Mihailo
| Mihailo Михаило |
|
|---|---|
| Vladavina | 1046. - 1081. |
| Prethodnik | Neda, dukljanska kneginja |
| Nasljednik | Bodin |
|
|
|
| Krunidba | 1078.[1] |
|
Mihailo, kralj Slavena |
|
| Prethodnik | Vojislav |
|
|
|
| Supruge | * Prva supruga, ime u historiografiji nepoznato, bila princeza iz obitelji bugarskoga cara Samuila, * Druga supruga, ime u historiografiji nepoznato, bila rodica bizantskoga cara Konstantina IX. Monomaha |
| Djeca | |
| * Vladimir, Bodin, Prijaslav, Sergije, Derija, Gavrilo, Miroslav (iz prvog braka) * Dobroslav, Petrislav, Nićifor (Nikefor) i Teodor (iz drugog braka) |
|
| Dinastija | Vojislavljevići |
| Majka | Neda, dukljanska kneginja |
| Preminuo | 1081. |
| Vjera | katolik |
Mihailo, na crnogor. ćiril. Михаило, prvotni kralj u crnogorskoj povijesti, poglavar dukljanske države iz dinastije Vojislavljevića od 1046. do 1081. godine.
Sadržaj |
Na prijestolju [uredi]
Postao je Mihailo su vladarem nakon smrti svoga oca Vojislava. Prijestolje je, jedno vrijeme, morao dijeliti sa majkom Nedom i braćom.
Podrobniji članak o temi: Neda, dukljanska kneginja
Upravljao je istodobno dukljanskim župama Oblik, Prapratna i Crmnica.
Nakon smrti svoje majke Mihailo je uspio svladati opoziciju koju je predvodio njegov brat Radoslav i zavladao je Dukljom oko 1046. godine.
Prijestolnica mu je bila u Prapratni, između Bara i Ulcinja.
Ženidba i sinovi [uredi]
Prema Ljetopisu popa Dukljanina, Mihailo je iz braka sa princezom iz obitelji bugarskoga cara Samuila imao 7 sinova: Vladimira, Bodina, Prijaslava, Sergija, Deriju, Gavrila i Miroslava.
Po smrti svoje žene, Mihailo se opet oženio rodicom bizantskoga cara Konstantina IX. Monomaha, te dobio još četiri sina: Dobroslava, Petrislava, Nićifora (Nikefora) i Teodora.
Svom je najstarijem sinu iz prvoga braka Vladimiru knez Mihailo dao na upravu neke od dukljanskih župa.
No, u vojne i političke poslove je uključio i svoga drugog sina iz prvoga braka Bodina.
Bodin i sin iz drugog braka Petrislav od 1072. su predvodili postrojbe Dukljana i Hrvata [2] [3] koji su pobijedili Bizantice, te Srbe i druge bizantske vazale, okupirali Rašku, te podigli opći ustanak među Slavenima na Kosovu, Makediniji i Bugarskoj.
Položaj dukljanske države nakon šizme [uredi]
Granica između pravoslavnog Istoka i katoličkog Zapada 1054. išla je zamišljenom crtom posred Duklje. Nakon šizme, koja se desila u razdoblju Mihailove vladavine, Rim i Carigrada će se konfrontirati oko crkvene supermacije, no Duklja će ostati katolička. [4]
Priznanje kraljevstva [uredi]
Papa Grgur VII. je Mihailu najkasnije 1078. godine priznao kraljevsku titulu oslovivši ga u pismu kao Kralja Slavena.
U pismu se papa obraća Mihailu sa:
-
-
- Michaeli Sclavorum Regi
- Mihailo, kralj Slavena[5]
-
Dukljanska crkva [uredi]
Grgur VII. Mihaila uvršćuje u citiranoj buli i u red "požrtvovanih prijatelja svete crkve" [6], no taj papa tek nagovješćuje konstituiranje Dukljanske crkve, koja je, u buli pape Aleksandra II. iz 1067. godine već bila uspostavljena.
Naime, Grgur VII. u pismo veli da tek od Mihaila očekuje, preko izaslanika, izvješće o ispitivanju glede
„ ... zahtjeva za osnivanjem samostalne crkvene organizacije za Duklju.(crnogorski prijevod, R. Rotković)“
Podrobniji članak o temi: Dukljanska crkva
Mihailo u Ljetopisu popa Dukljanina [uredi]
Pop Dukljanin u svojem Ljetopisu pripisuje Mihailu (naziva ga Mihala) grijeh krivovjerja. Naime, poslije smrti make Nede, Mihailo je oduzeo bratu Radoslavu posjede[8] (citati na crnogorskom)
„... Mihala prihvati kraljevstvo... pošto preuze kraljevstvo, ne htjede održati zakletvu koju je bio dao svom bratu Radoslavu, nego mu oduzme županiju Zete i dade je svom sinu Vladimiru.“
Nakon oružanih sukoba koje je Bodin, skupa sa braćom, vodio sa Bizanticima u Iliriku - kada je Bodin zarobljen i odveden u zatočeništvo, Mihaila je, tvrdi Pop Dukljanin, stigla kazna zbog krivovjerja:
„Ostala, pak, Bodinova braća, pošto se Bogu nije dopadao grijeh njihovog oca zbog krivokletsva, jašući po pokrajinama čas ovamo čas tamo i vodeći mnoge bojeve, svi u ratu pogiboše, još dok im je otac bio živ, ali ne u isti dan, već svaki u svoje vrijeme.“
Druge titule [uredi]
Nakon ženidbe sa rođakom bizantskog cara dobio je Mihailo titulu protospatara.
Po tvrdnji Ivana Skilice, Mihailu je car Konstantin IX. Monomah, vjerojatooko 1052. godine, dodijelio protospatarsko dostojanstvo.[9]
U nepouzdanim bizantskim izvorima, vjerojatno i zbog činjenice da se dukljanska država zapadnom granicom tada proširila i na krajeve nastanjene poglavito Hrvatima, nazivaju ga i
-
-
- vladar onih, koji se zovu Hrvati.
-
Na ktitorskom natpisu crkve u Stonu Mihailo 1080. godine sebe titulira:
-
-
- Michaelvs fortiter super rego pacifico c(i)vitates omnes Romanos
-
-
-
- Ja Mihailo snažno smirujem i vladam nad svim rimskim gradovima[10]
-
Smrt [uredi]
Ljetopis popa Dukljanina izvješćuje da Mihailo...
„ ... vladaše trideset i pet godina i umrije. Sahranjen je s velikom čašću u manastiru Svetih mučenika Srđa i Vakha (u Skadru - op.a.).“
Nasljednik [uredi]
Nakon Mihailove smrti, naslijedio ga je sin, kralj Bodin.
Podrobniji članak o temi: Popis dukljanskih vladara
Vanjske poveznice [uredi]
Izvori i bilješke [uredi]
- ↑ Najkasnije 1078. godine, vjerojatno i prije. Ta se godina uzima kao pouzdana iz razloga što ga kao kralja pominje u pismu papa Grgur VII.
- ↑ Nikefor Brijenije, Dukljani i Hrvati zlostavljaše Ilirik
- ↑ Nikefor Brijenije, Opis borbe Bizantinaca protivu Dukljana i Hrvata
- ↑ Katolički vjerski karakter Duklje će ostati nepromijenjen do kraja njezinog postojanja kao nezavisne države(do 1186. - 1189. godine).
- ↑ Pismo pape Grgura VII. Mihailu, 9.1.1078.g.
- ↑ Ivan Jovović, Povijest Dukljansko-barske nadbiskupije, na crnogorskom jeziku
- ↑ Pismo pape Grgura VII. Mihailu, 9.1.1078.g.
- ↑ Ljetopis popa Dukljanina, Glavi XL., na crnogorskom jeziku
- ↑ Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije , tom III, Vizantološki institut, Beograd, 1966, str. 162.
- ↑ Natpis dukljanskog kralja Mihaila u na crkvi u Stonu (crnogorski)
- ↑ Ljetopis popa Dukljanina, Glavi XL., na crnogorskom jeziku
