Marakuja

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Passiflora edulis
Marakuja cijela i u prerezu.
Marakuja cijela i u prerezu.
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Malpighiales
Porodica: Passifloraceae
Rod: Passiflora
Vrsta: P. edulis
Dvojno ime
Passiflora edulis
Sims, 1818.[1]
Područje života

Marakuja[2] ((lat.) Passiflora edulis) (gospodinova krunica) je biljna vrsta iz porodice Passifloraceae. Domovina ove voćke je Paragvaj, Brazil i sjeveroistočna Argentina (pokrajine Corrientes i Misiones).[1]

Imena za ovu voćku nisu jedinstvena. U Uj. Kraljevstvu i SAD-u je zovu passion fruit, u Australiji i na Novom Zelandu je passionfruit, u dijelu Južne Amerike i i Južnoj Africi je granadilla, u Izraelu je pasiflora, u Venezueli je parchita. Ime maracujá je u Brazilu, Ekvadoru, Peruu i Paragvaju, maracuyá u Peruu, Kolumbiji i Panami, havajsko ime je lilikoi, zimbabveski jezik shona ju zove magrandera, indonezijsko ime je markisa, a na vijetnamskom se zove lạc tiên, chanh dây i chanh leo. Komercijalno ju se uzgaja zbog njena ploda. Uzgaja ju se u krajevima koji nikad nemaju mraza u Indiji, na Šri Lanci, Novom Zelandu, Karibima, u Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru, Indoneziji, Peruu, Kaliforniji, Floridi, na Haitiju, Havajima, Australiji, u istočnoj Africi, Meksiku, Izraelu, Kostarici i u Južnoj Africi.

Oblik marakujina ploda može biti okrugao i ovalan. Boja mu može biti od žute i ili tamnoljubičaste kad sazrije. Tvrdoća može varirati, pa plod može biti i mek i tvrd. Unutarnji dio ploda je sočan i pun brojnim sjemenaka. Plod se može jesti, od njega se vadi sok, a često ga se dodaje inim vrstama voća radi poboljšanja okusa. Da bi se jelo voće, trebalo bi se zreli plod ostaviti nekoliko dana radi povećanja razine sladora i poboljšanja okusa.

Dva pojavna oblika marakuje se razlikuju po vanjštini. Svijetložuta inačica je poznata kao zlatna marakuja (eng. Golden Passion Fruit). Može narasti do veličine grejpfruta (limunike). Kora je glatka, sjajna. Koristi ju se podloga za ljubičastu marakuju u Australiji.[3] Tamnoljubičasta marakuja je manje od limuna, manje je kisela od žute maracuje, a bogatija je okusa i mirisa.[4] U Kolumbiji se ljubičastu marakuju zove gulupa, radi razlikovanja od žute marakuje.

Ljubičastim vrstama se našlo da sadrže tragove cijanogeničnih glikozida u kori.[5]

Izvor[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Passiflora edulis Sims. Germplasm Resources Information Network. United States Department of Agriculture (25. lipnja 2007.). pristupljeno 7. siječnja 2010.
  2. Hrvatski naziv
  3. Reynhardt, Debbie (8. veljače 2003.). Gardening with Debbie Reynhardt. Dispatch Online. Dispatch Media (Pty) Ltd. pristupljeno 20. studenoga 2006.
  4. http://www.crfg.org/pubs/ff/passionfruit.html
  5. (18. prosinca 1996.) "Identification and Quantification of Passion Fruit Cyanogenic Glycosides". Journal of Agricultural and Food Chemistry 44 (12): 3817. Preuzeto 25. siječnja 2010..

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]