Mani Gotovac

Izvor: Wikipedija
Mani Gotovac
Rodno ime Julija Birimiša
Rođenje Split, 12. studenoga 1939.
Smrt Zagreb, 12. studenoga 2019.
Prebivalište Zagreb
Nacionalnost Hrvatica
Državljanstvo hrvatsako
Zanimanje kritičarka, dramaturginja, teatrologinja, spisateljica
Godine rada od 1957.
Roditelji Zdravko Birimiša i Danira Pokrajac-Birimiša (Marija Danira)[1]
Službena stranica mrežno mjesto
Portal o životopisima

Mani Gotovac (rođ. Julija[2] Birimiša, Split, 12. studenoga 1939.Zagreb, 12. studenoga 2019.[3]), bila je hrvatska kritičarka, dramaturginja, teatrologinja i spisateljica. Prva izbornica Sterijina pozorja i prva intendantica u povijesti hrvatskoga kazališta.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mani Gotovac[4] rođena je u Splitu 1939. godine. Kći je odvjetnika Zdravka Birimiše i glumice Marije Danire.[1] Završila je Klasičnu gimnaziju u Splitu koju su u isto doba pohađali Petar Brečić, Igor Mandić, Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić i drugi. Kao studentica piše kazališne kritike, zapošljava se kao novinarka na radiju, piše kritike i eseje o kazalištu koje objavljuje u časopisima Prolog, Scena, Forum, talijanskoj reviji Sipario i drugdje.[1] Diplomirala je komparativnu književnost i teatrologiju kod prof. Ive Hergešića na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prezime Gotovac uzela je udajom za Peru Gotovca, te ga je zadržala i nakon razvoda.

Živjela je u Zagrebu, pisala je prozu, kazališne spise, a bavila se dramaturgijom u zemlji i inozemstvu.

Preminula je na svoj 80. rođendan, 12. studenog 2019. godine.[3]

Kritike, eseji, teatrološke knjige[uredi | uredi kôd]

  • Prvu kritiku objavljuje u Studentskom listu. Piše o predstavi Idiot prema romanu Dostojevskoga. Kritizira izvedbu zbog kliničkog prikazivanja Idiota. Uređuje kritičke emisije o kazalištu na Radio Zagrebu i vodi kazalište na Televiziji Zagreb u emisiji Film, teatar i... Tiska kazališne kritike u tjedniku Telegram i Hrvatskom tjedniku te je voditeljica Press-a na Dubrovačkim ljetnim igrama. Autorica televizijskih dokumentaraca: Dvije agonije i Sve naše Glorije.
  • Zabranjen joj je rad u visokotiražnim novinama i medijima (1973. – 1980.) zbog političkih razloga. Istodobno tiska kazališne eseje u časopisima Prolog, Scena te u talijanskom Sipariu.
  • Surađuje u kreiranju sarajevskoga festivala MES i selektorica je jugoslavenskoga festivala Sterijino pozorje.
  • Objavljuje knjigu teatroloških eseja Tako prolazi Glorija u biblioteci Cekade.
  • Predsjednica je Društva kritičara i teatrologa Hrvatske (1985. – 1992.).
  • Objavljuje knjigu teatroloških eseja Dubrovačke mišolovke u izdanju Teatrološke biblioteke.
  • Glavna je i odgovorna urednica časopisa za kazališnu umjetnost Prolog. Prolog postaje članom kazališnih časopisa Europske unije.
  • Piše TV scenarij za kratki film o Dubrovačkim ljetnim igrama u režiji Danijela Marušića.
  • Uređuje knjigu teatroloških eseja Petra Brečića Jedan okvir za zrcalo u izdanju Umjetničkog programa HRT-a.

Dramaturgija[uredi | uredi kôd]

Izbor:

Ravnateljica, intendantica, međunarodni kontakti[uredi | uredi kôd]

  • Dugogodišnja članica Vijeća Međunarodnog instituta za mediteransko kazalište sa sjedištem u Madridu.
  • Ravnateljica Teatra &TD. Posvećuje se i istražuje suvremenu hrvatsku i europsku dramu i kazalište. Poziva na suradnju pisce Ivana Vidića, Asju Srnec Todorović, Matu Matišića, redatelje Lukasa Nolu, Ivicu Buljana, Bobu Jelčića, Bornu Baletića te pjesnika i kantautora Arsena Dedića.
  • Teatar &TD odlazi na gostovanja i međunarodne festivale: Festival kazališta u Caracasu (Venezuela), Mittelfest (Italija), Art Carnuntum (Austrija), Teatar festival (Madrid), kazalište La Mamma (New York).
  • Svjetska praizvedba kazališne verzije romana Pascala Brucknera Ledeni mjesec pod nazivom Gorki gorki mjesec.
  • Međunarodni simpozij na temu Novi ljubavni nered i kazalište u suradnji s Pascalom Brucknerom i teatrologom Joseom Monleonom, direktorom Instituta za Mediteransko kazalište.
  • Umjetnička voditeljica Gradskog kazališta Marina Držića u Dubrovniku.
  • Voditeljica Teatra poezije u Barceloni.
  • Intendantica u HNK Split. Prva intendantica u povijesti hrvatskog kazališta. Otvara malu scenu za suvremeni hrvatski i europski teatar za pisce Filipa Šovagovića, Elvisa Bošnjaka, Juricu Pavičića, Antu Tomića, Ivanu Sajko, redatelje Ivicu Buljana, Sergeja Gorana Pristaša. Uvodi u teatar TBF. HNK Split postaje članom Europske kazališne konvencije te je pozivan je na međunarodne festivale: Bonnski bienalle, Festival u Nici, Festival u Zurichu, Mittelfest, MES, Bruxelles, Liege, Venezuela.
  • Selektorica Bienalla mladih u Torinu.
  • Intendantica HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka. Otvara malu scenu Off Zajc za suvremeni hrvatski i europski teatar (dramska spisateljica Nina Mitrović i redatelje Daria Harjačeka i Olivera Frljića). Uvodi u teatar Damira Urbana i Severinu Vučković kao Karolinu Riječku i Barunicu Castelli. HNK Ivana pl. Zajca postaje članom Europske kazališne konvencije. Gostuje na Mediteranskom festivalu u Piccolo teatro di Milano, otvara Međunarodni festival u Rimu, gostuje na Sterijinom pozorju, priređuje Međunarodni simpozij na temu: Nacionalna/narodna kazališta danas.

Autorski projekti - festivali[uredi | uredi kôd]

  • kreira i pokreće Međunarodni festival Riječke ljetne noći.[8] Među brojnim gostima festivala izdvajaju se argentinski tenor Jose Cura koji u Rijeci režira i pjeva u operi Jose Cura: la commedia e finita, japanski koreograf Moe Yamamoto,[9] talijanska sopranistica Francesca Patane, španjolsko zračno kazalište Puja. Predstave Mirisi, zlato i tamjan u režiji Vinka Brešana[10] i Lukrecija iliti požderuh u režiji Jagoša Markovića postaju amblem Riječkih ljetnih noći.
  • Pokreće projekt Pisci pod zvijezdama u Rijeci
  • Pokreće Međunarodne multikulturalne susrete - YES ZGB u Zagrebu. Posebni program: Pisci na Cvjetnom

Istraživanje, promjene, rizik[uredi | uredi kôd]

Mani Gotovac posvećuje se kazalištu kao prostoru istraživanja u umjetnosti. Njezino kazalište uvijek se izlaže riziku. Ona ne priznaje koncept fotelje i funkcije. Zato ima mnogo pobornika i mnogo protivnika.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Tako prolazi Glorija, Zagreb, 1984. (knjiga teatroloških eseja)
  • Dubrovačke mišolovke, Zagreb, 1986. (knjiga teatroloških eseja)
  • Fališ mi. Prva knjiga: zima/proljeće, Zagreb, 2010., (autobiografski roman).
  • Fališ mi. Druga knjiga: jesen/ljeto, Zagreb, 2011., (autobiografski roman).
  • Fališ mi: u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi, Zagreb, 2013., novo nadopunjeno izdanje,[11] (autobiografski roman).
  • Ma koji život, ma koji teatar, zapisi iz života i kazališta, Profil, Zagreb 2014.
  • Snebivaš me, roman, Profil, Zagreb 2O15.
  • Ćutim te, roman, Profil, Zagreb 2017.
  • Rastanci, roman, V.B.Z., Zagreb 2019.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Franjo Maletić, gl. ur., Tko je tko u Hrvatskoj = Who is who in Croatia, Zagreb, Golden marketing, 1993., ISBN 953-6168-00-6, str. 224.
  2. Diram u neke svetinje. Najradije bi me spalili. Kao vješticu, intervju, Jutarnji list, Zagreb, 24.-25. lipnja 2016., str. 56-57
  3. a b Preminula Mani Gotovac. hrt.hr. HRT. 13. studenoga 2019. Pristupljeno 13. studenoga 2019.
  4. Ime Mani dali su mi mama i tata, vecernji.net, preuzeto 31. kolovoza 2015.
  5. Anatolij Vasiljev. Svrha kazališta nije zabava, preuzeto 25. lipnja 2012.
  6. (srp.) Atelje 212: Gospoda Glembajevi – M. KrležaArhivirana inačica izvorne stranice od 26. travnja 2012. (Wayback Machine), preuzeto 25. lipnja 2012.
  7. (slov.) SNG MB: Premiera v Drami SNG Maribor Sen kresne nočiArhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2014. (Wayback Machine), preuzeto 25. lipnja 2012.
  8. Riječke ljetne noći. Umjetničko vodstvo Riječkih ljetnih noći. Intendantica: Mani GotovacArhivirana inačica izvorne stranice od 23. svibnja 2011. (Wayback Machine), preuzeto 25. lipnja 2012.
  9. Jutarnji list: Premijera koreodrame 'Vjetar u borovima' u RijeciArhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2014. (Wayback Machine), preuzeto 25. lipnja 2012.
  10. mojarijeka.hr: "Mirisi, zlato i tamjan" još uvijek privlače publikuArhivirana inačica izvorne stranice od 11. srpnja 2010. (Wayback Machine), preuzeto 25. lipnja 2012.
  11. dnevno.hr: Mani Gotovac promovira FALIŠ MI u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimiArhivirana inačica izvorne stranice od 24. veljače 2013. (Wayback Machine), preuzeto 18. ožujka 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]