Mehmed Spaho

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mehmed Spaho

Mehmed Spaho (Sarajevo, 13. ožujka 1883. - 1939.), jedan od najznačajnijih bosanskih političara u 20. stoljeću te vođa Jugoslavenske muslimanske organizacije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u Sarajevu 1883. godine u obitelji intelektualaca. Njegova se obitelj smatrala imućnom, ali i otvorenijom u odnosu na mnoge druge sarajevske muslimanske obitelji. Otac je bio vrsni znalac šerijatskog prava i svojevremeno je službovao u Kairu, Damasku, Sofiji i Jajcu kao kadija odnosno sudac osmansko-šerijatskog prava.

Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu (1902.), a Pravni fakultet u Beču (1906). Doktorski ispit je položio 1907., a 1908. je i službeno dobio naslov doktora pravnih znanosti. Od 1906. do 1908. bio je sudski prislušnik, a od 1910. godine odvjetnik pripravnik. Kada je u Sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, izabran je za njenog tajnika. Na tom položaju je ostao do stupanja u politički život.

Njegov politički život počinje učlanjivanjem u Muslimansku Narodnu Organizaciju. MNO je bila prva bošnjačka politička stranka u doba Austro-Ugarske. Nakon sloma Austro-Ugarske 1918.godine postao je član tijela nazvanog Narodno Vijeće BiH, koje je glasalo za udruživanje sa Hrvatskom, Slovenijom, Kraljevinom Srbijom i Kneževinom Crnom Gorom u jedinstvenu državu. Iako tek nakon članstva u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji 1923. postaje istinski vođa bosanskih muslimana, u tome je pokazivao izniman politički talent.

Jugoslavenska muslimanska organizacija nastaje ujedinjenjem lokalnih političkih organizacija bosanskih muslimana u veljači 1919. godine. Imala je i svoj političko-informativni list - "Vrijeme". Prvi predsjednik JMO bio je tuzlanski muftija Ibrahim Maglajlić, a JMO je na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS raspisanim u studenom 1920. u BiH osvojila najveći broj glasova i 24 mandata.

Spaho je također jedan od dva priznata zastupnika Jugoslavenske muslimanske organizacije među 11 muslimana od 42 zastupnika Narodnog vijeća SHS za BiH. Jugoslavenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupničkih mjesta. On je bio i prvi bosanski musliman u vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara iz BiH i to po etničko-vjerskom stavu: Hrvat dr. Tugomir Alaupović bio je ministar vjera, a Srbin Uroš Krulj ministar zdravlja.

1919. je obnašao dužnost ministra industrije i trgovine u prvoj vladi Kraljevine SHS. Na izborima za Konstituantu izabran je za narodnog poslanika u tuzlanskom i sarajevskom okrugu. Ministar je trgovine i industrije u vladi Nikole Pašića 1921. godine.

Poslije izbora 1923. godine i razlaza JMO stranke sa vođom Ibrahimom Maglajlićem JMNO-a, frakcije JMO koju je Spaho porazio, postaje istinski vođa Bošnjaka. Dalje postaje ministra financija je u vladi Ljube Davidovića, 1924. godine. U vladi Velje Vukičevića 1927. godine ministar je trgovine i industrije. U tom resoru s kratkim prekidom ostaje do 1929. godine.

Zajedno sa grupom opozicijskih stranaka 1932. godine, on izdaje svoje "punktacije" te kao i brojni BiH političari prolazi kroz zatvor. Osnivanjem Jugoslavenske radikalne zajednice i padom Petra Živkovića 1935. godine ulazi u vladu Milana Stojadinovića kao ministar prometa.

Ministar je prometa i u vladi narodnog sporazuma Dragiše Cvetkovića 1938. godine. Jedinstveno je njegovo držanje po pitanju podjele Bosne sporazumom Cvetković-Maček. Kao vođa i središte bosanske političke akcije, Spaho je osjećao svu pogubnost i opasnost sporazuma. Spaho je bio svjestan da bi podjela Bosne značila i kraj bosanskih Muslimana, a ne samo Bosne. No po nalogu Dvora sporazum se morao postići, te srpsko-hrvatski problem riješiti. Vlada je o tome trebala biti jedinstvena, a Spaho se odlučno protivio. U tome nije bio usamljen, jer je njegov ured u Beogradu postao središte bosanske političke akcije i Spaho je mobilizirao značajan broj političara koji su podupirali njegove argumente. Dr. Mehmed Spaho je 29. lipnja 1939. godine nađen mrtav u apartmanu jednog beogradskog hotela. Špekulacije o naravi njegove smrti još uvijek ostaju otvorene.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Izvodi iz natpisa kataloga izložbe o dr. Mehmedu Spahi, Fehima Nametka
  • Izvod iz knjige Sakiba Đulabića "Od Spahe do Alije"
  • Izvodi iz knjige : "Bošnjačka politika u dvadesetom stoljeću"
  • Izvodi iz članka: Historija jednog zaborava, Šaćir Filandra
  • Izložba Bošnjačkog Instituta
  • Izvod iz knjige "Staro Sarajev - ljudi i događaji" Fehima M. Begovića