Mersad Berber
| Mersad Berber | |
| postmoderna | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 1. siječnja 1940., Bosanski Petrovac, |
| Smrt | 7. listopada 2012., Zagreb |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo, grafika |
| Poznata djela | Sarajevske razglednice, Skenderovi soneti, Put u Skender Vakuf, Hommage Velazquezu i Ingresu, Otomanske kronike, Dubrovački dnevnici, Osman, Hommage Vlahu Bukovcu, Alegorija o Srebrenici |
| Portal o životopisima | |
Mersad Berber (Bosanski Petrovac, 1. siječnja 1940. – Zagreb, 7. listopada 2012. ), bosanskohercegovački slikar, jedan od najvećih svjetskih grafičara.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Mersad Berber je rođen 1. siječnja 1940. godine u Bosanskom Petrovcu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963., u klasi Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike je zavšio na istoj Akademiji kod Rike Debeljaka. Od 1978. do 1982. godine predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Kolektivno izlaže od 1961. godine, a prvu je samostalnu izložbu imao već 1965. godine u Gradskoj galeriji, Ljubljana. Od tada započinje umjetnikovo višestrano predstavljanje javnosti, koje je doskora zadobilo interkontinentalne razmjere. Bavio se slikanjem, grafikom, tapiserijom, ilustracijom te je radio scenografiju i kostimografiju, a 1985. završio je svoj crtani film Tempo Secondo. Održao je gotovo stotinu samostalnih i sudjelovao u nizu skupnih izložbi u Europi, SAD-u i Aziji. Bio je član Ruske akademije umjetnosti od 2007. godine.[1][2] Godine 1984. Galerija Tate u Londonu uvrštava Berberove slike u svoj stalni postav.[3] Vrsnost crtača i ilustratora predstavio je ilustriranjem brojnih značajnih knjiga, za koje je dobio najviše međunarodne nagrade. Njegova su scenografska rješenja prezentirana na pozornicama u Washingtonu, Sarajevu i Zagrebu. Autor je crtanog filma "Tempo secondo", u proizvodnji "Zagreb filma", 1980-1985. godine.
Dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među kojima su i nagrade gradova Banja Luke i Sarajeva, više nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade u Dubrovniku, Trstu, nagrade sarajevskog lista Oslobođenje te nagrada ZAVNOBiH-a. Među svjetske važne nagrade nezaobilazno treba izdvojiti one u Sao Paolu, Alessandriji, Firenzi, Tokiju, New Delhiju, Monte Carlu, Madridu, Leipzigu, Varni i Krakowu.[4]
Tijekom 1990-ih, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, seli se u Zagreb. Do kraja života živi i radi u Zagrebu i Dubrovniku. Preminuo je u Zagrebu, 7. listopada 2012. godine.
Djela[uredi | uredi kôd]
- Hronika o Sarajevu
- Tempo Secondo
- Splav meduze i Komentari
- Bijele slike
- Ljetni sonet za Adaletu, drvorez, 1976.
- Sarajevske razglednice
- Skenderovi soneti
- Put u Skender Vakuf
- Hommage Velazquezu i Ingresu
- Otomanske kronike
- Dubrovački dnevnici
- Osman
- Hommage Vlahu Bukovcu
- Alegorija o Srebrenici
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ http://www.vecernji.hr/kultura/preminuo-mersad-berber-otisao-veliki-slikar-graficar-tapiserist-clanak-461645 pristupljeno pristupljeno 24-10-2020.
- ↑ http://gkd.hr/izlozba/mersad-berber/pristupljeno[neaktivna poveznica] 24-10-2020
- ↑ https://www.tate.org.uk/art/artists/mersad-berber-742pristupljeno[neaktivna poveznica] 24-10-2020
- ↑ Mersad Berber. alm.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službena stranica www.mersadberber.com pristupljeno 24-10-2020
- Razgovor s Mersadom Berberom, 2005., www.slobodnaevropa.org pristupljeno 24-10-2020
- Eleanor Ettinger Gallery pristupljeno 24-10-2020