Medosasi

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Medosasi
Crimson Sunbird (Aethopyga siparaja) male.jpg
Aethopyga siparaja (mužjak iznad, ženka ispod)
Aethopyga siparaja (mužjak iznad, ženka ispod)
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Passeriformes
Podred: Passeri
Porodica: Nectariniidae
Područje života
Rodovi

15, vidjeti u tekstu

Medosasi (lat. Nectariniidae) su porodica veoma malenih vrapčarki. Postoje 132 vrste u 15 rodova. Rasprostranjeni su u Africi, južnoj Aziji i sjevernoj Australiji. Većina medosasa se pretežno hrani nektarom, ali također love kukce, posebno kada hrane mladunce. Voće je također dio ishrane kod nekih vrsta. Lete brzo i direktno zato što imaju kratka krila.

Medosasi imaju dvojnike u dvije grupe koje su u vrlo dalekom srodstvu: kolibrije iz Sjeverne i Južne Amerike i medari iz Australije. Sličnosti su nastale zbog konvergentne evolucije, jer se svi oni hrane nektarom.[1] Neke vrste medosasa mogu lebdjeti u zraku i sisati nektar, kao kolibriji, ali obično to rade stojeći.

Opis[uredi VE | uredi]

Pripadnici ove porodice variraju po veličini od 5 grama teškog Nectarinia nectarinioides do 45 grama teškog Arachnothera flavigaster. Kao i kod kolibrija, medosasi pokazuju izražen spolni dimorfizam: mužjaci su obično upadljivih metalnih boja.[2] Uz to, repovi mnogih vrsta su dužni kod mužjaka nego kod ženki, a mužjaci su i veći. Medosasi imaju duge, tanke i prema dolje zakrivljene kljunove i cjevaste jezike sa četkastim vrhom, što su sve prilagodbe za hranjenje nektarom.[3] Pripadnici roda Arachnothera izgledaju drugačije od ostalih pripadnika porodice. Obično su veći od ostalih medosasa, sa neupadljivim smeđim perjem kod oba spola i duge kljunove zakrivljene prema dolje.

Vrste medosasa koje žive na velikim visinama noću padaju u torpor, stanje pri kojem snižavaju tjelesnu temperaturu i aktivnost.[2][4]

Rasprostranjenost i stanište[uredi VE | uredi]

Medosasi nastanjuju trope Starog svijeta, Afriku, Aziju i Australoaziju. U Africi uglavnom nastanjuju subsaharsku Afriku i Madagaskar, ali također i Egipat. U Aziji nastanjuju obale Crvenog mora, sjeverno do Izraela; rupa u rasprostranjenosti pojavljuje se do Irana, odakle se kontinuirano pojavljuju do južne Kine i Indonezije. U Australoaziji se pojavljuju na Novoj Gvineji, sjeveroistočnoj Australiji i na Salomonskim Otocima. Ne nastanjuju oceanske otoke, osim Sejšela. Najviše vrsta se može naći u Africi, gdje su se vjerojatno i prvi put pojavile. Većina vrsta su stanarice ili sezonske selice na kratke razdaljine. Medosasi se mogu naći posvuda u arealu ove porodice, dok su pripadnici roda Arachnothera ograničeni na Aziju.[2]

Medosasi nastanjuju raznolika staništa, a većina ih nastanjuje primarne kišne šume; međutim, mogu nastanjivati i mnoga druga staništa, kao što su narušene sekundarne šume, otvorene šume, otvorene šikare i savana, obalne šikare i planinske šume. Neki su se medosasi uspjeli prilagoditi urbaniziranim područjima, pa se mogu naći na plantažama, u vrtovima i sl.. Mnoge vrste okupiraju staništa na raznim visinama, od nivoa mora do 4900 m.[2]

Ponašanje[uredi VE | uredi]

Medosasi su aktivni po danu i obično se pojavljuju u parovima ili malenim porodičnim grupama, ali nekoliko vrsta se ponekada okuplja u većim grupama. Medosasi će se pridružiti ostalim pticama koje tjeraju nekog grabežljivca, ali također i agresivno tjeraju druge vrste sa svog teritorija, čak i ako one nisu grabežljivci.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Mladunac vrste Cinnyris jugularis u gnijezdu

Medosasi koji žive izvan ekvatorijalnih regija obično se razmnožavaju sezonski, većinom u vlažnoj sezoni. Tijekom ove sezone dostupniji su kukci, kojima medosasi hrane mlade. Ako se neke vrste razmnožavaju u suhoj sezoni, to je zato što je tada dostupnija njihova omiljena biljna hrana. One koje nastanjuju ekvatorijalne regije mogu se razmnožavati tijekom cijele godine. Obično su monogamni i često teritorijalni, ali nekoliko vrsta je poligamno.

Gnijezda medosasa su obično u obliku torbe, obješena za tanke grane. Gnijezda pripadnika roda Arachnothera su različita, i od medosasa, a u nekim slučajevima i među njima samima. Neka gnijezda, kao kod Arachnothera longirostra, su malene ispletene šalice pričvršćene za dno velikog lista; gnijezdo Arachnothera chrysogenys je slično pričvršćeno, ali ima oblik duge cijevi. Gnijezda pripadnika ovog roda su neupadljiva, za razliku od gnijezda ostalih medosasa. Ženka sama gradi gnijezdo kod većine vrsta. Može snjesti do četiri jaja. Dok ženka sama gradi gnijezdo i inkubira jaja, mužjak počinje pomagati u podizanju mladih nakon što se izlegu.[5] Kod pripadnika roda Arachnothera oba spola pomažu u inkubiranju jaja.[5] Gnijezda medosasa su česta meta parazitskim pticama, kao što su kukavice i medovođe.

Odnos sa ljudima[uredi VE | uredi]

Ova porodica je mnogo bolje izdržala ljudske aktivnosti u svom staništu, pa je samo sedam vrsta u opasnosti od izumiranja. Većina vrsta je relativno otporna na promjene u staništu, a uz to, iako su medosasi atraktivni, trgovci kućnim ljubimcima ih ne love, iz razloga što loše pjevaju i što ih je teško održati na životu. Medosasi se smatraju atraktivnim pticama i rado ulaze u vrtove u kojima je zasađeno cvijeće koje bi ih privuklo. Postoji nekoliko negativnih interakcija, npr. Nectarinia senegalensis se smatra štetočinom na plantažama kakaa, zato što širi parazitnu imelu.

Sistematika[uredi VE | uredi]

PORODICA NECTARINIIDAE

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Prinzinger, R., Schafer T. & Schuchmann K. L. (1992). "Energy metabolism, respiratory quotient and breathing parameters in two convergent small bird species : the fork-tailed sunbird Aethopyga christinae (Nectariniidae) and the chilean hummingbird Sephanoides sephanoides (Trochilidae)". Journal of thermal biology 17 (2): 71–79.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Cheke, Robert (2008). Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes, str. 196–243, Lynx Edicions. ISBN 978-84-96553-45-3
  3. Cade, Tom, Lewis Greenwald (1966). "Drinking Behavior of Mousebirds in the Namib Desert, Southern Africa". Auk 83 (1).
  4. Downs, Colleen, Mark Brown (2002). "Nocturnal Heterothermy And Torpor In The Malachite Sunbird (Nectarinia famosa)". Auk 119 (1): 251–260.
  5. 5,0 5,1 Lindsey, Terence (1991). Forshaw, Joseph Encyclopaedia of Animals: Birds, str. 207, London: Merehurst Press. ISBN 1-85391-186-0

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Medosasi
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Medosasi