Mehmed Spaho

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Translation arrow.svg
Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s bošnjačkog jezika.
Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.


Mehmed Spaho (1883. - 1939.), je bio jedan od najznačajnijih bosanskih političara u XX stoljeću. Danas ne postoji nikakva znanstvena biografija o Mehmedu Spahi niti o njegovom političkom radu. Njegova smrti je obavijena velom tajni jer je bio jedan od najglasnijih protivnika sporazuma Cvetković-Maček.

Osobni život[uredi VE | uredi]

Rođen je u Sarajevu 1883. godine u obitelji intelektualaca. Njegova se obitelj smatrala imućnom ali i otvorenijom u odnosu na mnoge druge sarajevske muslimanske obitelji. Otac je bio vrsni znalac šerijatskog prava i svojevremeno je službovao u Kairu, Damasku, Sofiji i Jajcu kao kadija odnosno sudac osmansko-šerijatskog prava.

Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu (1902), a Pravni fakultet u Beču (1906). Doktorski ispit je položio 1907., a 1908. je i službeno dobio naslov doktora pravnih znanosti. Od 1906. do 1908. bio je sudski prislušnik, a od 1910. godine odvjetnik pripravnik. Kada je u Sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, izabran je za njenog tajnika. Na tom položaju je ostao do stupanja u politički život.

Politički život[uredi VE | uredi]

Njegov politički život počinje učlanjivanjem u Muslimansku Narodnu Organizaciju. MNO je bila prva bošnjačka politička stranka u doba Austro-Ugarske. Nakon sloma Austro-Ugarske 1918.godine postao je član tijela nazvanog Narodno Vijeće BiH, koje je glasalo za udruživanje sa Hrvatskom, Slovenijom, Kraljevinom Srbijom i Kneževinom Crnom Gorom u jedinstvenu državu. Iako tek nakon članstva u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji 1923. postaje istinski vođa bosanskih muslimana, u tome je pokazivao izniman politički talent koji su rijetki tokom egzistencije Kraljevine SHS i Jugoslavije dosegli.

Doduše mišljenja o njegovom doprinosu i radu su kontradiktorna i konfliktna, ali kako ne postoji ni jedan detaljan znanstveni rad o njegovom političkom životu, teško je davati procjene.

Jugoslavenska muslimanska organizacija[uredi VE | uredi]

Jugoslavenska muslimanska organizacija nastaje ujedinjenjem lokalnih političkih organizacija bosanskih muslimana u veljači 1919. godine. Imala je i svoj političko-informativni list - Vrijeme. Prvi predsjednik JMO bio je tuzlanski muftija hadži hafiz Ibrahim Maglajlić, a JMO je na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS raspisanim u studenom 1920. u BiH osvojila najveći broj glasova i 24 mandata.

Spaho je također jedan od dva priznata zastupnika Jugoslavenske muslimanske organizacije među 11 muslimana od 42 zastupnika Narodnog vijeća SHS za BiH. Jugoslavenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupničkih mjesta. On je bio i prvi bosanski musliman u vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara iz BiH i to po etničko-vjerskom stavu: Hrvat dr Tugomir Alaupović bio je ministar vjera, a Srbin Uroš Krulj ministar zdravlja.

Položaj u vladi[uredi VE | uredi]

Njegovu političku biografiju daje bh. književnik Edhem Mulabdić neposredno nakon njegove smrti i navodi da je držao položaj:

- ministra industrije i trgovine 1919. u prvoj vladi Kraljevine SHS. Na izborima za Konstituantu izabran je za narodnog poslanika u tuzlanskom i sarajevskom okrugu. Spahinu političku ulogu pri ustavno-političkim nagodbama koje su se vrtjele oko stvaranja Kraljevine SHS ne treba ni podcjenjivati niti precjenjivati. On se kao izrazito mlad čovjek pojavio na političkoj sceni, zanesen idealima jedinstvene južnoslavenske države. Poput Hrvatske, koja je bila prisiljena prihvatiti mnogo lošiji politički sporazum od Srbije zbog talijanske prijetnje na vlastitim granicama i Slovenije, u identičnoj situaciji naspram Austrije, i mlada Bosna i Hercegovina je bila “oslobođena” od strane vojnih snaga Kraljevine Srbije (i Crne Gore nakon protjerivanja posljednjeg vladike). Tako da. realno govoreći Bosanci i bosanski politički prvaci nisu imali prevelik utjecaj na ustavne sporazume koji su napravljeni na Krfu. Unutar bosanskih muslimana javljaju se tri opcije: mađarofilska, koju zagovara Šerif Arnautović, prosrpska sa Derviš-beg Miralemom na čelu, i jugoslavenska sa Spahom i dr. Hrasnicom. U to vrijeme, jedino je Spaho imao realno rješenje i njegovo je stajalište pobijedilo među Bosancima budući da je “bio na fonu povijesnih događaja.” Tada se Spaho prvi put, kao izrazito mlad čovjek, pojavljuje na političkoj sceni, gdje će i ostati sve do svoje smrti.

- ministar je trgovine i industrije u vladi Nikole Pašića 1921. godine. Prilikom osnivanja Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) nije zauzimao istaknuti položaj u njoj, ali je snagom ličnosti i prirođenim političkim umijećem u listopadu 1921. izabran za predsjednika JMO. Jedno od njegovih značajnih političkih dostignuća je “turski paragraf”. Naime, prilikom donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine, ili prvog ustava novouspostavljene jugoslavenske države. Spaho je dobio teritorijalnu kompaktnost Bosne u novoj administrativnoj podjeli zemlje, ili čuveni čl. 135, odnosno \"turski paragraf\", kako se taj članak kolokvijalno zvao. Ustavom je nova kraljevina bila podijeljena na 26 oblasti, a jedino je zaključeno da Bosna i Hercegovina neokrnjena “ostaje u postojećim granicama”. Tada se Pašiću, sa srpske strane prigovaralo da je “za volju šačice privilegiranih ljudi opasao oko Bosne kineski zid”, cime se privremeno blokirao srpski nacionalizam. Spomenutim članom je “Spaho načelo autonomije, kompaktnosti i posebnosti Bosne unutar složene jugoslavenske zajednice, pa bez obzira kako se ona zvala, čvrsto afirmirao kao osnovni cilj, ili osnovnu vrijednost, svake bošnjačke politike. To je njegova temeljna zasluga, ili doprinos razvoju bošnjačkog političkog mišljenja i bosanske političke prakse.” Kako je to prokomentirao Šaćir Filandra. Još jedna zasluga dr. Spahe je bila u tome da se stalo na kraj (uglavnom srbijanskom) bezakonju i otimanju, najviše u Bosni, ali i SHS-u, doprinijevši zaustavljanju političke krize u zemlji, što je Muhamed Hadžijahić djelomično i dokumentirao.

- Poslije izbora 1923. godine i razlaza JMO stranke sa JMNO liderom Ibrahimom Maglajlićem, frakcije JMO koju je Spaho porazio, postaje istinski vođa Bošnjaka. Razlozi su višestruki i nedovoljno istraženi.

- ministra financija je u vladi Ljube Davidovića, 1924. godine,

- ministar je trgovine i industrije u vladi Velje Vukičevića 1927. godine. U tom resoru s kratkim prekidom ostaje do 1929. godine.

Zajedno sa grupom opozicijskih stranaka 1932. godine, on izdaje svoje “punktacije” te kao i brojni BiH političari prolazi kroz zatvor (doduše u trajanju od 20 dana)

- Osnivanjem Jugoslavenske radikalne zajednice i padom Petra Živkovića 1935. godine ulazi u vladu Milana Stojadinovića kao ministar prometa

- ministar je prometa i u vladi narodnog sporazuma Dragiše Cvetkovića 1938. godine. Jedinstveno je njegovo držanje po pitanju podjele Bosne sporazumom Cvetković-Maček. Kao vođa i središte bosanske političke akcije, Spaho je osjećao svu pogubnost i opasnost sporazuma. Spaho je bio svjestan da bi podjela Bosne značila i kraj bosanskih Muslimana, a ne samo Bosne. No po nalogu Dvora sporazum se morao postići, te srpsko-hrvatski problem riješiti. Vlada je o tome trebala biti jedinstvena, a Spaho se odlučno protivio. Iskusan političar, snažno se i vješto odupirao takvoj namjeri. U tome nije bio usamljen, jer je njegov ured u Beogradu postao središte bosanske političke akcije i Spaho je mobilizirao značajan broj političara koji su podupirali njegove argumente. Bilo kakav sporazum bez njega, Spaho sigurno ne bi poštivao. Iza kulisa je zaključeno da je najlakše sporazum bilo postići bez njega.

Tako da u jeku napora na izradi sporazuma između Mačeka i Cvetkovića, I najveće bosanske opozicije istom sporazumu, dr. Mehmed Spaho je 29. lipnja 1939. godine osvanuo mrtav u apartmanu jednog beogradskog hotela. Špekulacije o naravi njegove smrti još uvijek ostaju otvorene.

Osoba Mehmeda Spahe[uredi VE | uredi]

Šaćir Filandra je rezimirao u svom članku o ovom jedinstvenom bosanskom političaru iz XX. stoljeća, “Spaho je bio čovjek, političar sa svim manama koje političari na Balkanu imaju, dakle volio je vlast, znao je osvojiti i čvrsto držati, sa protivnicima se znao obračunavati, bio je sklon nepotizmu u mjeri u kojoj to i danas političari rade, imao je loših poteza i loših procjena, a što je sve u javnom životu normalno, itd. Na znanosti ostaje da o njemu ponudi svoje sudove.” Dr. Mehmed Spaho je bio i ostao bosanski političar koji je principe autonomije, kompaktnosti i posebnosti Bosne-Hercegovine unutar jugoslavenske zajednice, čvrsto afirmirao kao cilj vlastite politike, ili konsekventno osnovnu vrijednost, svake bošnjačke politike.

To je može smatrati njegovom temeljnom zaslugom, i doprinosom razvoju bošnjačkog političkog mišljenja i bosanske političke prakse, zajedno sa Džemaludinom efendijom Čauševićem i nizom drugih boraca za očuvanje svoje zemlje i svoga nacionalnog i duhovnog identiteta, protiv povijesnih i geostrateških zamki Bosni i Bošnjacima.

Osoba[uredi VE | uredi]

Unuk Mehmed Spahe Sulejman Spaho je srbijanski političar, narodni zastupnik Srpske radikalne stranke u parlamentu. Deklarira se kao Srbin-Musliman.

Izvori:[uredi VE | uredi]

  • Izvodi iz natpisa kataloga izložbe o dr. Mehmedu Spahi, Fehima Nametka
  • Izvod iz knjige Sakiba Đulabića “Od Spahe do Alije”
  • Izvodi iz knjige : ‘Bošnjačka politika u dvadesetom stoljeću’
  • Izvodi iz članka: Historija jednog zaborava, Šaćir Filandra
  • Izložba Bošnjačkog Instituta
  • Izvod iz knjige “STARO SARAJEVO - ljudi i događaji” Fehima M. Begovića