Metel Ožegović
Metel Ožegović (Zagreb, 4. svibnja 1814. – Beč, 9. veljače 1890.), barun, hrvatski političar i preporoditelj iz plemićke obitelji Ožegović Barlabaševački.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1827. godine.[1] Studirao je pravo u Pešti uz veliku podršku oca Stjepana, uglednog političara i strica Mirka, modruškog biskupa.[2] Nakon završetka školovanja doselio se u Varaždin, gdje ga je grof Đuro Erdödy 1831. imenovao honorarnim podbilježnikom, a 1836. velikim bilježnikom Varaždinske županije (1836. – 1845.). Tijekom svog života i djelovanja u Varaždinu zalagao se za hrvatski jezik, a 1838. godine utemeljio je narodnu čitaonicu u Varaždinu.[2][3] Bio je zastupnik Hrvatskog sabora na zajedničkom saboru (1843. – 44. i 1847. – 48.) gdje je djelovao na obrani političke samostalnosti Hrvatske. Godine 1845. imenovan je tajnikom Ugarske dvorske kancelarije, a 1847. savjetnikom Ugarskog namjesničkog vijeća.
Potkraj 1848. godine član je izaslanstva koje je bezuspješno pregovaralo s predstavnicima mađarske vlade,[3] a zajedno s banom Jelačićem zalagao se za pripojenje Hrvatske vojne krajine Banskoj Hrvatskoj.[2] Istodobno postao je savjetnik Ministarstva unutarnjih poslova u Beču. Godine 1851. vijećnik je Vrhovnog kasacijskog suda, član Državnog savjeta i tajni savjetnik. Godine 1858. stekao je barunski naslov i kupio vlastelinstvo Bela s dva dvora i šumom.[2][3]
Nakon obnove ustavnosti 1860. godine zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom te sklapanje saveza Slavena i Mađara protiv njemačke dominacije i za preustroj Austrije u federaciju povijesnih pokrajina.
Odlučno se protivio Hrvatsko-ugarskoj nagodbi iz 1868. godine, a nakon što je ona ipak sklopljena, povukao se iz javnog života.
Privatni život[uredi | uredi kôd]
Godine 1839. oženio se groficom Ivanom Sermage († 1878.) s kojom je imao sina Ljudevita, koji je oženio groficu Olgu Erdödy, i kćer Idu, koja se udala za štajerskog plemića baruna Alfreda Moscona.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 910.
- ↑ a b c d e http://www.knjiznica-vz.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=63&Itemid=112
- ↑ a b c Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 186.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XV, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-15-8
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
