Max von Gallwitz

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Max von Gallwitz
Max von Gallwitz (1852-1937).jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 2. svibnja 1852.
Mjesto rođenja Breslau, Pruska
Datum smrti 18. travnja 1937.
Mjesto smrti Napulj, Kraljevina Italija
Nacionalnost Flag of the German Empire.svg Nijemac
Puno ime Max Karl Wilhelm von Gallwitz
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1870.-1918.
Čin General topništva
Ratovi Prusko-francuski rat
Prvi svjetski rat
Važnije bitke Prva bitka na Mazurskim jezerima
Verdunska bitka
Bitka na Sommi
Ofenziva 100 dana
Vojska Flag of the German Empire.svg Njemačka
Rod vojske kopnena
Zapovijedao 12. armija
11. armija
2. armija
5. armija
Odlikovanja Pour le Mérite

Max Karl Wilhelm von Gallwitz (Breslau, 2. svibnja 1852.Napulj, 18. travnja 1937.) je bio njemački general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je s više njemačkih armija na Zapadnom, Balkanskom i Istočnom bojištu.

Vojna karijera[uredi VE | uredi]

Max von Gallwitz rođen je 2. svibnja 1852. godine u Breslauu (danas Wroclaw u Poljskoj). Za razliku od većine drugih njemačkih časnika ne potječe iz vojničke ili plemićke obitelji budući je njegov otac bio poreznik. Gallwitz se pridružio pruskoj vojsci 1870. godine, te je sudjelovao u Prusko-francuskom ratu. Prusku vojnu akademiju počinje pohađati 1877. godine, te je završava 1880. godine, nakon čega služi kao časnik u glavnom stožeru i pruskom ministarstvu rata. Čin pukovnika dostigao je 1899. godine, general bojnikom je postao 1902. godine, dok je 1906. godine promaknut u čin general poručnika kada dobiva i zapovjedništvo nad 15. pješačkom divizijom smještenom u Kölnu. Godine 1911. promaknut je u generala topništva, te postaje glavnim inspektorom artiljerije, dok 1913. dobiva plemićku titulu.

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Na početku Prvog svjetskog rata Gallwitz dobiva zapovjedništvo nad prestižnim 2. gardijskim pričuvnim korpusom koji se nalazio u sastavu 2. armije kojom je zapovijedao Karl von Bülow. Zapovijedajući navedenim korpusom sudjelovao je u invaziji na Belgiju, te u opsadi i zauzeću tvrđave Namur.

Zbog složene situacije na Istočnom bojištu uzrokovanom ruskom invazijom na Istočnu Prusku, Gallwitzov korpus je prebačen na Istočno bojište u sastav 8. armije gdje je sudjelovao u Prvoj bitci na Mazurskim jezerima. Ubrzo nakon toga 2. gardijski pričuvni korpus je premješten pod zapovjedništvo novoformirane 9. armije u čijem sastavu sudjeluje u bitkama kod Varšave. U studenom 1914. godine 2. gardijski pričuvni korpus je rasformiran, nakon čega Gallwitz dobiva zapovjedništvo nad mješovitim njemačko-austrougarskim korpusom također smještenim na poljskom dijelu fronte. U veljači 1915. Gallwitz je promaknut u zapovjednika Armijska grupe Gallwitz (Heeresgruppe Gallwitz). Gallwitz je svojom grupom armija sudjelovao u ofenzivi Gorlice-Tarnow, te je istom napao Varšavu sa sjeverozapada. Tijekom ofenzive Gallwitz je 24. srpnja 1915. odlikovan ordenom Pour le Mérite, te dobio zapovjedništvo nad 12. armijom koja je reorganizacijom nastala iz grupe armija kojom je zapovijedao.

U rujnu 1915. godine Gallwitz postaje zapovjednikom njemačke 11. armije, te na tom mjestu zamjenjuje generala Augusta von Mackensena koji pak postaje zapovjednikom Grupe armija Mackensen u čiji je sastav ušla i 11. armija. Zapovijedajući 11. armijom Gallwitz sudjeluje u invaziji na Srbiju, te u listopadu 1915. prelazi Dunav i zajedno sa austrougarskom 3. armijom potiskuje srpsku vojsku. Gallwitz svojim jedinicama zauzima Niš, spaja se sa bugarskom vojskom, te prisiljava srpsku vojsku na povlačenje preko Albanije.

Nakon osvajanja Srbije, Gallwitz je u proljeće 1916. ponovno premješten na Zapadno bojište gdje najprije dobiva zapovjedništvo nad Grupom Gallwitz kojom sudjeluje u borbama kod Verduna, da bi u srpnju 1916. zamijenivši Fritza von Belowa postao zapovjednikom 2. armije. Uz zapovjedništvo nad 2. armijom Gallwitz je imao zapovjedništvo i nad Grupom armija Gallwitz koja se sastojala od njemačke 1. i 2. armije u čijoj je odgovornosti bila obrana Somme. U prosincu 1916. Gallwitz ponovno dobiva novo zapovjedništvo, ovaj put nad 5. armijom koja je bila smještena u području Verduna. Međutim, kako su upravo tada prestali protunapadi francuskih snaga, taj dio bojišta je tijekom 1917. bio relativno miran.

U siječnju 1918. Gallwitz dobiva zapovjedništvo nad novoformiranom Grupom armija Gallwitz kojom zapovijeda tijekom savezničke Ofenzive 100 dana i u Bitci kod Saint-Mihiela u kojoj su njemačke snage poražene od strane Američkih ekspedicijskih snaga. Gallwitz se žestoko protivio pregovorima oko primirja, preferirajući potpuno mobilizaciju i borbu na matičnom teritoriju. Smatralo ga se i najozbiljnijim kandidatom za nasljednika Paula von Hindenburga na mjestu načelnika glavnog stožera. Međutim, do imenovanja nije došlo budući je navadeno mjesto nakon rata ukinuto, pa se Gallwitz okrenuo politici.

Poslije rata[uredi VE | uredi]

Nakon rata von Gallwitz se umirovio, te se počeo baviti politikom. Kao član Njemačke nacionalne narodne stranke u razdoblju od 1920.-1924. godine bio je zastupnik u Reichstagu.

Max von Gallwitz preminuo je 18. travnja 1937. godine u 84. godini u Napulju. Njegov sin Werner također je bio general u njemačkoj vojsci, te je tijekom Drugog svjetskog rata poginuo u borbama kod Sevastopolja.

Literatura[uredi VE | uredi]

Ronald Pawly, Kaiser's Warlords: German commanders of World War I, Osprey publishing, 2003., str. 45

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

(engl.) Max von Gallwitz na stranici First World War.com
(engl.) Max von Gallwitz na stranici Historyofwar.com
(engl.) Max von Gallwitz na stranici Prussian Machine
(njem.) Max von Gallwitz na stranici Deutschland14-18.de