Mihailo Obrenović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mihailo Obrenović
Mihailo Obrenović III.jpg
Knez Srbije
Prethodnik Miloš Obrenović
Nasljednik Milan Obrenović
Supruga Julija Obrenović
Dinastija Obrenovići
Otac Miloš Obrenović
Majka Ljubica Obrenović rođ. Vukomanović
Rođen 16. rujna 1823.
Preminuo 10. lipnja 1868.
Vjera Pravoslavlje

Mihailo Obrenović (Kragujevac, 16. rujna 1823. - Beograd, 10. lipnja 1868.) u dva navrata bio je knez Srbije iz dinastije Obrenović.

Rođen je u Kragujevcu, kao mlađi sin kneza Miloša i Ljubice Vukomanović. U djetinjstvu je bio napredniji đak od svog brata, a najbolje su mu išli strani jezici.

Nakon smrti njegovog starijeg brata Milana, koji je bio slabog zdravlja, Mihailo dolazi na kneževsko prijestolje Srbije. Pošto je bio maloljetan, neko vrijeme je umjesto njega vladalo Namjesništvo u sastavu Jevrem Obrenović, Toma Vučić Perišić i Avram Petronijević. Mladi knez se teško snalazio u međunarodnoj politici i mnogi su primjetili njegovu neodlučnost.

Zbačen je u buni koju je vodio Toma Vučić Perišić. Na narodnoj skupštini, 1842. godine, odlučeno je da se za vladara Srbije postavi Aleksandar Karađorđević. Osmanlijsko carstvo i Austrija su isprva osporile legalnost ovog izbora i tražile su da se glasovanje ponovi. Knez Aleksandar je izabran i drugi put.

Mihailo je, s majkom, pobjegao preko Dunava u Austriju. Namjeravao se kad-tad vratiti u Srbiju, ali mirnim putem. Putovao je Europom i oženio je groficu Juliju Hunyady von Kéthely, koja je bila potomak Janka Hunyadya. Nisu imali djece. U međuvremenu Mihailo je naučio tečno govoriti francuski i njemački jezik.

Nakon što je zbačen Aleksandar, Mihailo je 1860. godine po drugi put postao knez Srbije. Ovoga puta je imao više iskustva u diplomaciji i upravljanju državom. Mihailo je vodio aktivnu nacionalnu politiku. Srpska vojska u tom trenutku nije bila spremna za oslobodilački rat. To su potvrdili časnici mnogih stranih zemalja, kao što su Pruska, Rusija i Austrija. Knez je tvrdio da se treba oprezno pripremati za rat, a u međuvremenu širiti srpsku propagandu u Makedoniji i Bosni. U narodu je bilo mnogo ljudi koji su promovirali rat; mnogi su govorili da treba jurnuti u krvavi oslobodilački rat. Većina tih ekspanzivno-nacionalističkih težnji u tom se trenutku nije mogla ostvariti.

Jedan od velikih uspjeha kneza Mihaila bilo je uklanjanje osmanlijskih tvrđava, posada i flote iz Srbije. Jedini znak formalne sultanove vlasti bila je osmanlijska zastava u Beogradu. Knez Mihailo je prvi imao ideju za stvaranje Balkanskog saveza, ali zbog nepovjerenja prema Crnoj Gori i Bugarskoj, do tog saveza nije još došlo.

Knez Mihailo je 1868. godine pao kao žrtva atentata dok se vozio u kočijama na Košutnjaku. Atentatori su bili braća Radovanovići (Kosta, Pavle i Đorđe), koji su se osvetili zbog robije svog brata Ljubomira, a neposredni pomagači Lazar Marić i Stanoje Rogić. U jutro 10. lipnja 1868. godine prišli su kneževoj kočiji i ubili ga ispalivši tri revolverska hitca. Policija ih je uhitila i osudila na smrt. Dokumentacija sa suđenja je proglašena državnom tajnom i skrivena je. Mihaila je naslijedio njegov rođak Milan Obrenović, sin Miloševog brata Jevrema.