Maraschino

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Maraskin maraschino
Luxardov maraschino

Maraschino, Maraskino (talijanski maraschino) ime je za liker koji se proizvodi iz višnje maraske (Prumus hemaetceraus) koja je rasprostranjena uz hrvatsku obalu [1]. Zadarski Maraschino je originalni proizvod hrvatskog dalmatinskog podneblja i simbol gospodarske mudrosti, višestoljetnog iskustva, te marljivosti i ljubavi dalmatinskog težaka prema njegovom kršu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Receptura autentičnog zadarskog likera stvorena je i zapisana na početku 16. stoljeća u zadarskom Dominikanskom samostanu. Liker su prvi pripravili upravo ljekarnici tog zadarskog samostana i to pod imenom “Rosolj” (od riječi “Ros solis” - “sunčana rosa”). Kasnije je nazvan MARASCHINO, budući se dobiva iz esencije zrelih plodova dalmatinske višnje maraske i lišća njezinih mladih grančica.[2]

Taj plemeniti liker finog okusa bio je u početku dostupan samo rijetkima i povlaštenima, a pripisivali su mu i ljekovita svojstva. Tajna okusa Maraschina mogla se početi širiti tek s pojavom prvih manufakturnih destilerija u Zadru u 17. st. (Rota, Mola i Calcenigo).

U 18. stoljeću, kada se u Zadru razvija industrijska proizvodnja likera, Maraschino je krenuo u svijet i morskim putovima doplovio u sve važnije europske luke i metropole. Uskoro je prihvaćen i omiljen na svim europskim dvorovima (bečkom, berlinskom, bavarskom, engleskom, talijanskom, belgijskom, danskom ...) da bi se kasnije proširio i u SAD, Kanadu, Australiju, Južnu Ameriku, Južnoafričku uniju itd.

Zadarski liker postaje svjetski glasovit, a prije Drugog svjetskog rata proizvode se čak 33 različite vrste tvrtki Drioli, Luxardo, Romano Vlahov i Maraschino Stampalia. U samom Zadru i njegovim kavanama na Kalelargi i Novoj rivi Maraschino se pije i nudi u bezbroj kombinacija – s ginom, rumom, tekilom, kruškovcem, vermutom. Maraschino određuje i okus sladoleda, slastica i voćnih kupova.

Osvojio je i jednog od najvećih osvajača 19. st., Napoleona Bonapartea, koji je u njemu osobito uživao nakon ručka ili večere. Obožavali su ga i francuski kraljevi Louis XVIII., Karlo X. i Louis Philippe, te ruski car Nikolai I. Britanski kralj George IV. slao je u Zadar svoje ratne brodove po stotine sanduka Maraschina za kraljevski dvor u Londonu i za guvernere Malte i Krfa. Godine 1871. Maraschino je u zadarskoj luci ukrcavan na engleske brodove po narudžbi engleske kraljice Viktorije. Dana 26. rujna 1887. godine Princ od Walesa – koji je kasnije postao kralj George V. – bio je na proputovanju kroz Zadar i tom je prigodom osobno posjetio zadarsku tvornicu likera i uručio narudžbu za veliku količinu boca glasovitog zadarskog specijaliteta.

Tijekom svojih pet stoljeća Maraschino iz Zadra bio je i ostao ponajprije piće elite; pili su ga svjetski ljubavnici poput Casanove, svjetski vojskovođe poput Napoleona, svjetski filmski i književni klasici poput Hitchcocka i Baudlaira, svjetski glumci i pjevači; pili su ga i na prvoj i posljednjoj plovidbi legendarnog Titanica, a o njemu je pisao i Honoré de Balzac (u romanu "Un début dans la vie" iz 1842. godine).

Hrvatska turistička zajednica uvrstila je 1999. godine bocu tradicionalno opletenog Maraschina u popis autentičnih hrvatskih suvenira.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Enciklopedija Leksikografskog Zavoda FNRJ, (1961)
  2. http://www.maraska.hr/engleski/e_maraschino.html maraska.hr