Mihailo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mihailo
Михаило
Vladavina 1046. - 1081.
Prethodnik Neda, dukljanska kneginja
Nasljednik Bodin
kralj
Krunidba 1078.[1]
Michaeli Sclavorum Regi
Mihailo, kralj Slavena
Prethodnik Vojislav
protospatar
Supruge * Prva supruga, ime u historiografiji nepoznato, bila princeza iz obitelji bugarskoga cara Samuila, * Druga supruga, ime u historiografiji nepoznato, bila rodica bizantskoga cara Konstantina IX. Monomaha
Djeca
* Vladimir, Bodin, Prijaslav, Sergije, Derija, Gavrilo, Miroslav (iz prvog braka)
* Dobroslav, Petrislav, Nićifor (Nikefor) i Teodor (iz drugog braka)
Dinastija Vojislavljevići
Majka Neda, dukljanska kneginja
Preminuo 1081.
Vjera katolik

Mihailo, na crnogor. ćiril. Михаило, prvotni kralj u crnogorskoj povijesti, poglavar dukljanske države iz dinastije Vojislavljevića od 1046. do 1081. godine.

Na prijestolju[uredi VE | uredi]

Postao je Mihailo su vladarem nakon smrti svoga oca Vojislava. Prijestolje je, jedno vrijeme, morao dijeliti sa majkom Nedom i braćom.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Neda, dukljanska kneginja

Upravljao je istodobno dukljanskim župama Oblik, Prapratna i Crmnica.

Nakon smrti svoje majke Mihailo je uspio svladati opoziciju koju je predvodio njegov brat Radoslav i zavladao je Dukljom oko 1046. godine.

Prijestolnica mu je bila u Prapratni, između Bara i Ulcinja.

Ženidba i sinovi[uredi VE | uredi]

Prema Ljetopisu popa Dukljanina, Mihailo je iz braka sa princezom iz obitelji bugarskoga cara Samuila imao 7 sinova: Vladimira, Bodina, Prijaslava, Sergija, Deriju, Gavrila i Miroslava.

Po smrti svoje žene, Mihailo se opet oženio rodicom bizantskoga cara Konstantina IX. Monomaha, te dobio još četiri sina: Dobroslava, Petrislava, Nićifora (Nikefora) i Teodora.

Svom je najstarijem sinu iz prvoga braka Vladimiru knez Mihailo dao na upravu neke od dukljanskih župa.

No, u vojne i političke poslove je uključio i svoga drugog sina iz prvoga braka Bodina.

Bodin i sin iz drugog braka Petrislav od 1072. su predvodili postrojbe Dukljana i Hrvata [2] [3] koji su pobijedili Bizantice, te Srbe i druge bizantske vazale, okupirali Rašku, te podigli opći ustanak među Slavenima na Kosovu, Makediniji i Bugarskoj.

Položaj dukljanske države nakon šizme[uredi VE | uredi]

Granica između pravoslavnog Istoka i katoličkog Zapada 1054. išla je zamišljenom crtom posred Duklje. Nakon šizme, koja se desila u razdoblju Mihailove vladavine, Rim i Carigrada će se konfrontirati oko crkvene supermacije, no Duklja će ostati katolička. [4]

Priznanje kraljevstva[uredi VE | uredi]

Papa Grgur VII. je Mihailu najkasnije 1078. godine priznao kraljevsku titulu oslovivši ga u pismu kao Kralja Slavena.

U pismu se papa obraća Mihailu sa:

Michaeli Sclavorum Regi
Mihailo, kralj Slavena[5]

Dukljanska crkva[uredi VE | uredi]

Grgur VII. Mihaila uvršćuje u citiranoj buli i u red "požrtvovanih prijatelja svete crkve" [6], no taj papa tek nagovješćuje konstituiranje Dukljanske crkve, koja je, u buli pape Aleksandra II. iz 1067. godine već bila uspostavljena.

Naime, Grgur VII. u pismo veli da tek od Mihaila očekuje, preko izaslanika, izvješće o ispitivanju glede

Wikicitati „ ... zahtjeva za osnivanjem samostalne crkvene organizacije za Duklju.(crnogorski prijevod, R. Rotković)
()

[7]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dukljanska crkva

Mihailo u Ljetopisu popa Dukljanina[uredi VE | uredi]

Pop Dukljanin u svojem Ljetopisu pripisuje Mihailu (naziva ga Mihala) grijeh krivovjerja. Naime, poslije smrti make Nede, Mihailo je oduzeo bratu Radoslavu posjede[8] (citati na crnogorskom)

Wikicitati „... Mihala prihvati kraljevstvo... pošto preuze kraljevstvo, ne htjede održati zakletvu koju je bio dao svom bratu Radoslavu, nego mu oduzme županiju Zete i dade je svom sinu Vladimiru.“
()

Nakon oružanih sukoba koje je Bodin, skupa sa braćom, vodio sa Bizanticima u Iliriku - kada je Bodin zarobljen i odveden u zatočeništvo, Mihaila je, tvrdi Pop Dukljanin, stigla kazna zbog krivovjerja:

Wikicitati „Ostala, pak, Bodinova braća, pošto se Bogu nije dopadao grijeh njihovog oca zbog krivokletsva, jašući po pokrajinama čas ovamo čas tamo i vodeći mnoge bojeve, svi u ratu pogiboše, još dok im je otac bio živ, ali ne u isti dan, već svaki u svoje vrijeme.“
()

Druge titule[uredi VE | uredi]

Nakon ženidbe sa rođakom bizantskog cara dobio je Mihailo titulu protospatara.

Po tvrdnji Ivana Skilice, Mihailu je car Konstantin IX. Monomah, vjerojatooko 1052. godine, dodijelio protospatarsko dostojanstvo.[9]


U nepouzdanim bizantskim izvorima, vjerojatno i zbog činjenice da se dukljanska država zapadnom granicom tada proširila i na krajeve nastanjene poglavito Hrvatima, nazivaju ga i

vladar onih, koji se zovu Hrvati.

Na ktitorskom natpisu crkve u Stonu Mihailo 1080. godine sebe titulira:

Michaelvs fortiter super rego pacifico c(i)vitates omnes Romanos
Ja Mihailo snažno smirujem i vladam nad svim rimskim gradovima[10]
Kititorski natpis kralja Mihaila na crkvi u Stonu

Smrt[uredi VE | uredi]

Ljetopis popa Dukljanina izvješćuje da Mihailo...

Wikicitati „ ... vladaše trideset i pet godina i umrije. Sahranjen je s velikom čašću u manastiru Svetih mučenika Srđa i Vakha (u Skadru - op.a.).“
()

[11]

Nasljednik[uredi VE | uredi]

Nakon Mihailove smrti, naslijedio ga je sin, kralj Bodin.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Popis dukljanskih vladara

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori i bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Najkasnije 1078. godine, vjerojatno i prije. Ta se godina uzima kao pouzdana iz razloga što ga kao kralja pominje u pismu papa Grgur VII.
  2. Nikefor Brijenije, Dukljani i Hrvati zlostavljaše Ilirik
  3. Nikefor Brijenije, Opis borbe Bizantinaca protivu Dukljana i Hrvata
  4. Katolički vjerski karakter Duklje će ostati nepromijenjen do kraja njezinog postojanja kao nezavisne države(do 1186. - 1189. godine).
  5. Pismo pape Grgura VII. Mihailu, 9.1.1078.g.
  6. Ivan Jovović, Povijest Dukljansko-barske nadbiskupije, na crnogorskom jeziku
  7. Pismo pape Grgura VII. Mihailu, 9.1.1078.g.
  8. Ljetopis popa Dukljanina, Glavi XL., na crnogorskom jeziku
  9. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije , tom III, Vizantološki institut, Beograd, 1966, str. 162.
  10. Natpis dukljanskog kralja Mihaila u na crkvi u Stonu (crnogorski)
  11. Ljetopis popa Dukljanina, Glavi XL., na crnogorskom jeziku