Matiša Zvekanović

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Matija Zvekanović)

Matiša (Matija) Zvekanović (Subotica,[1] 17. veljače 1913.24. travnja 1991.) je bio istaknuti duhovnik iz zajednice bačkih Hrvata.[2] Bio je obnašao dužnost biskupa Subotičke biskupije.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se 1913. godine. Za srednju je školu izabrao gimnaziju.[2] Bogoslovlje je studirao u Sarajevu.[2]

29. lipnja 1937. zaredio se za svećenika.[3]

Nakon što se zaredio, bio je župnikom u Đurđinu (u crkvi sv. Josipa Radnika[4]), Šandoru, Monoštoru i Subotici[2] (u crkvi Uskrsnuća Isusova gdje je bio prvi župnik[5]) i katedrali sv. Terezije Avilske).[6] Dok je bio župnikom u Monoštoru, utemeljen je Zavitni dan, spomen-dan koji se obilježava 13. listopada svake godine.[7]

Za naslovnog biskupa Burce postavljen[1] je 13. studenoga 1955., a dužnost je obnašao do 25. siječnja 1968. godine.[3]

25. veljače 1956. posvećen je za biskupa.,[2][1] posvetio ga je beogradski nadbiskup Josip Antun Ujčić, a suposvetitelji bili su kardinal Franjo Šeper (naslovni biskup Philippopolisa Tračkog) i pomoćni biskup đakovsko-srijemski i naslovni biskup Herakleje Ponteske Stjepan Bauerlein.[1] Od 1958. do 25. siječnja 1968. bio je apostolski administrator za Jugoslavensku Bačku,[3] 1968. izdignute na razinu biskupije (Subotička biskupija), čijim je biskupom bio od 25. veljače,[1] sve do 25. travnja 1989. godine.[3]

Kad je 18. listopada 1959. u zagrebačkoj prvostolnici Alfred Pichler bio posvećen za rezidencijalnog biskupa i to kao prvog poratnog ondašnjoj Jugoslaviji, glavni posvetitelji bili su nadbiskup-koadjutor zagrebački dr Franjo Šeper, a suposvetitelji biskup skopski dr Smiljan Čekada (nekadašnji upravitelj Banjolučke biskupije) kao apostolski upravitelj te Matiša Zvekanović kao apostolski administrator Bačke (inače Pichlerov školski kolega).[8]

1963. je godine na Kongresu u spomen slavenskih apostola Ćirila i Metoda, održanom od 12. do 16. srpnja u Salzburgu, jedan od glavnih predavača bio je Zvekanović, uz dr Dragutina Kniewalda iz Zagreba.[9]

1968. je godine na Bunarić donio kopiju Gospe od Siracuse i od onda se održava proštenje u njenu čast.[10][11]

Bio je jednim od koncilskih otaca na Drugom vatikanskom koncilu 1968. godine na 1., 2., 3. i 4. sesiji.[1]

1969. je na izričitu želju Matiše Zvekanovića, Bele Gabrića i još nekih, a na osnovi narudžbe Gradske knjižnice u Subotici, Bibliografija Ivana Kujundžića koju je napisao Ante Sekulić, objavljena je i kao poseban otisak.[12]

1972. je bio asistirao pri posvećenju biskupa Tomasa Junga (mađ. Tamás Jung).[13]

1972. – 1973. godine subotička je katedrala doživjela drugu veliku obnovu za biskupovanja Matije Zvekanovica i župnika Franje Vujkovića.[6]

Na kamenima temeljcima iz Lourdesa i Fatime koje su donijeli biskup Zvekanović i župnik Andrija Kopilović podignuta je Crkva Marije Majke Crkve u Šandoru.[14]

1985. godine na Veliku Gospu asistirao je zajedno s klerom bačkog dekanata beogradskom apostolskom nunciju Francescu Colasuonnu pri krunjenju lika Gospe Radosne u franjevačkom samostanu u Baču.[15]

1987. je vodio pogrebne obrede hrvatskom književniku Anti Jakšiću.[16]

25. travnja 1989. godine umirovio se na mjestu biskupa Subotičke biskupije[1] a naslijedio ga je Ivan Penzeš.[3] Zadnjih je godina svog života Zvekanović uz suradnju župnika Franje Vujkovića i Stjepana Beretića dao pokriti bakrenim limom zvonike i krov subotičke katedrale.[6]

18. lipnja 1989. asistirao je pri posvećenju biskupa Ivana Penzeša.[17]

Rezidencijalnim je biskupom od 8. veljače 1991.[2] Umro je dva i pol mjeseca poslije.

Poznati svećenici koje je zaredio:

Hrvatski pjesnik iz Bačke, svećenik Marko Vukov, posvetio mu je pjesmu Vinogradar.[20]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g Catholic Hierarchy Matiša Zvekanović
  2. a b c d e f g Radio Subotica na hrvatskomArhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2018. (Wayback Machine), Na današnji dan, 17. veljače, priredio Lazar Merković, pristupljeno 17. veljače 2013.
  3. a b c d e GigaCatholic Subotička biskupija
  4. Ivan Tumbas: Povijest naših mjesta: Đurđin[neaktivna poveznica], Glasnik Pučke kasine 1878 br.79/2010., s. 12-13
  5. Predstavljamo naše župne zajednice - župa Isusova Uskrsnuća Subotica, Zvonik, broj: 02(76), Subotica, veljača 2001.
  6. a b c d Subotička stolna crkva (katedrala) svete Terezije Subotička biskupija
  7. Zvonik, br. 156/2007.[neaktivna poveznica] Zavit za sva vrimena
  8. Banjolučka biskupijaArhivirana inačica izvorne stranice od 22. svibnja 2013. (Wayback Machine) Alfred Pichler
  9. Hrvatska katolička župa bl. Alojzija Stepinca SalzburgArhivirana inačica izvorne stranice od 14. siječnja 2018. (Wayback Machine) Salzburg i Hrvati, 2. dio, piše Ivan Pomper, prerađeni i znatno prošireni tekst referata, koji je autor održao na jednoj proslavi u crkvenoj dvorani župe na Taxhamu 2000. godine
  10. Kreposti naših predaka: Bunarić kadgod i danas Alojzije Stantić, Zvonik, broj: 9(107), Subotica, rujan 2003.
  11. Andrija Kopilović, Svetište Majke Božje od Suza u Subotici - Bunarić, Klasje naših ravni, 5.-6., 2011., 62.-66.
  12. Prilozi Ante Sekulić: Objelodanjeni prinosi proučavanju filozofske baštine s rubnoga narodnog područja Podunavlja, Prilozi 61-62 (2005), str. 238-9, stranice Instituta za filozofiju
  13. Catholic Hierarchy Tamás Jung
  14. Iz povijesti crkve i župe (nije naveden autor članka), Zvonik, 156/2007.
  15. Iz autobiografije mr. Lazara Ivana Krmpotića. Krunjenje milosnog lika Radosne Gospe u BačuArhivirana inačica izvorne stranice od 27. travnja 2014. (Wayback Machine), Glasnik Pučke kasine, str. 20-21
  16. Ante Jakšić (1912. – 1987.)[neaktivna poveznica] mr Ivan Rudinski, Glasnik Pučke kasine, prosinac 2009., str. 76
  17. Catholic Hierarchy Ivan Penzeš
  18. Subotička biskupijaArhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) Preč. Andrija Anišić novi magistar moralne teologije, piše Željka Zelić, 27-2007.
  19. IKA Poginuo svećenik mr. Lazar Krmpotić, 7. veljače 2006., preuzeto 6. travnja 2011.
  20. Prikazi i osvrti: Ja, buntovnik s razlogom, Matica hrvatska, Biblioteka Prsten, Slavonski Brod, 1996., piše Marijan Ivan Čagalj, Crkva u svijetu, 42 (2007), br. 3, str. 555.