Mato Paljug
| Mato Paljug | |
|---|---|
| Pravo ime | Mato Paljug |
| Rođen | 19. prosinca 1911. Hrašće kod Odre |
| Umro | (?) 1946. (?) oko Varaždinskih Toplica |
| Zaređen | 1935. |
| Najvažnija djela | privremeni župnik u Hrvatskom zagorju, vojni dušobrižnik, vjeroučitelj |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Mato Paljug (Hrašće kod Odre, 19. prosinca 1911. – Varaždinske Toplice (?)1946.), hrvatski svećenik, pjesnik i mučenik.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je 19. prosinca 1911. u Hrašću kod Odre od roditelja Pavla Paljuga i Marije rodene Berc.[1] Otac mu je još u djetinjstvu stradao u Sjedinjenim Američkim Državama.
Pučku školu polazio je u Slavetiću, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Tamo je studirao bogosloviju u četiri semestra i klasičnu fiologiju na Filozofkom fakultetu.[2]
Za svećenika je zaređen 1935.[2] Imenovan je nadstojnikom nauka na Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Od 1937. do 1941. bio je vjeroučitelj na Državnoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru.[2] Djelovao je i kao vojni dušobrižnik.
Od prosinca 1941. kateheta je Domobranske akademije u Zagrebu. Tijekom 1942. i 1943. bio je među hrvatskim vojnicima u Stockerauu u Austriji, a zatim dušobrižnik domobranstva u Varaždinu.[2] Ondje je dočekao prvi val partizana. Preživjevši prvi val progona, imenovan je privremenim upraviteljem župe u Ludbregu, pa u Brdovcu i Varaždinskim Toplicama.[2]
U siječnju 1946. je nestao. Pretpostavlja se da je omamljen obećanjem da će biti odbačen preko granice, što je i osobno želio, ali je ubijen i bačen u neku od jama grobnica.[1]
Pisani radovi[2][uredi | uredi kôd]
Od rane mladosti je objavljivao u katoličkom tisku: Anđelu čuvaru, Luči, Hrvatskoj prosvjeti, Hrvatskoj straži, Obitelji, Gospinoj krunici, Nedjelji, Selu i gradu, Glasniku sv.Josipa i Kalendaru sv.Ante.[2]
Pjesme[uredi | uredi kôd]
- Večer
- Večernja molitva sela
- Domovina
Prozni radovi[uredi | uredi kôd]
- Misa
- Ispod žumberačkih vrleti-Sličice
- Svećenik i beletristika
- Anketa o hrvatskoj katoličkoj književnosti
- Na Goru Gospodnju
- Estetika u liturgijskoj praksi, tiskana u kalendaru Craotia orans iz 1936.
U tekstu Svećenik i beletristika, svom prilogu Anketi o hrvatskoj katoličkoj književnosti piše:
»Svećenik je ognjeni stup. Grad na gori. Svijeća, koja treba svima da svijetli... I nije dosta, da svećenik samo pomaže dobru literaturu, katoličku štampu, književni rad uopće. On mora shvatiti, uživjeti se i s razumijevanjem i interesom pratiti literarno stvaranje modernog doba, a osobito katoličku književnost. On mora u sebi odgojiti literarni ukus, on mora steći zdrav, kritički pogled... Svećenik i štampa. Svećenik i literatura. To su pitanja, koja zasijecaju u pastoralni rad svećenikov baš kao i organizacija i ostalo socijalno prosvjetno djelovanje njegovo.«Drugi o njemu[uredi | uredi kôd]
- Fra Paškal Cvekan zapisao je:
»Bio je duhovit, vješt govornik, pjesnički nadaren, vrlo sposoban svećenik i s mnogo kvaliteta ljudskosti[2]«
»Njegove religiozne pjesme nadahnute su mu ljubavlju prema Bogu, Kristu i Mariji, protkane i socijalnim motivima.«- Msgr. Juraj Batelja je u svojoj knjizi "Mate Paljug - Prorok prigorske vrčeti" napisao: »U sveukupnom Matijinom stvaralaštvu osjeća se njegov jednostavan, argumentiran i smion govor. Nažalost nadjačali su ga ratni gromovi i prekinula tragična smrt. No, proroci su, prema ljudskom sudu, gotovo uvijek prerano umirali.«