Matija Čanić

Izvor: Wikipedija
Matija Čanić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1901.
Mjesto rođenja Gospić, Hrvatska
Datum smrti 3. svibnja 1964.
Mjesto smrti Buenos Aires, Argentina
Nacionalnost Hrvat
Titule Vitez
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi ? - 1918.
1918. - 1941.
1941. - 1945.
Čin general
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Važnije bitke Oslobađanje Međimurja
Vojska Austro-ugarska vojska
Jugoslavenska vojska
Domobranstvo
Rod vojske Konjaništvo
Pješaštvo
Zapovijedao Druga pješačka divizija
IV. gorski zdrug
Odlikovanja Red krune kralja Zvonimira

Matija Čanić (1901.3. svibnja 1964.), hrvatski vojni časnik, general Domobranstva Nezavisne Države Hrvatske.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Služio je u austrougarskoj i jugoslavenskoj vojsci. U Hrvatsko domobranstvo primljen 1941. u činu konjičkog pukovnika; postavljen na čelo Vojnog stožera u Sarajevu, a poslije je zapovjednik 2. pješačke divizije (od listopada do prosinca 1942.), 369. pješačke divizije (od prosinca 1942. do siječnja 1943.), 1. pješačke divizije (od siječnja do veljače 1943.) i gorskog zdruga (od veljače do listopada 1943.). U kolovozu 1943. promaknut je u čin generala. Od listopada 1943. zapovjednik II. zbornog područja u Slavonskom Brodu.

U veljači 1944. postavljen je za zapovjednika oružanih snaga NDH, a na samom kraju kolovoza, nakon smjenjivanja Ante Vokića razriješen je dužnosti i stavljen na raspolaganje MINORS-u.

U travnju 1944. zajedno s Antom Vokićem posjetio je njemačko vrhovno zapovjedništvo (feldmaršala Wilhelma Keitela). Nakon sloma NDH povlači se Austriju, zatim u Italiju, gdje je u Rimu vodio brigu o radu javne kuhinje koja je hranila više tisuća hrvatskih izbjeglica.

Savezničke vojne vlasti su ga uhićivale više puta kako bi ga izručile komunističkoj Jugoslaviji. Uspio je izbjeći izručenje te emigrirao u Argentinu.

Literatura[uredi | uredi kôd]