Marko Marulić

Izvor: Wikipedija

Marko Marulić
Rođenje	18. kolovoza 1450. Split, Hrvatska
Smrt	5. siječnja 1524. Split, Hrvatska
Književni period	renesansa
Važnija djela Judita Davidias De institutione bene vivendi Molitva suprotiva Turkom

Marko Marulić (Split, 18. kolovoza 1450. - Split, 5. siječnja 1524.) hrvatski je književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti. Često mu se dodijeva i pridjev Splićanin.

[uredi] Životopis

Rođen je u splitskoj obitelji Pečenić. U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se gdje je studirao, možda u Padovi. Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao sudačku službu. Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga.

O Marulićevim su se mladenačkim godinama stvorila dva oprečna mišljenja: s jedne je strane Franjo Božičević Natalis u Marulićevoj biografiji napisao da je u mladosti živio raskalašeno. Prema drugoj je priči Marulić od početka živio poluisposničkim životom.

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Turaka. I pjesnikovi pozivi na borbu protiv Turaka zrače hrvatskim rodoljubljem. Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi "Molitva suprotiva Turkom". Povremeno je putovao u Veneciju i Rim, a neko je vrijeme proveo na Šolti, što u Ribanju i ribarskom prigovaranju spominje i Petar Hektorović.

Marulića se naziva ocem hrvatske književnosti, učenim pjesnikom, poeta doctus te kršćanskim pjesnikom, poeta christianus. Biografiju mu je napisao Frano Božičević Natalis, nazvanu Vita Marci Maruli Spalatensis ("Život Marka Marulića iz Splita").

[uredi] Stvaralaštvo

Spomenik Marku Maruliću u Splitu. Svečano otkrivanje spomenika bilo je 26. srpnja 1925. godine, povodom otvorenja željezničke pruge Zagreb-Split i održavanja velike Jadranske izložbe. Na postamentu je s prednje strane kipar Ivan Meštrović uklesao: Marko Marulić 1450.-1524., a sa stražnje: Ivan Meštrović svoje djelo poklonio. Ploču su 1942. godine čekićima razmrskali talijanski fašisti.

[uredi] Forma

Marulić preuzima srednjovjekovne sadržaje, ali postavlja ih u nove oblike, vjerojatno utjecajem pokreta laičke pobožnosti, tzv. devotio moderna.

Jezik mu je splitska čakavica s umjerenim staroslavizmima, raguzeizmima i štokavizmima, dok latinski odražava srednjovjekovlje i u leksiku i u stilu. Djela su mu trojezična, s opusom na latinskom (80%), hrvatskom i talijanskom (3 pisma i 2 soneta). U svojim pisanjima služio se i glagoljicom.

[uredi] Tematika

Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskome i hrvatskom jeziku. Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, suvremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima. Europsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u XVI. i XVII. st. doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili medu najčitanijim onodobnim duhovnim djelima. Glavni je predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima.

[uredi] Djela

Marko Marulić u doba turskih napada na dalmatinske gradove piše djelo Judita kojim želi ohrabriti Splićane i građane ostalih dalmatinskih gradova da se odupru osmanlijskoj opasnosti.

[uredi] Hrvatska djela

• Judita (napisana 1501., objavljena 1521.), u versi haruacchi slozhena.., religiozni je ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nadahnut starozavjetnom junakinjom Juditom, onodobnim zbivanjima (osmanlijski prodor u hrvatske zemlje), a istodobno je i tumač kršćanskog svjetonazora.
• Suzana - biblijska poema u 780 stihova, na kraju djela spominje hrvatske knjige, a tematizira biblijsku priču babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.
• Molitva suprotiva Turkom - pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500.. U pjesmi je skriven akrostih Solus deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita, "Samo nas Bog može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka", koji je otkrio Luko Paljetak. Pretpostavlja se da su na nj utjecali Juraj Šižgorić svojom Elegijom o pustošenju Šibenskog polja te srednjovjekovna pjesma Spasi, Marije, tvojih vjernih iz Tkonskog zbornika. Marulić je ovim djelom utjecao na Zoranićeve Planine u kojima pjeva ganku pastira Marula aludirajući na Turce, zatim na Petra Lučića i djelo Molitva Bogu protiv Turkom te na Primoža Trubara i djelo Pjesni zuper Turke.
• Tuženje grada Hjerosolima - lamenti protuturske tematike.
• Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, Utiha nesriće (dijaloška pjesma), Od uzvišenja Gospina, Svrh muke Isukrstove, Uredi duhovni, Stumačenje Kata - nabožne i moralističke pjesme.
• Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira, Poklad i korizma - svjetovna poezija, pjesme posvećene sestri Biri.
• Oficij Blažene Dive Marije, Od naslidovanja Isukarstova - prijevodi s latinskog, potonji iz izvornika Tome Kempenskog, De imitatione Christi.
• dva pisma Katarini Obirtić - uz prozne dijelove u Juditi, jedini prozni hrvatski tekstovi.

Djela koja se obično pripisuju Maruliću:

• Prikazanje historije svetoga Panucija - dramski tekst kao adaptacija talijanskog predloška Fea Balcarija.
• Skazan'je od nevoljnoga dne od suda ognjenoga - dramski tekst.
• Govoren'je svetoga Bernarda od duše osujene dramski tekst.

[uredi] Latinska djela

• Davidias ("Davidijada") religiozni je junačko-povijesni ep u 14 knjiga sa 6765 heksametara. Ep je napisan po Vergilijevu uzoru u klasičnom latinskom jeziku, s nekim primjesama biblijskog i srednjovjekovnog latiniteta i posjeduje znatne umjetničke kvalitete. U djelu spaja biblijske (priča o kralju Davidu) i antičke motive, ali s izrazito kršćanskom tendencijom, pri čemu je cijelo djelo alegorija: David je Krist, a Šaul Židovi, a na kraju se djela nalazi ključ za otkrivanje analogije, Tropologica Davidias expositio. Prvi je put izdana kasne 1954. godine.
• De humilitate et gloria Christi ("O poniznosti i slavi Krista") - kristološka je rasprava iz 1518. godine u kojem dokazuje Židovima da je Krist obećani Mesija.
• De institutione bene vivendi per exempla sanctorum ("Pouke za čestit život prema primjerima svetaca") - moralistički je spis biblijskoga i hagiografskog nadahnuća, zbirka poučnih pričica i anegdota, religiozno, moralno i poučno djelo u šest knjiga iz 1498. godine. To je njegovo u svijetu najprevođenije djelo, koje je za njegova života prevedeno čak i na japanski jezik, a tiskano je šezdesetak puta (četiri puta za života).
• De ultimo Christi iudicio - retorički najdotjeraniji Marulićev tekst, nastao oko 1520. godine, a prvi je put izdano 1901. godine.
• De veteris instrumenti viris illustribus commentarium - kompendij je Starog zavjeta iz 1517. godine, prvi put izdano 1901. godine.
• Dialogus de Hercule a Christocolis superato ("Dijalog o Herkulu kojega su nadvisili Kristovi štovatelji") - dijalog je nastao oko 1519. godine, a tiskan je 1524. godine. U dijalogu Pjesnik i Teolog raspravljaju o uporabi mitologije (Heraklo) i alegorije u pjesništvu. U posveti se Marulić divi Erazmu Roterdamskom.

Naslovnica Evangelistariuma (Evanđelistara) iz 1571.

• Epistola Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. - pismo je Hadrijanu VI. kao apel za uspostavu sloge među katoličkim vladarima da se zajedno odupru Turcima.
• Evangelistarium ("Evanđelistar") - sustavna je moralistička rasprava u sedam knjiga, nastala u razdoblju od 1480. do 1500., tiskana šezdesetak puta. U djelu se govori o etičkim načelima i moralnim dužnostima kakva se očekuju od jednog kršćanina, a temelj su tri kreposti: vjera, nada i ljubav.
• Grata salutatrix - elegijska je poslanica Frani Božičeviću Natalisu.
• In epigrammata priscorum commentarius - tumač starih natpisa nastao poslije 1503. godine, posvećen Dmini Papaliću.
• In somnum diurnum - tužaljka je Frani Martinčiću.
• Regum Dalmatiae et Croatiae gesta - slobodan je prijevod dijela Ljetopisa popa Dukljanina, tzv. Hrvatske kronike, nastao 1510., a prvi put izdan 1666. godine, posvećen Dmini Papaliću.
• Repertorium, Multa et varia - izvadci su iz Biblije te antičkih i humanističkih djela, prvi put tiskani 1998. godine.
• Quinquaginta parabolae zbirka je pripovjedaka iz 1510. godine posvećena Tomi Nigeru, a uzor su novozavjetne priče.
• Vita divi Hieronimi - djelo iz 1507. godine, a prvi je put izdana kasne 1994. godine. Priložena mu je polemička rasprava protiv onih koji tvrde da je sveti Jeronim bio Italac.

Marulić je pisao i latinske pjesme: elegije, epigrame, poslanice, stihovane svetačke životopise, himne, čak i ljubavne pjesme. Poznate su pjesme Carmen de doctrina u osamdesetak izdanja te Hymnus ad deum.

Samo po naslovu poznata djela:

• Psichiologia de ratione animae humanae ("Psihologija o temelju ljudske duše") - djelo je samo sačuvanog naslova iz popisa Marulićevih radova u Natalisovoj biografiji. Prema tomu sadržava prvo spominjanje termina "psihologija" u književnim izvorima^[1], dakle čak šezdesetak godina prije njemačkog filozofa Rudolfa Gockela, kojeg se u literaturi obično spominje kao tvorca navedenog pojma.
• Quaestiones utriusque testamenti, de pace Italia carmen heroicum

[uredi] Prijevodi na druge jezike

• Judit, mađarski prijevod iz 1999. godine.

[uredi] Izvori

[uredi] Literatura

• Marulić, Marko, Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb, 2000.

[uredi] Vanjske poveznice

Wikizvor ima izvorna djela autora:

Marko Marulić

• Hrvatski nacionalni korpus: pretraživa cjelokupna Marulićeva hrvatska djela
• Marko Marulić
• Marulianum
• projekt VALMAR: Valorizzazione e recupero degli scritti e dei luoghi dell'umanista spalatino Marko Marulić/Marcus Marulus (talijanski, ali s bibliografijom Marulićevih djela, rukopisa i sekundarne literature te s nekim Marulićevim tekstovima u pdf formatu).
• Marulićeva vlastoručna bilješka u inkunabuli "Transitus" iz Male početnice kurzivne glagoljice