Mate Uzinić
| Mate Uzinić | |
|---|---|
| Rođen | 17. rujna 1967 Dubrava (Omiš) |
| Zaređen | 27. lipnja 1993. |
| Služba | biskup dubrovački |
| Grb | |
| Portal: Kršćanstvo | |
Msgr. Mate Uzinić (Dubrava, Omiš, 17. rujna 1967.) dubrovački biskup.
Sadržaj |
Životopis [uredi]
U rodnoj Dubravi (Splitsko-makarska nadbiskupija) pohađao je osnovnu školu, a gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Od 1988. do 1993. studirao je teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu. Od 1992. do 1993. pastoralno je djelovao kao đakon u župi Trilju.
Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1993., u Splitu. Od 1993. do 1995. bio je župni vikar u Omišu, a od 1995. do 1996. župnik u župi Otriću-Strugama, u mjestu Otriću-Seocima.
Od 1996. do 2000. studirao je u Rimu na Papinskome lateranskom sveučilištu, gdje je postigao licencijat iz crkvenog i građanskog prava. Od 2000. do 2002. služio je kao sudski vikar i sudac na Crkvenome interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu. Od 2000. suradnik je i u pastoralu u župi Strožancu, a od 2001. rektor je Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 2002. član je Prezbiterskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, a od 2004. član Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i promicanje zvanja.
Dana 24. siječnja 2011. godine papa Benedikt XVI, imenovao ga je dubrovačkim biskupom.
Za biskupa je zaređen i ustoličen na katedru dubrovačkih biskupa 19. ožujka 2011. u dubrovačkoj katedrali. Glavni zareditelj je bio msgr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolit, a suzareditelji kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i msgr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski.
Iz propovijedi [uredi]
- "Možda danas očekuju od pape Frane da će pristati na labaviji odnos prema abortusu, kontracepciji, eutanaziji, homoseksualnim brakovima i usvajanju djece istospolnih parova, celibatu, ređenju žena, ali već sutra će shvatiti kako je riječ o crkvenoj doktrini koju će pontifeks možda mijenjati u nijansama, ali stavovi će više-manje ostati isti. I oni nemaju veze s hodom Crkve u sadašnjosti ili prošlosti, nego s njezinim stavovima o pitanju života, antropologiji, a onda i naslijeđu od prvih kršćanskih vremena. Uostalom, po svim ovim pitanjima i ostale religije imaju gotovo istovjetan, često i puno tvrđi stav. Kritičari Crkve najčešće nemaju pojma na čemu ona temelji takav stav, groze se uzeti u ruke kakvu literaturu o toj temi, pa sve završava tako da joj na čelo lijepe žuti papirić – primitivna."