Messier 27

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
M 27
Messier27.jpg Messier 27, Maglica Bučica.
Otkriće
Položaj
Epoha J2000
Zviježđe Lisica
Udaljenost 1,360 ly  (420 pc)
Rektascenzija 19h 59m 36.0s
Deklinacija +22° 43′ 16.0″
Izgled na našem nebu
Prividna magnituda 7.50
Prividne dimenzije (V) 8.0' x 5.6'
Stvarne osobine objekta
Ostalo
Druge oznake NGC 6853

Messier 27 (M27 ili NGC 6853), također Maglica Bućica, je planetarna maglica u zviježđu Lisica. Maglicu je otkrio Charles Messier 12. srpnja 1764. godine, te ju opisao kao ovalnu maglicu bez zvijezda.

Svojstva[uredi VE | uredi]

M27 je oblak plina koji je ispustila umiruća zvijezda masom slična Suncu. Maglica vjerojatno ima za planetarne maglice karakterističan oblik prstena koji je nama nevidljiv. Razlog tome je se iz naše perspektive vidi ekvatorijalna ravnina maglice. Maglica se od nas nalazi na udaljenosti između 490 i 3,500 ly. Trenutno je prihvaćena udaljenost od 1,360 ly. Maglica ima prividne dimenzije od 8' u dužini i 5.6' u širini. Na toj udaljenosti to odgovara stvarnim dimnezija od 3'x2' ly.

Starost maglice M27 procijenjena je na 3,000 do 4,000 godina s gornjom granicom od 14,600 godina. Brzina širenja plina je 31 km/s. Prema brzini širenja plina starost maglice izračunata je na oko 10,700 godina.

Središnja zvijezda M27 je bijeli patuljak s prividnim sjajem od +13.5 magnituda. Temperatura bijelog patuljka je 85,000 K, njegova masa je 0.56 masi Sunca. Radijus ovog bijelog patuljka je 3 puta veći od radijusa Zemlje. Prosječan radijus bijelih patuljaka je jednak radiju Zemlje.

Prividni sjaj maglice je + 7.5 magnituda. Stvaran sjaj maglice je oko 150 puta veći od sjaja Sunca. Većina svjetlosti je emitirana u samo jednoj spektralnoj liniji s valnom duljinom od 500.7 nm. Spektralna linija od 500.7 nm je izražena kod svih planetarnih maglica.

Amaterska promatranja[uredi VE | uredi]

M27 je moguće uočiti u dvogledu veličine 10x50 pa nadalje. Unatoč velikom prividnom sjaju, maglica je mala pa je potrebno više povećanja da bi se uočili detalji. U teleskopima se bez problema može uočiti središnje tijelo maglice u obliku pojedene jabuke. U većem teleskopu može se uočiti vanjska ovojnica maglice. Kroz 200 mm teleskop s UHC filterom maglica izgleda kao na fotografiji Filipa Lolića.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]