Marko Alaupović

Monsinjor Marko Alaupović
Vrhbosanski nadbiskup
Rođen	10. svibnja 1885. Busovača
Umro	18. travnja 1979. Sarajevo
Zaređen za svećenika	15. rujna 1907.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Marko Alaupović (Busovača, 10. svibnja 1885. – Sarajevo, 18. travnja 1979.) bio je vrhbosanski nadbiskup. Imao je dva brata svećenika, fra Anzelma i don Dragutina.

Životopis

Pučki mu je učitelj bio Andrija Čekada, otac trojice svećenika Čekada. Nakon osnovne škole završava Isusovačku gimnaziju u Travniku, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1903. – 1907.). Zaređen je za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 15. rujna 1907. Najprije je bio vjeroučitelj u školi sestara milosrdnica u Sarajevu, a zatim duhovnik u Sarajevskoj državnoj bolnici. Godine 1913. nadbiskup Josip Stadler šalje ga na studij u Rim da kao pitomac Zavoda sv. Jeronima pohađa teologiju na Gregorijani. Odatle 1915. godine prelazi u Innsbruck, gdje je doktorirao 21. kolovoza 1916. Godine 1917. postaje kanonikom Vrhbosanskog kaptola i povjerenikom za redovničke ženske zajednice. Prepošt Kaptola i fojnički arhiđakon je posodine. Bio je službenik u nadbiskupskoj kancelariji i ceremonijar. Vrhbosanskom biskupijom upravljao je kao generalni provikar od 1945. godine. Za biskupa je posvećen u Beogradu 24. rujna 1950., a 24. rujna iste godine primio je službu pomoćnog biskupa u Sarajevu, ali obavlja svu dužnost nadbiskupa, pošto je nadbiskup vrhbosanski Ivan Evanđelist Šarić izbjegao iz zemlje u Madrid. Poslije Šarićeve smrti imenovan je 7. rujna 1960. rezidencijalnim nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim u Sarajevu. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru (1962. – 1965.) na kojem su donesene odluke o slavljenju Mise na narodnim jezicima i otvorenijem pristupu prema drugim svjetskim religijama. Umirovljen je 13. siječnja 1970. godine.

Obitelj

Fra Marko Alaupović rođen je 10. (11.) svibnja 1885. godine u busovačkoj četvrti Rokočić, kao treće dijete Nikole i Mande (rođ. Vicić) Alaupović. U vrijeme dolaska Austrijanaca u Bosnu (oko 1878. godine), trgovac Nikola Alaupović sa ženom Mandom dolazi iz Fojnice u Busovaču. Kasnije od propalog busovačkog trgovca Ivana Vicića, s kojim je bio i u rodbinskim vezama, kupuje imanje i kuću u starom dijelu Busovače, kvartu Rokočić. Ulica u kojoj se kuća nalazila kasnije je nazvana ulicom msg. Marka Alaupovića, a kući je dodijeljen poštanski broj 17. Nažalost, iako je kućica dugo odolijevala zubu vremena, od starosti se urušila početkom 2019. godine.

U obitelji Nikole i Mande rođeno je još petero djece, sinovi Mato, Anzelmo i Dragutin te kćeri Amalija i Ljuba.

Manda Alaupović (Fojnica, 4. lipnja 1852. – Busovača, 22. studenog 1935.) sahranjena je uz sina Matu (1883. – 1904.) na groblju Carica ponad Busovače. Zanimljivo je da se i danas u franjevačkom samostanu u Fojnici čuva umjetnička slika iz 1915. godine s likom majke Mande Alaupović, dar poznatog umjetnika Mije Filipovića.

Braća svećenici

Fra Anzelmo-Franjo Alaupović (Busovača, 10. svibnja 1881. – Travnik, 27. siječnja 1944.) službovao je u raznim mjestima i postigao veliki ugled. Djelovao je u Rami (1904. – 1907.). Bio je župnik župe Busovača (1902. – 1904.), župnik župe Doljani (? – 1912.), župnik u Pougarju za vrijeme I. svjetskog rata (1915. godine je nabavio dva kipa Gospe Lurdske i postavio ih na Kočanovicu i Prokosac), župnik župe Sokoline (kolovoz 1916. – lipanj 1919.), župnik u župi Uskoplje (5. svibnja 1920. – 10. lipnja 1923.), župnik u Majdanu/Sasini (1925. – 1928.), župnik u župi Ivanjskoj (1928. –1930.), župnik župe Brestovsko (svibanj 1931. – 7. lipnja 1934.), gvardijan fojničkog samostana (1934. – 1938.), župnik župe Bučići (1941. – 1943). Umro je od pjegavog tifusa, 1944. godine. Naime, u tada su u travničkom kraju od pjegavog tifusa u roku od dva dana preminula dva župnika. Najprije je 26. siječnja u Ovčarevu preminuo fra Ladislav Fišić, a zatim 27. siječnja u Travniku fra Anzelmo Alaupović. Njegov se portret iz 1915. godine, autora Mije Filipovića, i danas čuva u fojničkom samostanu.

Don Dragutin Alaupović (Busovača, 20. studenog 1887. – 8. veljače 1967. godine.) je pripadao redu Petrovaca. Službovao je u župi Gromiljak i župi Otinovci. Po njemu je nazvana osnovna glazbena škola u općini Kupres.

Djela

Objavio je više svojih radova, a veliki broj djela drugih autora je preveo s francuskog jezika. Od 1918. do polovice 1931. godine urednik je Vrhbosne, a od 1932. do 1934. uređuje Svijet. U Vrhbosni je objavio više članaka.

Smrt

Umro je 18. travnja 1979. u Sarajevu u 92. godini života, 72. godini svećenstva i 29. godini biskupstva. Sahranjen je u sarajevskoj katedrali prema odredbi koju je ostavio u oporuci da bude pokopan u grobnici nadbiskupa vrhbosanskih. To je grobnica u kojoj su se nalazili zemni ostaci nadbiskupa Stadlera. Prvotno je i bio sahranjen u ovu grobnicu, da bi 2011. godine njegovi posmrtni ostaci bili preneseni u novu grobnicu koja je napravljena prilikom obnove sarajevske katedrale (1985. – 1989.), kako bi u prvotnoj grobnici ostali samo zemni ostaci nadbiskupa Josipa Stadlera za kojega je 2002. godine pokrenut postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Vanjske poveznice

• Vrhbosanski nadbiskupi i pomoćni biskupi

Prethodnik:	Vrhbosanski nadbiskup (1960. – 1970.)	Nasljednik:
Ivan Evanđelista Šarić		Smiljan Franjo Čekada

‍

Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga.