Melanezija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Melanezija (grč. μέλας crn, νῆσος otok), zajednički naziv za otočne skupine u srednjem i jugozapadnom dijelu Tihog oceana. Obuhvaća tri skupine otoka: Novu Gvineju i susjedne otoke; južnu Melaneziju, koja se sastoji od Salomonskih Otoka, Novih Hebrida (Vanuatu), Nove Kaledonije, otoka Loyauté i D'Entrecasteaux, arhipelaga Louisiade, otoka Banks, Torres i Santa Cruz; otočne skupine Fiji, na granici Polinezije i Mikronezije. Tropska i vlažna klima karakteristična je neznatnim kolebanjima temperature. Razvijene su tropske kišne šume. Trgovina koprom, kavom, pamukom. Izvoz kromove i niklene rude iz Nove Kaledonije.

Melanezija se, dakle, prostire od zapadne granice Istočnog Pacifika do Arafurskog mora, sjeverno i sjeveroistočno od Australije. Naziv Melanezija prvi je upotrijebio Jules Dumont d'Urville 1832. godine kako bi označio etničko i geografsko grupiranje otoka koji se razlikuju od Polinezije i Mikronezije. Današnja d'Urvilleova rasna klasifikacija smatra se nepouzdanom jer zasjenjuje melanezijsku kulturnu, lingvističku i genetičku raznolikost. Najvažnije je da ovaj termin spaja dvije prilično različite grupe, Austronezijce i Papuance (koji se međusobno sastoje od brojnih različitih grupa).

Narodi Melanezije[uredi VE | uredi]

Izvorni stanovnici Melanezije vjerojatno su bili pretci današnjih ljudi koji govore papuanski. Smatra se da su se ti ljudi naselili na Novoj Gvineji prije nekoliko desetaka tisuća godina, a na melanezijskim otocima najmanje prije 35,000 godina (prema radioaktivnom datiranju). Izgleda da su naselili Melaneziju istočno sve do glavnih otoka Salamunovih otoka (tj. uključujući San Cristobal), a možda i do nekih istočnijih otočića.

Upravo su u Melaneziji (posebice duž sjeverne obale Nove Gvineje i na otocima sjeverno i istočno od Nove Gvineje) austronezijski ljudi došli u kontakt s prethodno naseljenim stanovništvom, čiji potomci danas govore papuanski, vjerojatno prije četiri tisuće godina. Čini se da je ondje dugotrajna interakcija rezultirala u mnogim kompleksnim promjenama u genetici, jezicima i kulturi. Iz ovoga je područja vjerojatno vrlo malena grupa ljudi otputovala na istok gdje su postali osnivači polinezijskog naroda.

Države Fidži, Papua Nova Gvineja, Solomonski Otoci, Vanuatu i Nova Kaledonija (pod francuskim suverenitetom) smatraju se dijelom Melanezije, jer se time odražava njihova zajednička kolonijalna povijest i zajednički regionalni položaj. Ta područja formiraju jezgru moderne melanezijske regije. Susjedni otoci u ostalim zemljama smatraju se melanezijskom periferijom (vidi dolje).

Smještaj[uredi VE | uredi]

Karta s prikazom Melanezije. Tradicionalna jezgra Melanezije označena je tamno zelenom, a miješana, veća regija svjetlo zelenom (manji otoci su zbog vidljivosti označeni svjetlijom sjenom).

Sljedeći otoci i otočne skupine tradicionalno se smatraju dijelom Melanezije:

Otoci čiji su stanovnici miješanog podrijetla i koji se nužno ne samoidentificiraju kao melanezijski:

Neki otoci zapadno od Nove Gvineje poput Halmahere, Alora i Pantara ponekad se ubrajaju u definiciju Melanezije, iako ljudi u tom području ne koriste taj termin.

Više informacija[uredi VE | uredi]

Nazočnost Hrvata[uredi VE | uredi]

Danas je nazočnost Hrvata u Melaneziji neznatna i osim nekoliko katoličkih misionara (Nova Gvineja i Salamunovi Otoci), ovo područje razmjerno rjeđe posjećuju naši turisti. Ipak u starijoj povijesti Melanezije za vrijeme prekomorskih otkrića, tu su već od kraja 16. stoljeća važnu ulogu odigrali dubrovački pomorci kao saveznici Španjolaca. Prvi i najpoznatiji među njima bio je starohrvatski moreplovac i istraživač, kapetan Vice Bune (1559.-1612.) koji je s našim dalmatinskim mornarima iz indijske luke Goa gdje je bio dubrovački trgovinski emporij, otplovio preko Indijskog Oceana na istok do nedavno otkrivenih španjolskih Filipina.

Tamo se opskrbio za daljnje ekspedicije na tad još jedva poznati jugozapadni Pacifik (Tihi Ocean), koje su potrajale kroz dva desetljeća od god. 1580.-1599., pa je pritom istražio najveći dio Melanezije. Najprije je detaljno oplovio sjeveroistočne obale nedavno otkrivene Nove Gvineje i niz susjednih otoka, a potom se zaputio na otvorenu pučinu Tihog Oceana gdje je oplovio i pobliže istraživao tad još jedva poznate skupne otočja Bismarck i Salamunovi Otoci. Nakon toga se od 1595.-1599. zaputio još dalje u posve nepoznati južni Pacifik, gdje je prvi od Europljana otkrio i oplovio većinu otočja Novi Hebridi (danas Vanuatu).

Potom su u 17. st. Dubrovčani u Melaneziji uspostavili stalno naseljeni trgovački emporij na otoku Velakula (Salamunovi Otoci), gdje se odonda u domorodačkom govoru sve do danas očuvalo desetak naših naziva za uvale, rtove i za cijeli taj otok. Ovi naši Dubrovčani u prekomorskim zemljama nisu nastupali kao grubi kolonijalni osvajači, nego su kao diplomatski trgovci uz atraktivne poklone uspostavili prijateljske veze s raznim domorodcima, koji su od njih preuzeli niz hrvatskih društvenih i tehničkih pojmova pa ih asimilirali u domaćem govoru. Kao trag tih dubrovačkih posjeta, sve donedavno su među ovim otočnim urođenicima kolale prastare legende o posjetama dobrih "Bijelih bogova" koji su u davna vremena plovili oko tih otoka, a pučinu Tihog Oceana ovdašnji urođenici i sada zovu "Kula-Kula" što je povezano s našim dalmatinskim "kulaf" (pučina-ocean).

Nakon proglašenja nezavisnosti novih otočnih država Papua (Nova Gvineja), Saloma (Salamunovi Otoci) i Vanuatu (Novi Hebridi), umjesto kolonijalnoga englesko-španjolskog mjestopisa koji je zadržan za najveće otoke, dijelom su obnovljeni i stari domaći toponimi. Zato je na dalekom zapadnom Pacifiku odnedavna iskrsnulo čak šezdesetak naših naziva na novijim domaćim kartama, pa zato Melanezija danas sadrži najveću skupinu očuvanih hrvatskih toponima izvan Europe. Glavni su među njima u smjeru sjeverozapad-jugoistok:

  • Papua - Nova Gvineja (sjeveroistočna obala i otoci): uvale Buna i Milna, susjedni otoci Tamara, Boca, Karkar, Seka, Bili, Beli, Kanap, Kriwina, Iwa, Nada itd.
  • Otočje Bismarck (istočni dio): Siroti, Buka, Jowo, Jame i uvala Torokina, itd.
  • Salamunovi Otoci (domorodački Saloma): otoci Owan, Lina, Velakula, Narovo, Uveli, Rendova, Sawo, Mala, Ulova, pa vulkanski vrhovi Kula i Kolovrat, te otočni rtovi Debeli, Alan, Sokolovi i uvala Voza itd.
  • Novi Hebridi (danas Vanuatu): otoci Rava, Valun, Mata, Mala, Malakula, Nina, Matas i uvale Marina, Palenta, itd.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]