Međunarodni standardni knjižni broj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Međunarodni standardni knjižni broj ili ISBN (International Standard Book Number = međunarodni standardni knjižni broj) jedinstveni je identifikator knjiga i drugih omeđenih publikacija bez obzira na medij na kojem se objavljuju. [1] Njegova primjena počinje 1966. godine, kada se počeo upotrebljavati u Velikoj Britaniji kao SBN (Standard Book Number = standardni knjižni broj), a obuhvaćao je samo izdavače sa engleskog govornog područja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća SBN postaje međunarodno prihvaćen i preimenovan je u ISBN. 1972. godine osnovan je Međunarodni ured za ISBN sa sjedištem u Berlinu koji koordinira rad nacionalnih ureda za ISBN i prati primjenu sustava. Hrvatski ured za ISBN djeluje pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Hrvatski ured za ISBN.

Struktura ISBN-a[uredi VE | uredi]

Oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja sastoji se od akronima engleskog naziva ISBN i trinaest znamenaka raspoređenih u pet skupina koje su međusobno odvojene crticom. Prvu skupinu čini troznamenkasti prefiks, druga je oznaka nacionalne, zemljopisne ili jezične grupe, treća je oznaka nakladnika, četvrta označava naslov, a peta je kontrolni broj. Hrvatskim nakladnicima dodijeljena je oznaka 953.“Broj znamenaka u trećoj i četvrtoj skupini ovisi o nakladničkom planu, odnosno broju naslova koje nakladnik namjerava objaviti.” [2]

Do 1. siječnja 2007. godine ISBN oznaka sastojala se od deset znamenaka raspoređenih u četiri skupine međusobno odvojenih razmakom ili crticom. Od 1. siječnja 2007. oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja promijenila se iz deseteroznamenkaste u trinaesteroznamenkastu tako da je deseteroznamenkasta oznaka dobila troznamenkasti prefiks 978 i novi kontrolni broj. Na taj način međunarodni standardni knjižnji broj u potpunosti je usklađen sa crtičnim kodom EAN-13 (European Article Numbering - europsko označavanje proizvoda brojevima). Nakladnici koji su se uključili u sustav ISBN prije 1. siječnja 2007. ne smiju koristiti deseteroznamenkaste ISBN oznake koje su im dodijeljene prije tog datuma, već ih moraju preračunati u trinaesteroznamenkaste ISBN oznake uz pomoć konvertera dostupnog na adresi:[3]

Uključujenje u sustav ISBN[uredi VE | uredi]

Svaki nakladnik koji se želi uključiti u ISBN sustav treba najprije ispuniti upitnik, koji se preuzima u nacionalnom uredu za ISBN, i priložiti nakladnički plan. Na temelju toga nakladnik zauzima odgovarajuće mjesto u ISBN sustavu.“ Uključenjem u sustav ISBN podaci o nakladniku objavljuju se u međunarodnom imeniku nakladnika Publishers' International ISBN Directory, koji jednom godišnje izdaje Međunarodni ured za ISBN.” [4]

Svrha[uredi VE | uredi]

Uvođenje međunarodnog standardnog knjižnog broja rezultat je porasta izdavačke produkcije u cijelome svijetu ali i potrebe da svi oblici poslovanja s knjigom (uvoz-izvoz, obrada narudžbi, evidencija prednarudžbi, marketing, bibliografski opis, svi oblici međunarodne razmjene knjiga, inventura, službe skladištenja itd.) budu ažurirani i strojno čitljivi, tj. pogodni za automatsku obradu podataka.

ISBN u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

U SRH se Zakonom o izdavačkoj djelatnosti iz 1983. govori o navođenju međunarodnoga standardnoga broja knjige.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zakon o izdavačkoj djelatnosti, Narodne novine, 28/83., 12. srpnja 1983., str. 429.
    Wikicitati „Član 37.
    Na knjigama i brošurama treba navesti i ISBN (međunarodni standardni broj knjige), u skladu s JUS Z A4. 030 1979, a na časopisima, godišnjacima, monografskim nizovima i ostalim serijskim publikacijama treba navesti i ISSN (međunarodni standardni broj za serijske publikacije) u skladu s JUS Z A4 031 1979.“
    (str. 429.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]