Mate Ujević

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
M. Ujević

Mate Ujević (Krivodol kod Imotskoga, 13. srpnja 1901. – Zagreb, 6. siječnja 1967.), hrvatski pjesnik i enciklopedist.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je 13. srpnja 1901. godine u Krivodolu kod Imotskog u zidarskoj obitelji Jakova i Ane Ujević. Gimnaziju je polazio u Sinju i Splitu, studirao je komparativnu književnost, francuski jezik, južnoslavenske književnosti, staroslavenski i povijest u Zagrebu, diplomirao 1928. u Ljubljani. Godine 1929. oženio se profesoricom Marijom Juras s kojom je imao sedmero djece. Otac je kiparice Marije Ujević. Radio je kao profesor u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu do 1939. godine. Profesorski ispit položio je obranivši radnju Prilog za povijest pokreta hrvatske omladine koncem XIX. i početkom XX. stoljeća. Doktorirao 1935. u Zagrebu disertacijom o pjesniku Jovanu Hraniloviću. 1941. godine imenovan je ravnateljem Hrvatskog izdavalačkoga bibliografskoga zavoda, gdje radi do svibnja 1945. na poznatoj Hrvatskoj enciklopediji, čijih je 5 svezaka izašlo do 1945. godine. 1950. godine pozvan je u Leksikografski zavod za zamjenika direktora Miroslava Krleže, gdje radi do mirovine 1965. godine. Umro je u Zagrebu 7. siječnja 1967. godine.

  • 1994. godine posmrtno je proglašen pravednikom među narodima u Memorijalnom muzeju Jad Vašem u Izraelu.

Književni rad[uredi VE | uredi]

Vrlo se rano počeo baviti književnim i novinarskim radom. Radovima je sudjelovao u mnogim srednjoškolskim i studentskim listovima (Studium, Luč, Mladost) te je bio stalni dopisnik ljubljanskog dnevnika Slovenac. Pisao je pjesme, novele, feljtone, putopise, kritike, komentare te prikaze djela domaćih i stranih autora. Objavio je autobiografski roman Mladost Tome Ivića 1928. godine. 1931. godine izdao je pregled književnosti Hrvatska književnost, te 1934. studiju Gradišćanski Hrvati. Potaknut interesom za probleme hrvatskih manjina u svijetu tridestih godina prošlog stoljeća godina počeo je objavljivati o toj temi članke u dnevnom tisku te je osnovao biblioteku HRID (Hrvati izvan domovine) u kojoj su izašle dvije knjige posvećene Istri. Pod pseudonimom Josip Sučević 1935. godine objavio je brošuru Abesinija, njegov protest protiv Mussolinijeve okupacije Etiopije. U vlastitoj je nakladi (Biblioteka Alfa) objavio Hrvatsku narodnu pjesmaricu s Kačićevim i narodnim pjesmama (1938.) koja je imala više izdanja. Godine 1939. u vrijeme Banovine, kada je Hrvatska dobila određenu političku i kulturnu samostalnost, koncipirao je nekoliko školskih čitanki koje će biti objavljene tek 1941. godine. Neke čitanke, koje se i danas, nakon šezdeset godina, ističu kao vrhunski udžbenički dosezi, uredio je sam, a neke zajedno sa suradnicima (Prve brazde, Knjiga radosti, Sjetva, Plodovi srca i uma).

Hrvatska enciklopedija[uredi VE | uredi]

Ranih tridestih godina Matu Ujevića počinje zaokupljati ideja za koju smatra da je bitna za ostvaraj kulturnog identiteta hrvatskog naroda: pokretanje Hrvatske enciklopedije. O tome svjedoči jedna njegova bilješka: Ja sam dugo vremena, još negdje 1931, razmišljao kako bi došao do Hrvatske enciklopedije, koja bi s jedne strane dala hrvatskom čitaču najpotrebnije informacije o svim problemima koji zanimaju suvremenog čovjeka, a s druge strane donijela u riječi i slici, sve ono što može prikazati hrvatskog čovjeka, hrvatsku zemlju i hrvatski narod u prošlosti i sadašnjosti. Rad na Enciklopediji formalno je započeo 1939. godine kad se upoznao s ravnateljem Tipografije Dragutinom Schulhofom, koji je preuzeo financijski rizik posla, a Mate Ujević kao glavni urednik obvezao se voditi posao i naći suradnike, što je bilo vrlo teško u ideološki razjedinjenoj intelektualnoj sredini tadašnje Hrvatske.

Godine 1939. osnovan je konzorcij Hrvatske enciklopedije u koji uz Matu Ujevića i suradnike, te Dragutina Schulhofa ušao i Rudolf Herceg, član Hrvatske seljačke stranke, zadužen za odnose s javnošću. Prvi svezak Enciklopedije izašao je tik uoči Drugog svjetskog rata na Jugoslavenskim prostorima. U predgovoru je prvom svesku Mate Ujević napisao: U vrlo teškim i tmurnim vremenima izlazi Hrvatska enciklopedija pred hrvatsku javnost, ali baš činjenica da izlazi u sadašnje vrijeme potvrđuje našu moralnu i intelektualnu otpornost. Drugi svezak izlazi koncem 1941. godine, treći 1942. godine, četvrti polovicom 1943. godine, a peti u svibnju 1945. godine. Hrvatska enciklopedija zamišljena je kao enciklopedija u 12 svezaka, međutim kasnije se ukazuje potreba za većim brojem svezaka. Sa završetkom rata obustavlja se tiskanje tog iznimnog djela, a kasniji pokušaji daljnjeg izdavanja nisu uspjeli. Hrvatska enciklopedija zbog svoje stručnosti, objektivnosti, bogatstva podataka i ilustracija ima iznimno mjesto u hrvatskoj leksikografiji i smatra se začetkom moderne enciklopedistike u Hrvatskoj. Konzorcij se Hrvatske enciklopedije u kolovozu 1941. godine zakonskom odredbom pretvara u Hrvatski izdavalački bibliografski zavod (HIBZ), koji je bio u nadležnosti Ministarstva prosvjete, što je pomoglo da u svojem radu zadrži određenu samostalnost. O svojemu uredničkom radu u HIBZu Mate je Ujević rekao na predavanju 1943. godine: U ovim teškim ratnim prilikama možda se mnogim kulturno djelovanje čini suvišnim poslom, ali nije tako - kulturni rad u posljednjoj analizi - nije ništa drugo nego opredjeljivanje prema životu i stvaranje ljepšeg, boljeg i istinijeg svijeta, a pogotovo sada kada previše sila nastoji uništiti ne samo ono što je sadašnja generacija dala na kulturnom području nego i ono što su vjekovi davali i stvarali. Razornih snaga je previše, a stvaralačkih premalo. Kako se nosio sa svim problemima u tim tmurnim vremenima teško je i zamisliti kada se zna da ga je početkom rata uhitio GESTAPO i da je poslije cijelo vrijeme rata bio interniran u Zagrebu, a prema pisanju Josipa Horvata u knjizi Živjeti u Hrvatskoj HIBZ je bio sklonište ljudi s protuustaškim stavovima. Nakon rata radio je u Nakladnom zavodu Hrvatske i u komisiji za razgraničenje (izradio za ministarstvo vanjskih poslova monografiju Burgenland). 1946. godine u Sveučilišnoj biblioteci radio je bibliografiju članaka, rasprava, knjiga i književnih priloga. 1949. godine postao je glavni urednik Pomorskog leksikona u Jugoslavenskoj akademiji. Godine 1950. Miroslav Krleža, osnivač i direktor Jugoslavenskog leksikografskog zavoda pozvao je Matu Ujevića, uprkos različitih svjetonazora, da mu bude pomoćnik vjerujući njegovom znanju i stručnosti u enciklopedistici i leksikografiji. Prva je enciklopedija koja izlazi nakon osnivanja Leksikografskog zavoda, Pomorska je enciklopedija (1954.) kojoj je glavni urednik Mate Ujević. Pomorska enciklopedija koja je izašla u osam svezaka prema riječima Lawrence S. Thompson (University of Kentucky, Lexington) jedno je od najboljih izdanja svoje vrste u svijetu. Ta enciklopedija osim što je stručna enciklopedija za pomorce obuhvaća znatan dio i drugih struka kao što su pravo, povijest, geografija i drugo. Izlazak prvog sveska Pomorske enciklopedije tisak je proglasio velikim kulturnim događajem, a hrvatski publicist Miroslav Feller duhovito je napisao u Novom listu da Pomorska enciklopedija može biti štivo zanimljivije i napetije od romana, da pomorcima može biti neusporediva putna lektira, a onima što ostaju kod kuće, "brod kojim će preploviti sva mora svijeta, proći sve prostore i sva vremena, krcajući svuda korist i radost, iskrcavajuću usput mnoge zablude".

Bibliografija članaka[uredi VE | uredi]

Mate Ujević također je pokrenuo, organizirao i vodio popis članaka, rasprava i književnih priloga u južnoslavenskoj periodici od kraja 18. stoljeća do 1945. godine. To djelo poznato kao Bibliografija članaka, rasprava i književnih priloga ne obuhvaća samo književne priloge već i sve ostale znanstvene discipline i javne djelatnosti. Idejni autor tog maestralnog bibliografskog doprinosa smatrao je da mora popisati sve jedinice koje mogu imati značaj za bilo koji znanstveni ili stručni rad. Unutar tog projekta obrađeno je više od 6000 periodičkih publikacija te je popisano 3000 000 bibliografskih jedinica. Ujević je uredio 6 svezaka. Radeći na Hrvatskoj enciklopediji, Mate Ujević već je 1940. godine sa suradnicima počeo skupljati građu za hrvatsku znanstvenu bibliografiju te je predložio njezinu koncepciju. Povodom stote godišnjice Ujevićeva rođenja 2001. godine dr. Nataša Bašić zapisala je: U Bibliografskom katalogu periodike Leksikografskog zavoda nalazi se oko 10 milijuna bibliografskih kartica i ta je građa, može se bez pretjerivanja reći, spomenik nulte vrijednosti koji je Mate Ujević ostavio hrvatskoj kulturi i znanstvenoj javnosti, te kao takva nadilazi nacionalne okvire i postaje dijelom svjetske kulturne baštine. Osim spomenutih djela uredio je Anale Leksikografskog zavoda FNRJ 1-3, građu za pomorsku terminologiju, za bibliografiju Jugoslavenske periodike, za toponimiku Zapadne Istre, Cresa i Lošinja. Bio je pomoćnik glavnog urednika Enciklopedije Jugoslavije. Izabrao je i uredio tekst za knjigu Misli i pogledi A. G. Matoša, koja je postala jedna od publicističkih uspješnica kod hrvatskog čitateljstva. Iako je u Leksikografskom zavodu radio niz značajnih i mnogovrsnih poslova, on se djelu bibliografije intimno u sebi najviše priklanjao. Bio je izvrstan organizator, zanesenjak rada, humanist, koji je svoje znanje s ljubavlju prenosio mlađim suradnicima i pomagao mnogima kojima je bilo potrebno na ovim našim burnim prostorima.

Djela[uredi VE | uredi]

  • "Mladost Tome Ivića" - 1928.
  • "Hrvatska književnost" - 1932.
  • "Gradišćanski Hrvati" - 1934.
  • "Hrvatska narodna pjesmarica" - 1938.
  • "Hrvatska enciklopedija" - 5 svezaka, glavni urednik - 1941. - 1945.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Mladen Švab (1992.): Mate Ujević, utemeljitelj suvremene hrvatske enciklopedistike, Radovi Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, 2
  • Nataša Bašić (2001.): Opus Herculanum bibligraficum (O stotoj obljetnici rođenja Mate Ujevića), Matica hrvatska, Imotski
  • Vjera Bonifačić (1967.): Dr. Mate Ujević, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 1-2, Zagreb
  • Izvadci iz zapisa Mate Ujevića

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]