Matica (naprava)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Šesterostrana matica

Matica je mehanička naprava koja služi pričvrščivanju ili podešavanju. Ona izgleda kao komad nekog tvrđeg materijala s provrtom i navojem. Skoro uvijek se upotrebljavaju u paru s vijkom, čiji navoji su sukladni navoju matice. Sila trenja navoja drži maticu i vijak zajedno, dopuštajući istezanja vijka uslijed sile.

Vrste matica i materijali za izradu[uredi VE | uredi]

s lijeva na desno: krilasta matica, šesterostrana matica, matica za zavarivanje.
s lijeva na desno: matica s čeonim urezom, četverostrana matica, T-matica, šesterostrana zatvorena matica, najlonska matica i krunasta matica.

Postoji mnoštvo različitih materijala za izradu matica, kao i mnoštvo raznih oblika matica. Osnovni oblik matice je šesterokut, oblik koji je našao vrlo široku primjenu u praksi. Ovaj oblik je dobar jer omogućuje dobar prilaz alatima na mjestima ograničena prostora, mogućnost podjele zakretanja na kut od 30°, a posebno dobra osobina je da je manje osjetljiv na trošenje i habanje, te se teže pretvori u krug, što onemogućava daljnju upotrebu.

Duljina matice je ovisna o promjeru njenog provrta i o vrsti materijala od kojeg se matica izrađuje. Općenito, vrijedi pravilo da opterećenje koje imaju navoji matice u zahvatu s vijkom moraju biti veći od potrebnog opterećenja za pucanje vijka. Za uobičajene matice se uzima da je njihova duljina jednaka 0,8 d, što omogučuje oko četiri kruga navoja unutar matice.

Potreba upotrebe matice na raznim mjestima i za razne namjene uzrokovala je pojavu mnoštva raznih izvedbi matica. Na slikama desno samo je jedan mali dio oblika i vrsta matica.

Materijali za izradu matica također ovise o njihovoj namjeni. Većina se radi od raznih vrsta čelika, a mogu se naći i mjedene, aluminijske, plastične, bakelitne,...

Njihova veličina je definirana dimenzijom vijka, a može biti vrlo mala (urarski vijci i matice), a i vrlo velika (na velikim uređajima i osovinama).

Najčešće vrste matica[uredi VE | uredi]

Najčešće vrste matica su: [1] [2]

  • Šesterostrana matica
  • Šesterostrana zatvorena matica
  • Četverostrana matica
  • Matica s čeonim urezom
  • Matica s rupama po obodu
  • Nareckana matica
  • Krilasta matica (za ručno pritezanje)
  • Krunasta matica
  • Matica za zavarivanje
  • T-matica
  • Navojni umetak

Dimenzije šesterostrane matice[uredi VE | uredi]

Dimenzije šesterostrane matice
Nazivni promjer
hole D (mm)
Korak navoja
P (mm)
Ključ
A/F (mm)
Vanjski promjer
A/C (mm)
Visina H (mm)
Prvi red
prioriteta
Drugi red
prioriteta
normalni fini ISO DIN JIS Šesterokutna matica Kontramatica Najlonska matica
1 0,25 2,5
1,2 0,25
1,4 0,3
1,6 0,35 3,2
1,8 0,35
2 0,4 4 1,6 1,2 -
2,5 0,45 5 2 1,6 -
3 0,5 5,5 6,4 2,4 1,8 4
3,5 0,6 6
4 0,7 7 7 7 8,1 3,2 2,2 5
5 0,8 8 8 8 9,2 4 2,7 5
6 1 0,75 10 10 10 11,5 5 3,2 6
7 1 11 5,5 3,5 -
8 1,25 1 13 13 12 15 6,5 4 8
10 1,5 1,25 ili 1 16 17 14 19,6 8 5 10
12 1,75 1,5 ili 1,25 18 19 17 22,,1 10 6 12
14 2 1,5 21 22 19 11 7 14
16 2 1,5 24 24 22 27,7 13 8 16
18 2,5 2 ili 1,5 27 15 9 18,5
20 2,5 2 ili 1,5 30 30 34,6 16 10 20
22 2,5 2 ili 1,5 32
24 3 2 36 41,6 19
27 3 2 41
30 3,5 2 46 53,1 24
33 3,5 2
36 4 3 55 63,5 29
39 4 3
42 4,5 3
45 4,5 3
48 5 3
52 5 4
56 5,5 4
60 5,5 4
64 6 4

Materijal matica[uredi VE | uredi]

Čelične matice se dijele u razrede čvrstoće: 4, 5, 6, 8, 10, 12 i 14. Oznaka razreda čvrstoće znači (na primjer: 6): [3] - broj x 100 = 6 x 100 = 600 N/mm2 = Rm (maksimalna čvrstoća) Matice većih čvrstoća moraju na sebi imati otisnutu oznaku razreda čvrstoće.

Mehanička svojstva metričkih matrica[4]
Materijal Čvrstoća s faktorom sigurnosti Granica elastičnosti (min.) Maksimalna čvrstoća (min.) Oznaka matice Razred materijala
ISO 898 (Metarska matica)
Nisko ili srednje ugljični čelik 380 MPa 420 MPa 520 MPa Nut marking Metric Class 5 8.png 5
Srednje ugljični čelik (ugašen i kaljen) 580 MPa 640 MPa 800 MPa Nut marking Metric Class 8 8.png 8
Legirani čelik (ugašen i kaljen) 830 MPa 940 MPa 1040 MPa Nut marking Metric Class 10 9.png 10

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.
  2. [2] "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.
  3. "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.
  4. Bickford & Nassar 1998.

Vezani članci[uredi VE | uredi]