Međunarodna Paneuropska unija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zastava Paneuropske Unije

Međunarodna Paneuropska unija, također i Paneuropski pokret, najstariji je pokreta za ujedinjenjem Europe kojeg je 1922. godine pokrenuo grof Richard von Coudenhove-Kalergi. On je analizirao prilike u svjetskoj politici nakon 1. svjetskog rata i zauzeo se za ujedinjenje Europe. Vjerovao je da je ujedinjena Europa jedini put kojim se može spriječiti izbijanje novog rata na njenom tlu i očuvati njena povijesna uloga među sve jačim izvaneuropskim silama.

Paneuropska unija je od početka bila antikomunistički orijentirana; nakon širenja fašističkih i nacističkih ideja Richard von Coudenhove-Kalergi odbija mogućnost suradnje u ujedinjenju Europe kako ga misli provesti Hitler - zato mora iz Austrije emigrirati za Francusku, a potom i za Sjedinjene Američke Države.

Po kraju II. svjetskog rata, pokret je nastavio snažno djelovati, zahtijevajući osnivanje europske skupštine, u koju će ulaziti zastupnici u nacionalnim parlamentima. Za razliku od drugih sličnih pokreta, Paneuropska unija se zalagala za ujedinjenje cijele Europe (u kojoj međutim nema mjesta za totalitarne režime), a protiv zatvaranja u klub bogatih zapadnoeuropskih zemalja.

U povijesnom govoru gdje se Winston Churchill 1946. godine založio za "Sjedinjene Europske Države", izrijekom se i uz najveće pohvale spominje Richarda von Coudenhove-Kalergija i rad Paneuropske unije.[1]

Zahvaljujući radu Paneuropske unije, 1947. godine nastaje Europsku parlamentarna unija - nominalno privatna organizacija sastavljena od članova parlamenata različitih zemalja, koja je promicala ideju zajedničkog europskog tržišta, te bliske međunarodne suradnje demokratskih europskih zemalja - i koja predstavlja preteču Vijeća Europe osnovanog 1950. godine. Vijeće Europe je 1950.-ih godina zasnovano na onakvim načelima i sa onakvim ciljevima kakve je između dva svjetska rata bila zacrtala Paneuropska unija; to vrijedi osobito za (Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.-te godine, do danas temeljni akt na kojemu počivaju europske asocijacije.

Osim jedinstva Europe, Paneuropska unija slijedi načelo supsidijarnosti, grčku mudrost, rimsko pravo i kršćansku vjeru kao temeljne odrednice europskog razvitka. Zalaže se za Europu kao jedinstveni prostor utemeljen na pravu naroda na samoodređenje, pravu narodnosnih skupina na slobodan razvoj i na ljudskim pravima svakog pojedinca; te kao prostor koji obuhvaća zemlje zajedničkog europskog naslijeđa do granica do kojih se poštuju sloboda i demokracija. Posebnu pozornost obraća na socijalni nauk, otvorenost svijetu i zaštitu okoliša.

Predsjednici Paneuropske Unije:

1922. - 1973. Richard von Coudenhove-Kalergi, osnivač i prvi predsjednik
1973. - 2004. Otto von Habsburg, počasni predsjednik
2004. - danas Alain Terrenoire, trenutni predsjednik

Hrvatska Paneuropska Unija[uredi VE | uredi]

Hrvati u iseljeništvu su niz godina djelotvorno sudjelovali u paneuropskome pokretu prije nego što su se stvorili uvjeti da se u Hrvatskoj osnuje nacionalna paneuropska organizacija, koja je osnovana 30. svibnja 1991., ali u najkraćem propisanom roku kao tradicionalno srednjoeuropska i mediteranska zemlja bivše Austro-Ugarske Monarhije prihvaćena u članstvo Paneuropske Unije s naklonošću. Prvi predsjednik Hrvatske Paneuropske Unije bio je akademik Mislav Ježić, kojeg je zamjenio prof. dr. Pavo Barišić.

Ostale članice su aktivno radile u korist priznanja Hrvatske i Slovenije. Djelatnost Hrvatske paneuropske unije po osnivanju je usmjerena na slanje obavijesti u Europu i svijet o Hrvatskoj i o ratu protiv Hrvatske. Zatim i na posredovanje u dopremi humanitarne pomoći.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gehler; "Speech of Sir Winston Churchill, Zurich, 19th September 1946", službene stranice Vijeća Europe, pristupljeno 03.09.2013.