila) i životinjama (u kostima, krvi i mlijeku). Sastojak je mnogih minerala i stijena, napose silikatnih (serpentin, olivin, azbest i dr.) i karbonatnih (magnezit, dolomit). U štasfurtskim solima, koje su nastale taloženjem iz nekadašnjeg mora, mnogi minerali sadrže magnezij (karnalit, kainit, kizerit, šenit). U kisiku izgara i daje blještavu bijelu svjetlost od užarenog oksida. Otapa se lako u većini kiselina, pa i u slabima.

Magnezij je godine 1808. otkrio Sir Humphry Davy.

[uredi] Dobivanje i njegova primjena

Magnezij se industrijski proizvodi uglavnom elektrolizom talina bezvodnih soli, tj. rastaljenoga bezvodnoga klorida, koji se dobiva iz magnezita, dolomita ili morske vode (preko magnezijeva hidroksida, koje se iz nje taloži vapnenim mlijekom). Upotrebljava se najviše za proizvodnju lakih slitina. Metalni magnezij upotrebljava se također u fotografiji (za bljeskalice), u proizvodnji el. baterija, kao redukcijsko sredstvo u kemiji, pirotehnici i u vojne svrhe kao sastojak zapaljivih smjesa za osvjetljivanje ciljeva pri zračnim napadima.

[uredi] Legure (i slitine) i njihova primjena

Magnezijeve slitine sadrže najčešće aluminij (do 10%), cink i mangan (od svakoiga 0,3 do 2,5%), rjeđe silicij, cerij, titanij, berilij, bakar i kadmij. Te su slitine najlakši materijal koji se upotrebljava u tehnici (gustoća 1,7 do 2,0 g/cm3), imaju razmjerno dobra mehanička i tehnološka svojstva, a nedostatak im je slaba otpornost prema koroziji. Prerađuju se gnječenjem i lijevanjem i obrađuju rezanjem. Služe u prvom redu za izradbu dijelova zrakoplova, svemirskih letjelica, radioaparata i fotoaparata.

[uredi] Gorenje magnezija

OPREZ!
Zbog štetnosti UV zračenja u plamen se ne smije gledati izravno, već kroz crne naočale ili začađeno staklo.

Magnezij gori blještavom svjetlošću uz oslobađanje topline. Gorenjem nastaje bijela čvrsta tvar, magnezijev oksid.
Jednadžba kemijske reakcije je:

2Mg(s) + O₂(g) --> 2MgO(s)

Atomi magnezija povezani su međusobno metalnom vezom, atomi kisika kovalentnom vezom, a nastalom magnezijevom oksidu veza je ionska. I u ovoj kemijskoj reakciji došlo je do kidanja postojećih i nastajanja novih kemijskih veza. Iz pokusa i mnogobrojnih primjera iz svakodnevnog života može se zaključiti da sve kemijske, kao i fizikalne promjene, prati promjena energije.
Tvari, primjerice metan i magnezij imaju različitu potencijalnu energiju, koja proizlazi iz različitih kemijskih veza između atoma, pa se zato i naziva kemijska energija.

[uredi] Izvor

Hrvatska enciklopedija, Broj 6 (Kn-Mak), str. 761. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-29-0 (cjelina) i 953-6036-32-0