Makedonci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Makedonci. Za druga značenja, pogledajte Makedonci (razdvojba).
Makedonci
(Македонци)
Makedonski Nosii 2.jpg
Ukupno pripadnika
2,000.000 - 2,500.000[1]
Značajna područja naseljavanja
Flag of Macedonia.svg Makedonija 1,297.981 [2]
Flag of Australia.svg Australija 83.978
(200.000-250.000)
[3]
[4]
Flag of Germany.svg Njemačka 61.105 [5]
Flag of Italy.svg Italija 74.162
(100.000)
[6]
[4]
Flag of the United States.svg SAD 51.733 [7]
Flag of Canada.svg Kanada 37.705
Flag of Serbia.svg Srbija 25.847
(85.000)
[8]
[4]
Flag of Switzerland.svg Švicarska 6.415 [9]
Flag of Austria.svg Austrija 5.145 [10]
Flag of Bulgaria.svg Bugarska 5.071
(750.000)
[11]
[4]
Flag of Albania.svg Albanija 4.697
(120.000)
[12]
[4]
Flag of Croatia.svg Hrvatska 4.270
(11.000)
[13]
[4]
Flag of Slovenia.svg Slovenija 3.972
(7.000)
[14]
[4]
Flag of France.svg Francuska 2.300 [15]
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina 2.278 [16]
Flag of Greece.svg Grčka 962
(700.000)
[17]
[4]
Flag of Romania.svg Rumunjska 731 [18]
Jezik
makedonski jezik
Vjera
Pravoslavlje (dominantna), Islam (Torbeši) i Protestantizam


Makedonci su slavenski narod nastanjen u Republici Makedoniji i susjednim područjima Grčke, Bugarske, Srbije i Albanije. Jezgro današnjih Makedonaca potječe od starih slavenskih plemena Rinhina, na Halkidici; Sagudata, zapadno od Soluna; Smoljani, istočno od Vardara; Draguvita, na srednjim i gornjim pritokama Vardara i ravnici Pelagonije; Brziti, sjeverozapadna Makedonija; Velegezita (Belegezita), južna Makedonija i Tesalija; Strumljana, istočno od rijeke Strume i Brsjaka, koji su se na ovom tlu nastanili u 7 stoljeću, a napose između 620. i 680. godine.

Ime[uredi VE | uredi]

Ime Makedonci svakako dolazi prema lokalitetu Makedonije, koje je prema Herodotu, došlo od dorskog plemena Makednon (Makednon Ethnos). Ova riječ u obliku Makednos (μακεδνός) spominje Homer u svojoj Odiseji (Od. H106), i kasnije Herodot među ostalim dorskim plemenima. Riječ 'makednos' ima značenje, dug, visok i gorštak. Danas je prevladalo značenje 'gorštak'. Postoje i riječi Maketia i Maketai, također grčke etimologije, kojima su se u stara vremena identificirali Makedonija i Makedonci. Značenje ove riječi odnosi se na stari predslavenski narod Makedonce, koji su pripadali proto-helenskim ili helenskim populacijama što će sudjelovati (preko 230 plemena) u stvaranju kasnijeg grčkog naroda. Prema mitu Makedon je bio sin Zeusov, kaže Hesiod. Makedonija koja se isprva nazivala Ematija, po Zeusovom i Elektrinom sinu Emathionu, kasnije je po Makedonu dobila svoje makedonsko ime. Današnjim Makedoncima koji nose ovo staro ime, povijest počinje tek dolaskom slavenskih plemena.

Povijest[uredi VE | uredi]

Dolazak slavenskih plemena[uredi VE | uredi]

Dolasku predaka današnjih Makedonaca prethodi više značajnih događaja u staroj Makedoniji. Aleksandar III., sin Filipa i Olimpije raditi će na zaštiti granica svoje države. Godine 335. pr. Kr. on polazi na Tribale, a od 334.. do 331. pr. Kr. osvaja i Perzijsko Carstvo. Nakon njegove smrti, međutim, gramzivi će dijadosi u borbi za vlast dovesti do skore propasti grandioznog djela Aleksandra III. Velikog. Antigonidi će 146. pr. Kr. doći pod vlast Rima, postat će njihova provincija. Doći će do podjele u kojoj će sjeverni dijelovi pripasti Dardaniji (ime prema Dardancima), dijecezi Daciji, dok će južni ući u sastav Makedonije Salutaris (Makedonija Druga), dijeceza Makedonije. Ova podjela događa se već u IV. stoljeću. Nastupa novo doba. Sa sjevera gdje je velika gužva koju stvaraju novopridošli narodi, prijeti opasnost. Ostrogoti ili Istočni Goti u V. st. pale i žare po Bizantu i ratuju s drugim narodima. Oni su prethodnica naroda jedne druge grane Indoeuropljana. Jedno stoljeće kasnije doći će Slaveni: Brsjaci, Velegeziti, Rinhini, Strumljani, Sagudati i Draguviti počet će osnivati Sklavinije na području Makedonije. Nisu jako uspješni u ratovima, ali su se usprkos teškoj i krvavoj povijesti, pod imenom Makedonci, uspjeli sačuvati do danas.

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

Slaveni koji su došli na područje današnje Makedonije osnivaju plemenske države, ali to područje već pripada Bizantu od 395. i, uz prekide, bit će njegovim dijelom sve do 1334., kada potpada pod vlast srpskoga kralja Dušana Stefana, nakon kojega se i Srbija raspala. No do tada će se puno toga događati. Slaveni iz Makedonije se po svom dolasku okreću napadima na Solun 670-ih godina. U isto vrijeme javljaju se i Asparuhovi (Аспарух) Bugari. Asparuh je mlađi sin Kubratov koji je prodro do delte Dunava. Godine 482. Bugari još uvijek žive sjeveroistočno od Dunava, da bi se pod Kubratom (584.) ujedinili sa Slavenima, a 632. ujedinjuju se sva bugarska plemena. Pojava Hazara 650. tjera Bugare na zapad, to jest u smjeru Makedonije, a pod Asparuhom 680. oni prelaze Dunav, ulazeći u područje Rimskoga carstva.


Kasnije, (750.), Bugari će prihvatiti slavenski jezik, a 810. Krum će uništiti Avare. Dok su se Bugari naseljavali na rimskome području Makedonski Slaveni su već bili tamo i osobito između 674.-677. žestoko vojevali sa Solunjanima. Oni plaćaju porez Bizantu kako bi se nesmetano mogli baviti poljodjelskim poslovima, ali i očuvati plemenski život. Pojava Bugara nije odgovarala Bizanticima: bili su ratoborni i imali pretenzije prema daljnjoj ekspanziji na zapad. Naime, nakon što je 810. potukao Avare, strašni Krum se 811. okrenuo Bizantu i svladao Nikefora I., 813., a godinu dana prije smrti zauzeo Hadrianopolis. Naslijedio ga je Omurtag. Presijan (837-852) zauzima veči dio Makedonije. Ulaskom u IX. stoljeće javlja se i kršćanstvo, kod Bugara ga prima Boris 864., a Ćiril i Metod ga uvode među Slavenima u Bugarskoj. Godine 896. Borisov sin Simeon pobjeđuje Bizantince i zauzima Južnu Makedoniju. S Bizantincima ratuje četiri puta i 922. ih pobjeđuje i četvrti put. Simeon umire 927. Polovicom X. stoljeća u Makedoniji se javlja bogomilski pokret.

Prema makedonskih i neki iz jugoslavenskih povjestnicara Samuilo (976.-1014.) utemeljuje prvu makedonsku državu Slavena i proglašava se carem, a rimski će ga papa i okruniti (kao bugarski vladar) zato što je bio u stalnom konfliktu s Bizantom.

Samuilo kojega Makedonci drže brsjačim princom a Bugari Bugarinom, osnovat će golemu državu koja će se prostirati na sjever do Srijema, na zapad do Duklje i Zahumlja, uključujući i Bosnu, Epir i Albaniju, na istok do Crnog mora. Makedonski Slaveni su od VII. do IX. stoljeća, tj. do prodora Bugara u Makedoniju, živjeli pod Bizantom.

Samuilova tvrđava u Ohridu.

1018.. Makedonijom ponovno zavlada Bizant i tada dolazi do grecizacije Makedonaca sve do Četvrtog križarskog rata, koji je okončan 1204. Stanoviti feudalac Strez pokušavao je nešto učiniti oslobađajući znatan dio Makedonije, no 1214. godine biva ubijen, a zemljom uskroro opet ovladaše razni narodi: najprije zavladaše Bugari 1230., potom Srbi 1334. i naposljetku Turci koji razbiše Srbe u bitci na rijeci Marici s 25. na 26. rujna 1371. godine Turci će ostaviti najsnažinje tragove u kulturnom razvoju Makedonaca i njihovu daljnjem formiranju. Pojavom islama doći će i do stvaranje nekih novih etničkih makedonskih zajednica. Islam, odnosno Turci sa sobom dovode i razne narodne zajednice a među inima bit će i Čerkezi koji su u Makedoniji postali poznati kao Adiže (Adigejci). Adiže su stočari, s osebujnim kulturnim obilježjima. Kod Kumanova (vidi i članak Kumani) još se danas nalazi selo Čerkezi.

Turci-stočari Juruci podižu novi tip naselja (jürükluk) s kućama koje imaju velike balkone (redovito na prvom katu) poznate kao doksati, s osobitim namještajem, otomanima. Među samim Makedoncima već su formirane neke narodnosne skupine poput Kumanovskih Makedonaca, Ovčepoljaca iz Ovčeg Polja i Dervenskih Makedonaca.

Turci će dugo vladati ovim područjima. Dolazit će do čestih narodnih buna Makedonaca, poput Mariovske pobune (1564.) i Karpoševog ustanka (1689.).

Makedonci u samostalnoj državi[uredi VE | uredi]

Makedonci i Makedonija danas su sa gotovo svih strana okruženi državama koje joj nisu sklone, i s gotovo neprijateljskom politikom prema njoj. Makedonija danas ima problema sa albanskim separatistima koji se žele odvojiti i priključiti Albaniji. S južne strane Grčka postavlja problem imena koje nosi Makedonija, i njezino pravo na to. S istoka problem makedonskoj doktrini stvaraju i Bugari koji Makedoncima osporavaju pravo da postoje kao poseban narod, smatrajući ih Bugarima, iako je Bugarska prva država u svetu kaja je priznala samostalnost Republici Makedoniji.

Etnografija[uredi VE | uredi]

Izdvojeni po lokalnim zavičajnim skupinama, Makedonci žive prilično izolirano, s vlastitim tradicijskim običajima i navadama, no uglavnom su ruralno stanovništvo koje se bavi stočarstvom (pretežito ovčarstvom, ali i uzgojem goveda - krava i bivolica) i poljoprivredom. Budući da se Makedonija nalazi u svojevrsnom civilizacijskom rubnom prostoru između Istoka i Zapada i na raskrižju značajnih prometnica, Makedonci su tijekom stoljeća trpjeli i stanovite utjecaje drugih naroda, poput susjednih Albanaca ili, pak, Turaka i Čerkeza koji su ovdje svojedobno živjeli u većem broju, ostavljajući tragove u njihovoj kulturi kao što je, recimo, pojava islama u dijelu Mijaka (Torbeši) ili osebujno graditeljstvo (kamene kuće s velikim balkonima poznatima kao doksati).

Tradicionalna makedonska kuća izgrađena je od solidnih zidova, od kamena ili nepečene gline (ćerpič), a najtipičnijim je primjerima zastupljena osobito u zapadnoj Makedoniji (Kruševo, Galičnik). Prozori su neveliki, prizemlje je masivno, izgrađeno od kamena, dok se na katu nadograđuje bondruk od drvene konstrukcije. Ljepotom i izvornošću stare makedonske arhitekture oduševljavao se veliki francuski arhitekt Le Corbusier.

U planinskim predjelima postoji i jednodijelna koliba (Kriva Palanka, Kratovo). Najrasprostranjenija je čardaklija (kumanovski kraj), ali javlja se i u strumičkom kraju i ostalim dijelovima Makedonije. Čardak povezuje sve prostorije, a može biti otvorenoga ili zatvorenog tipa i svojim izgledom i skladnom voluminoznošću dominira na kući.

Graditeljstvom se u Makedoniji osobito uspješno bave Mijaci čija se tajfa sastoji od majstora raznih profila na čelu s ustabašijom.

Narodna umjetnost[uredi VE | uredi]

Makedonka je vrijedna žena, ovčarstvo i uzgoj pamuka, lana i konoplje omogućava joj da sama uspije odijevati sebe i članove svoje obitelji, te se razvila je tradicionalnu umjetnost tkanja odjeće, pomoću tradicionalnog alata i sa preko 70 vrsta bogato dekoriranih nošnji. Zemljopisna izoliranost potpomogla je da se ove nošnje razviju očuvaju u raznim krajevima Makedonije. Geometrijski i geometrizirani floralni uzorci, aplikacije i pleteni ornamenti, srma, i metalni ukrasi javljaju se na ženskoj narodnoj nošnji. U područjima gornjeg Vardara i Debra etnografska su područja Mijaka i Brsjaka koji pripadaju zapadno-makedonskom etnografskom kraju. Među ovim ljudima prevladava odjeća od bijelog klašna i sa nakitom za glavu u kojem prevladava crvena boja. Istočno-makedonski etnografski kraj u dolini srednjeg Vardara i kod Šopova je jednostavniji i bez masivnih juvelirskih ukrasa i uz upotrebu šarenila i srme.

Glazba i ples[uredi VE | uredi]

Makedonci su bili pod utjecajima raznih etničkih zajednica koje su ostavile tragova u njihovoj duhovnoj i materijalnoj kulturi. Ples i glazba svakao su veoma značajni u njihovom životu. Da je ovo točno pokazuje i broj njihovih glazbala: dajre, tapan, zurle, kaval, tambura, gajda i šupelka i duduk. Makedonska gajda sastoji se od meva (mješine), duvala (cijevi za duvanje), brčala ili bučala koji daje drugi glas i gajdarke sa sedam rupa. Gajdu je prije upotrebe potrebno naštimati. Svira se uz narodne pjesme i plesove.

Dajre se sastoje od drvenog okvira sa nategnutom kozjom kožom, one daju ritam i ženski su instrument.

Tapan, bubanj sa rastegnutom kozjom ili ovčjom kožom, po kojemu se udara kukudom i praćkom.

Tradicionalni drveni bubanj poznat je kao tapan, on se izrađuje od bukve, oraha ili kestena. Kože tapana učvršćene su konopcima dijagonalno na okvir. Bubnjar (tapandžija) se koristi sa dvije vrsti udaraljki, to su kukuda učinjena od orahovine i praćka od vrbe. Tapan se obično koristi uz pratnju zurla.

Zurla je puhački instrument od orahovog ili šljivinog drveta, sastoji se od dva dijela, konične cijevi i slaveca (kljuna) koji se utakne u gornji kraj. Njezino moguće porijeklo je romsko ili tursko.

Kaval je vrsta pastirske flaute sa kalibrom od 16 mm, ornamentirana cijelom dužinom, i učinjena od jednog komada drveta sa sedam rupa i ispred rupom za palac. Svira se u paru, prvi je kavaldžija ili vodač i drugi polagač.

Šupelka je slična kavalu, ima šest rupa za prste a koristi se i za solističke interpretacije kao i u pratnji sa drugim instrumentima.

Duduk se u nekim krajevima Makedonije naziva kaval ili kavalče a izrađuje se od žutike ili javora, pa i nekog drugog drveta, ton joj je čist i ugodan. Najpoznatij narodni makedonski ples je oro, pleše se uz pratnju tapana i zurle.

Kuhinja[uredi VE | uredi]

Kuhinja Makedonaca porijeklom je iz domaćih proizvoda. Plodna polja Pelagonije, Pologa, Skopske doline, |a i Ovčeg Polja lokaliteti su pogodni za uzgoj raznih kultura i voća. Jabuka se uzgaja u području Prespe i Pologa. Makedonci su poznati po uzgoju kvalitetnog graha 'tetovca' od kojega se priprema poznati specijalitet 'gravče na tavče' ili 'tavče na gravče', ovo jelo priprema se na poseban način, u tavici, da bi se zatim u zemljanoj posudi zapeklo u rerni. Posebnu draž daje mu aleva paprika. Tu su još lubenice, rajčica, feferoni, grašak, riža i grožđe u dolini Tikveš. Također je nadaleko poznato ovčepoljsko janje koje se izvozi u zapadnoeuropske i zemlje dalekog istoka.

Vjera[uredi VE | uredi]

Većina Makedonaca je pravoslavne kršćanske vjeroispovjesti i raštrkani su po različitim crkvama.

U Republici Makedoniji postoji nekanonska Makedonska pravoslavna Crkva (Ohridska arhiepiskopija) čiju autokefalnost ne priznaju susjedne pravoslavne Crkve.

Makedonci koji žive u Bugarskoj podanici su Bugarske pravoslavne crkve, a oni koji žive u Grčkoj Grčke, manjina u Srbiji - srpske. Brojni su Muslimani, islamizirani Mijaci, poznati kao Torbeši.

Neki poznati Makedonci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nasevski, Boško; Angelova, Dora. Gerovska, Dragica (1995.). Македонски Иселенички Алманах '95, str. 52 & 53, Skopje: Матица на Иселениците на Македонија.
  2. Popis 2002.
  3. Australija (2006.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 Министерство за надворешни работи на Република Македонија, Список за бројноста, лекторатите и уредно регистрирани македонски асоцијации во странство
  5. Njemačka (2004.)
  6. Italija (2006.)
  7. SAD (2006.)
  8. Srbija (2002.)
  9. Švicarska (2000.)
  10. Austrija (2001.)
  11. Bugarska (2001.)
  12. Albanija (1989.)
  13. Hrvatska (2001.)
  14. Slovenija (2002.)
  15. Francuska (2003.)
  16. BiH (2005.)
  17. Grčka (2001.)
  18. Rumunjska (2002.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]