Masakri u Foči

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Područje Foče u BiH

Masakri u Foči odnose se na seriju ubojstava ne-Srba i zločina u regiji Foči od 1992. do 1994. 7. travnja 1992. godine počelo je političko i vojno preuzimanje općine Foča, prvim vojnim akcijama u gradu tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Srpske snage, uz podršku topništva i teškog naoružanja, počele su zauzimati dio po dio Foče. Zauzimanje Foče završeno je 16. travnja ili 17. travnja 1992. Okolna sela su bila pod opsadom do sredine srpnja 1992. Zabilježeni su i mnogi slučajevi neljudskog ponašanja i silovanja.[1][2]

U raznim presudama, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije odlučio je da su ta ubojstva predstavljala zločin protiv čovječnosti. U sudskoj presudi 1997. protiv Novislava Đajića, Bavarska komora odlučila je da su ta ubojstva i zločini bili čin genocida.[3][4][5] Istraživačko dokumentacijski centar objavio je da je 2805 osoba nestalo ili je smaknuto tijekom tog razdoblja.[6]

Etničko čišćenje[uredi VE | uredi]

Ustiprača, istočna Bosna: prometni znak koji pokazuje smjer za gradove Srbinje (Foča) i Srpsko Goražde, iako su ti nazivi proglašeni neustavnima 2004.

Od početka travnja do sredine srpnja 1992. srpske snage su provodile opširan napad usmjeren protiv bošnjačkih civila u području općine Foča, Gacko i Kalinovik. Prije samog napada, bošnjački civili su izbačeni s posla, plaće su im uskraćene, a potom im je uskraćena mogućnost slobodnog kretanja. Nakon što su okolna sela i grad Foča dopali u ruke srpskih snaga (vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka), primjenjivan je uvijek isti obrazac: kuće Bošnjaka su sustavno pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani su uhićivani ili okupljani na jednom mjestu, a ponekad tijekom samog procesa, premlaćivani ili ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a većina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele u nepodnošljivim higijenskim uvjetima, a u tim centrima su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je većina sistematski silovana. Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke logore, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali.[2] Neke od njih su odvođene u privatne stanove i kuće gdje su silovane, a morale su također kuhati, čistiti i služiti rezidente, koji su bili srpski vojnici. Tijekom napada na bošnjačke civile, ogroman broj žena i djevojčica je silovan. Nekim ženama ostale su trajne ginekološke štete ili su ostale neplodne, a većina ih je prošla kroz psihološke traume.[7]

Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka su izbrisani iz područja zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su srušene.

Sistematska silovanja[uredi VE | uredi]

U siječnju 1994. godine, srpske vlasti su "okrunile" etničko čišćenje Foče preimenujući Foču u "Srbinje" (grad Srba).[2] Gotovo svi preostali muslimani Bošnjaci, muškarci i žene iz sve tri općine su uhićeni, sakupljeni na jednom mjestu, potom razdvojeni i zatvoreni u nekoliko sabirnih zatvoreničkih centara - logora: Buk Bijela, Srednja škola u Kalinoviku, "Partizan", Srednja škola u Foči, KP dom u Foči po ustaljenoj formuli. Neki su odmah ubijeni, silovani ili surovo pretučeni. Jedini razlog za ovakvo postupanje prema njima je bila njihova etnička pripadnost.

Kazneno-popravni dom u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj Republici Jugoslaviji, bio je glavni pritvorski objekt za muškarce. Muslimanske žene, djeca i starci zatvarani su po kućama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima ili u centrima za duži ili kraći pritvor kao što su spomenuta Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana "Partizan".

Lokacijska karta masovnih grobnica oko Foče

Sportska dvorana "Partizan" služila je kao centar za pritvor žena, djece i staraca od 13. srpnja 1992. ili ranije, pa najmanje do 13. kolovoza 1992. U to vrijeme je u "Partizanu" bilo najmanje 72 zatočenika. Svi zatvorenici su bili civili, muslimanske žene, djeca i nekoliko starijih ljudi iz sela u općini Foča. Životni uvjeti u "Partizanu" bili su okrutni. Pritvor je pratilo neljudsko postupanje, nehigijenski smještaj, prenatrpanost, izgladnjivanje, fizičko i psihološko mučenje, uključujući i seksualno zlostavljanje. U "Partizanu" su, obično navečer, ulazili naoružani vojnici, uglavnom u grupama od po tri do pet i izvodili žene. Kada bi se žene bunile ili sakrivale, vojnici su ih tukli ili im prijetili da bi ih primorali na poslušnost. Vojnici su žene iz "Partizana" odvodili u kuće, stanove ili hotele, da bi ih tamo seksualno zlostavljali i silovali.

Miljevinski bataljon, Brigade za taktičke operacije iz Foče VRS-a u kolovozu 1992. godine je formirao logor za silovanje žena u tzv. Karamanovoj kući.[2][8] Vojnici su spomenutu zgradu nazvali "javnom kućom". U logoru su bile zatvorene žene i djevojčice od kojih su neke imale samo 12 godina.[9] Zapovjednik Miljevinskog bataljona je bio Pero Elez, a Neđo Samardžić, Zoran Samardžić, Nikola Brčić, te Radovan Stanković su su bili zaduženi za ženski logor. Vojnici su prisiljavali zatočenice na oralni, vaginalni i analni seks. Žene su, osim silovanja, također mučene i odvođene na prisilni rad.[2]

Od sredine svibnja 1992. je počelo etničko čišćenje općine Kalinovik. Dok je muško nesrpsko stanovništvo zatočeno u vojnom skladištu Barotni, žene i djeca su zatočeni u Osnovnoj školi u Kalinoviku, koja se nalazi u centru Kalinovika, u blizini stanice policije. Krajem linja i početkom srpnja, u Osnovnoj školi su bili zatočeni i stanovnici općine Gackog uhićeni dok su prolazili kroz općinu Kalinovik bježeći u srednju Bosnu. Žene i djevojčice su bile podvrgnute silovanjima za vrijeme njihovog zatočeništva u Osnovnoj školi u Kalinoviku. Pored gore navedenih centara za pritvor, više žena je bilo zatvoreno u kućama i stanovima koji su korišteni kao javne kuće kojima su upravljale grupe srpskih vojnika.

Žrtve[uredi VE | uredi]

U zločinima u Foči je prema podacima, koje je prikupio Istraživačko dokumentacijski centar do 2006. godine, nestalo 2,805 građana, mahom Bošnjaka. Od tog broja je za 1,899 ljudi potvrđeno da su ubijeni, a ostali se još uvijek vode kao nestali, iako je njihova sudbina izvjesna.[6]

Zločinci[uredi VE | uredi]

Optuženici Haaškog suda:[10][11][12]

  • Dragoljub Kunarac
  • Radomir Kovač
  • Zoran Vuković
  • Dragan Zelenović
  • Gojko Janković
  • Janko Janjić
  • Radovan Stanković
  • Dragan Gagović
  • Milorad Krnojelac
  • Mitar Rašević
  • Savo Todović

Osuđenici Haaškog suda:

  • Dragoljub Kunarac (28 godina zatvora)
  • Radomir Kovač (20 godina)
  • Zoran Vuković (12 godina)
  • Milorad Krnojelac (12 godina)
  • Dragan Zelenović (priznao krivicu, 15 godina)

Optuženici suda BiH:

  • Radovan Stanković
  • Neđo Samardžić
  • Gojko Janković
  • Radmilo Vuković

Osuđenici suda BiH:

  • Radovan Stanković (20 godina)
  • Neđo Samardžić (24 godine)
  • Gojko Janković (34 godine)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. ICTY: Blagojevic and Jokic judgement.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 ICTY: Kunarac, Kovač and Vuković judgement.
  3. Prosecutor v. Radislav Krstic - Trial Chamber I - Judgment - IT-98-33 (2001) ICTY8 (2 August 2001), The International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, paragraph 589. citing Bavarian Appeals Court, Novislav Djajic case, 23 May 1997, 3 St 20/96, section VI, p. 24 of the English translation.
  4. Urteil gegen Djajic Novislav Bayerisches Oberstes Landesgericht, 23-05-1997
  5. Chapter 8 - Genocide, str. 451 "In a Judgement against Novislav Djajic on 23 May 1997, the Bavarian Appeals Chamber similarly found that acts of genocide were committed in June 1992 though confined within the administrative district of Foca"
  6. 6,0 6,1 IDC: Podrinje victim statistics.
  7. BBC; The Nightmare of Foca; 22-02-2001
  8. The Society for Threatened Peoples (GfbV): Documentation about war crimes - Tilman Zülch.
  9. Global Security; War Crimes Trial; 18-03-2000
  10. Bosnian Serbs convicted of rape: BBC, 2001-02-22
  11. BBC; Nato troops seize war crimes suspect; 09-07-2002
  12. Reuters; Bosnia court opens war crimes trial of two Serbs; 06-04-2007

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]