Marko Kalogjera

Izvor: Wikipedija
Monsinjor
Marko Kalogjera
splitski i makarski biskup

Rođen 7. prosinca 1819.
Blato
Umro 4. prosinca 1888.
Split
Zaređen za svećenika 27. kolovoza 1843.
Zaređen za biskupa kotorski biskup (1856.-1866.)
splitski i makarski biskup (1866.-1888.)
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Marko Kalogjera (Blato, 7. prosinca 1819.Split, 4. prosinca 1888.), hrvatski svećenik, kotorski (1856. – 1866.) i splitski i makarski biskup (1866. – 1888.).

Za svećenika je zaređen 27. kolovoza 1843. godine, nakon čega je jednu godinu služio kao kapelan i Luci Šipanskoj. Potom je pet godina bio kancelar u dubrovačkoj biskupiji i 1850. u službi u župi Mandaljena. U razdoblju 1850. – 1852. bio je zamjenik ravnatelja u dubrovačkom sjemeništu, a od 1853. profesor u Zadru. Godine 1856. imenovan je kotorskim biskupom.[1]

Zaslužan je za obnovu Plemenitog tijela bokeljske mornarice kojoj je 1859. dao Statut i odobrio novu himnu. Godine 1869. imenovan je splitskim biskupom. U tom svojstvu utemeljio je biskupsku palaču i zakladu svetih Ćirila i Metoda za glagoljaše, obnovio splitsku prvostolnicu sa zvonikom sv. Duje, sagradio novo sjemenište u Splitu i utemeljio je List Biskupije Spljetske i Makarske. Za njegovog biskupovanja sagrađene su brojne crkve na području splitske biskupije.[1]

Bio je narodnjak, pa je prijateljevao s don Mihovilom Pavlinovićem i don Franom Bulićem, skrbio je za hrvatski jezik u Crkvi, a osobito je zaslužan i za zaštitu glagoljice i slavenskog bogoslužja u Dalmaciji.

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. a b Biskup Marko Kalogjera - o 120. obljetnici smrti. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2008. Pristupljeno 28. listopada 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Vicencije Žubranić
kotorski biskup
1856.–1866.
nasljednik
Juraj Markić
prethodnik
Alojzije Marija Pini
splitsko-makarski biskup
1866.–1888.
nasljednik
Filip Frano Nakić