Marko Japundžić
| Marko Japundžić | |
 | |
| Rođenje | 10. veljače 1914. Drenovci, Hrvatska |
|---|---|
| Smrt | 6. veljače 2000. Zagreb, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Obrazovanje | Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu Filozofski fakultet u Zagrebu Papinski orijentalni institut u Rimu Papinski arheološki institut u Rimu |
| Zanimanje | svećenik, franjevac trećoredac glagoljaš, filolog, arhivist, arheolog, slavist i paleograf |
| Portal o životopisima | |
Marko Japundžić (Drenovci, 10. veljače 1914. – Zagreb, 6. veljače 2000.), bio je svećenik, bogoslov, filolog, arhivist, arheolog, slavist i paleograf. Pripadao je redu franjevaca trećoredaca glagoljaša. Jedan je od najboljih znalaca glagoljice u Hrvata. Pristaša je teorije o predćirilometodskom podrijetlu glagoljice.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Marko Japundžić rođen je u Drenovcima 1914. godine. Osnovno školovanje je imao u rodnim Drenovcima. Srednju školu je pohađao u Brčkom, Vinkovcima, Zagrebu i Krku. Studirao je bogoslovlje u Zagrebu, a pred Drugi svjetski rat je upisao i drugi studij, slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Poslijediplomski studij obavio je u Rimu na Papinskom orijentalnom institutu koji je započeo 1951. godine.[1] Godine 1955. na Papinskom orijentalnom institutu doktorirao je na nadbiskupu Mati Karamanu s tezom Matteo Karaman. Vita attivita missionaria e redazione del messale glagolitico.[1] U Rimu je studirao arheologiju na Papinskom arheološkom institutu te položio za arhivista i paleografa.
Radio je na Radio Vatikanu, pripremao je Drugi vatikanski koncil, a poslije je bio u povjerenstvima za istočne crkve i obnovu liturgijskih knjiga ukrajinskih katolika. Kad se vratio u Zagreb, bio je vijećnikom u Odjelu za hrvatski glagolizam zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta. 1980-ih je pristupio i Braći hrvatskog zmaja.
Do smrti je živio u samostanu sv. Franje Asiškoga u Odri.
Djela[uredi | uredi kôd]
Nepotpun popis:
- Matteo Karaman (1700–1771): archivescovo di Zara, Pontificium Institutum Orientalium Studiorum, Rim, 1961.
- Koji je bio predložak najstarijeg glagoljskog misala?, Knjižnica Hrvatske revije, München-Barcelona, 1976. (posebni otisak iz knjige Jubilarni zbornik "Hrvatska revija". 1951–1975.)
- Opis na slavjanskite rukopisi vav Vatikanskata biblioteka. Catalogo dei manoscritti slavi della Biblioteca Vaticana, Svjat, Sofija, 1985. (suautori Aksinija Džurova i Kasimir Stančev)
- Tragom hrvatskog glagolizma, Novaja i vethaja, knj. 5, Provincijalat franjevaca trećeredaca-Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995.
- Hrvatska glagoljica, Hrvatska uzdanica, Zagreb, 1998.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Slovo, časopis Staroslavenskog instituta, br. 50, rujan 2000. [1] Petar Bašić, Marko Japundžić, In memoriam, Nekrolog.
- Hrvatski povijesni portal, Životopisi – Hrvatske ličnosti Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. lipnja 2019. (Wayback Machine) Josip Šarčević, Marko Japundžić, 10. veljače 2011.
- Marko Japundžić, Tragom hrvatskog glagolizma, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., ISBN 978-953-151-060-1 nevaljani ISBN
- ↑ a b 100. godišnjica rođenja fra Marka Japundžića Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. lipnja 2016. (Wayback Machine), franjevcitor.hr, 10. veljače 2014., pristupljeno 8. veljače 2017.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Franjevci trećoredci glagoljaši Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2014. (Wayback Machine) Samostan sv. Franje u Odri, posljednje Japundžićevo boravište
- In Memoriam. Marko Japundžić Hrašće: časopis za književnost umjetnost kulturu i povijest, str. 23. – 28., sv. 5, br. 19, god. 2000.