Mihajlo Pupin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mihajlo Pupin 1916.

Mihajlo Idvorski Pupin (Idvor, 4. listopada 1854. - New York, 12. ožujka 1935.) bio je srpski znanstvenik, izumitelj, profesor na Sveučilištu Columbia, nositelj jugoslavenskog odlikovanja Bijeli orao prvog reda i počasni konzul Srbije u SAD-u. Suosnivač je i dugogodišnji predsjednik Srpskog narodnog saveza u Americi. Dobitnik je i Pulitzerove nagrade 1924. godine za autobiografsko djelo "S pašnjaka do znanstvenika" (engl. From immigrant to inventor).

Životopis[uredi VE | uredi]

Mihajlo Pupin je rođen 9. listopada 1854. godine u selu Idvor (danas u općini Kovačica) u Banatu, tadašnja Austro-ugarska. Sin je oca Konstantina i majke Olimpijade, koji su imali desetoro djece. Nakon odlaska u Ameriku, promijenio je svoje ime u Mihajlo Idvorski Pupin (en. Michael Idvorsky Pupin), čime je naglasio svoje podrijetlo. 1888. godine oženio se Amerikankom Sarom Catharinom Jackson iz New Yorka, s kojom je imao kćer Barbaru. Brak je trajao svega osam godina, jer mu je supruga preminula od upale pluća. Čitav život pamtio je majčine riječi, koje je naveo i u autobiografskom djelu:

Wikicitati

„Dijete moje, ako želiš poći u svijet, o kome si toliko slušao na našim posijelima, moraš imati još jedan par očiju — oči za čitanje i pisanje. U svijetu ima mnogo čega o čemu ne možeš saznati ako ne znaš čitati i pisati.

Znanje, to su zlatne ljestve preko kojih se ide u nebesa; znanje je svijetlost koja osvjetljuje naš put kroz život i vodi nas u život budućnosti pun vječne slave.”
()

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Osnovno obrazovanje stekao je prvo u rodnom mjestu, u Srpskoj vjeroispovednoj osnovnoj školi, a zatim i u Njemačkoj osnovnoj školi u Perlezu. Srednju školu upisao je 1871. godine u Pančevu. Već se tada primjećivalo da je darovit i talentiran. Zbog odličnog učenja dodijeljena mu je i stipendija.

Zbog njegove aktivnosti u pokretu Omladine srpske, koja se tada sukobljavala s njemačkom policijom, morao je napustiti Pančevo. Godine 1872. odlazi u Prag, gdje je nastavio šesti razred i prvi semestar sedmog razreda.

Nakon očeve iznenadne smrti u ožujku 1874. godine, u svojoj dvadesetoj godini života, odlučuje prekinuti školovanje u Pragu zbog financijskih teškoća, te odlazi u Ameriku.

Wikicitati „Kada sam se iskrcao prije četrdeset i osam godina u Kassel Gardenu, imao sam u džepu svega pet centi. I da sam umjesto pet centi donio pet stotina dolara, moja sudbina u novoj, meni potpuno nepoznatoj zemlji, ne bi bila ništa drugačija. Mladi doseljenik, kao što sam tada bio ja i ne počinje ništa dok ne potroši sav novac koji je ponio sa sobom. Ja sam donio pet centi i odmah sam ih potrošio na jedan komad pite od šljiva, što je u stvari bila nazovi pita. U njoj je bilo manje šljiva, a više koštica! A da sam donio i pet stotina dolara, trebalo bi mi samo malo više vremena da ih utrošim, vjerojatno na slične stvari, a borba za opstanak koja me je očekivala ostala bi ista. Za mladog doseljenika i nije nesreća da se ovdje iskrca bez prebijene pare u džepu; za mladog čovjeka uopće nije nesreća biti bez novaca, ako se odlučio sam sebi krčiti put samostalnom životu, pod uvjetom da u sebi ima dovoljno snage svladati sve teškoće s kojima će se suočiti.”
()

Studij u Americi[uredi VE | uredi]

U SAD-u je sljedećih pet godina radio kao fizički radnik i paralelno učio engleski, grčki i latinski jezik. Nakon tri godine pohađanja večernjih tečajeva, u jesen 1879. godine položio je prijamni ispit i upisao studij na Columbiji u New Yorku. Na studiju je bio oslobođen plaćanja školarine jer je bio uzoran student, a na kraju prve godine dobio je dvije novčane nagrade - za uspjeh iz grčkog jezika i matematike. Tijekom školovanja uglavnom se uzdržavao držanjem privatnih satova i radeći fizički teške poslove.

Studij je završio 1883. godine s izvrsnim uspjehom iz matematike i fizike, pri čemu je primio diplomu prvog akademskog stupnja. Potom se vratio u Europu, i to najprije u Veliku Britaniju (1883.—1885.) gdje je nastavio školovanje na Cambridgeu zahvaljujući dobivenoj stipendiji za studij matematike i fizike. Nakon školovanja u Cambridgeu, Pupin je studij eksperimentalne fizike započeo na Sveučilištu u Berlinu 1885. godine kod čuvenog profesora Hermanna von Helmholza, nakon čega je 1889. godine obranio doktorsku disertaciju iz područja fizičke kemije, na temu: "Osmotski pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji".

Tijekom boravka u Berlinu, 1887. godine, održana je čuvena sjednica Društva za fiziku na kojoj je prvi put objavljeno povijesno Hertzovo otkriće oscilatora i dipola koji emitira elektromagnetne valove. Sjednicom je predsjedavao von Helmholz, tadašnji Pupinov mentor. Pupinov suvremenik je također bio i znameniti znanstvenik Kirchoff, zaslužan za otkriće dva osnovna elektrotehnička zakona (Prvo i drugo Kirchoffovo pravilo), a koji je živio i radio u Berlinu. Još tijekom prve godine studija Pupin je pohađao Helmholzova predavanja iz eksperimentalne fizike, zatim predavanja o teoriji elektriciteta i magnetizma kod Kirchoffa i izvodio praktične radove u laboratoriju pod Helmholzovim i Kuntovim rukovodstvom, profesorima koji su u to vrijeme bili izvanredan znanstveni kadar.

Pupin je započeo svoju karijeru učitelja na Sveučilištu Columbia 1889. godine, gdje je radio punih četrdeset godina (do 1929.) Postao je redoviti profesor 1901. godine. Njegov položaj profesora teorijske elektrotehnike usmjerio je njegovo zanimanje na proučavanje elektromagnetnih fenomena. Električna rezonancija, kao predmet izučavanja, privukla je Pupinovu pozornost 1892. Kao rezultat toga, Pupin je pronašao električno strujno kolo s podešavanjem u rezonanciju, koji je našao primjenu u radio-vezama. Ovaj patent je kasnije prodao kompaniji Markoni.

1896. godine, nakon što je Rendgen 1895. objavio svoj pronalazak Х-zraka, Pupin je otkrio sekundarne rendgenske radijacije, a ubrzo nakon toga razvio je brzu metodu rendgenskog snimanja koja se sastoji u tome što se između objekta koji se snima i fotografske ploče, umeće fluorescentni ekran, čime je skraćeno vrijeme ekspozicije s trajanja od oko jednog sata na svega nekoliko sekundi. Ta metoda je našla široku primjenu i još uvijek se primjenjuje.

Pupinov svitak[uredi VE | uredi]

Pupinov najznačajniji pronalazak je u svijetu poznat pod imenom „Pupinova teorija“ (1896.) kojom je riješio problem povećanja dometa prostiranja telefonskih struja. Ovo otkriće omogućilo je otklanjanje štetnog djelovanja kapacitivnosti vodova koje je predstavljalo glavnu smetnju prijenosa signala na dužim rastojanjima, a manifestiralo se pojavom šuma. Problem je riješen postavljanjem induktivnih svitaka na strogo određenim razmacima duž vodova. Nacionalni institut za društvene znanosti odlikovao je Pupina zlatnom medaljom za ovaj izum.

Rješavajući mnoge probleme koji su se javljali u primjeni pupinizacije, Pupin je pronalazio nova rješenja u području primjene izmjenične energije. Godine 1899. razvio je teoriju umjetnih linija na kojima se zasniva matematička teorija filtera. Pupin je sugerirao i ideju negativne otpornosti i prvi je napravio indukcijski motor s većom brzinom od sinhrone. Dokazao je da se mogu dobiti neprekidne električne oscilacije ako se negativna otpornost unese u induktivno-kapacitivno kolo. Armstrong, njegov student u laboratoriju, proizveo je negativnu otpornost primjenom troelektrodne elektronske cijevi-triode. Koristeći ovaj svoj rad, Armstrong je kasnije pronašao visokofrekventni cijevni oscilator, na kome se zasniva suvremena radiotehnika.

Popis patenata [1][uredi VE | uredi]

Broj patenta Naziv patenta Еngleski naziv Nadnevak objavljivanja
519.346 Stroj za telegrafske i telefonske prijenose Apparatus for telegraphic or telephonic transmission 8. svibnja 1894.
519.347 Transformator za telegrafske, telefonske ili druge električne sustave Transformer for telegraphic, telephonic or other electrical systems 8. svibnja 1894.
640.515 Tehnika razvođenja električne energije pomoću izmjeničnih struja Art of distributing electrical energy by alternating currents 2. siječnja 1900.
640.516 Električni prijenos pomoću rezonantnih strujnih krugova Electrical transmission by resonance circuits 2. siječnja 1900.
652.230 Tehnika smanjenja slabljenja električnih valova i aparati za to Art of reducing attenuation of electrical waves and apparatus therefore 19. lipnja 1900.
652.231 Metoda smanjenja slabljenja električnih valova i aparati za to Method of reducing attenuation of electrical waves and apparatus therefore 19. lipnja 1900.
697.660 Stroj za namotavanje Winding-machine 15. travnja 1902.
707.007 Višestruka telegrafija Multiple telegraphy 12. kolovoza 1902.
707.008 Višestruka telegrafija Multiple telegraphy 12. kolovoza 1902.
713.044 Proizvodnja asimetričnih struja pomoću simetričnog elektromotornog procesa Producing asymmetrical currents from symmetrical alternating electromotive process 4. studenog 1902.
768.301 Bežični prijenos električnih signala Wireless electrical signalling 23. kolovoza 1904.
761.995 Aparat za smanjenje slabljenja električnih valova Apparatus for reducing attenuation of electric waves 7. lipnja 1904.
1.334.165 Prijenos električnih valova Electric wave transmission 16. ožujka 1920.
1.336.378 Antena s razdjeljenim pozitivnim otporom Antenna with distributed positive resistance 6. travnja 1920.
1.388.877 Zvučni genetaror Sound generator 3. prosinca 1921.
1.388.441 Višestruka antena za prijenos električnih valova Multiple antenna for electrical wave transmission 23. prosinca 1921.
1.415.845 Selektivna impendacija koja se suprotstavlja primljenim električnim ocilacijama Selective opposing impedance to received electrical oscillation 9. svibnja 1922.
1.416.061 Radioprijemni sustav visoke selektivnosti Radio receiving system having high selectivity 10. svibnja 1922.
1.456.909 Valovod Wave conductor 29. svibnja 1922.
1.452.833 Aparat za selektivno pojačavanje Selective amplifying apparatus 24. travnja 1923.
1.446.769 Aperiodični pilotni vod Aperiodic pilot conductor 23. veljače 1923.
1.488.514 Selektivni aparat za pojačavanje Selective amplifying apparatus 1. travnja 1923.
1.494.803 Električno ugađanje Electrical tuning 29. svibnja 1923.
1.503.875 Radiofonski prijemnik Tone producing radio receiver 29. travnja 1923.


Književnost[uredi VE | uredi]

Pored patenata objavio je više desetaka znanstvenih rasprava i 1923. godine svoju autobiografiju na engleskom jeziku "From Immigrant to Inventor" za koju je 1924. godine dobio Pulitzerovu nagradu. Na srpskom jeziku objavljena je prvi put 1929. godine i to pod naslovom "Sa pašnjaka do naučenjaka". Pored ove knjige objavio je još dvije:

  • Nova reformacija: od fizičke do duhovne stvarnosti (engl. The New Reformation: from physical to spiritual realities) (1927.)
  • Romanca o stroju (engl. Romance of the Machine) (1930.)
  • Serbian orthodox church, (South Slav, monuments) (1918.)

Ostali radovi koje je samostalno objavio:

  • Thermodynamics of reversible cycles in gases and saturated vapors: Full synopsis of a ten weeks undergraduate course of lectures (1902.)

Posebno priznanje[uredi VE | uredi]

U Americi je 1958. godine ustanovljeno odličje Medalja Mihajla Pupina koja se dodjeljuje svake godine za posebne zasluge, za doprinos nacionalnim interesima Amerike. Na popisu nositelja ovog priznanja nalazi se i J. Edgar Hoover (1961.) nekadašnji direktor američkog Federalnog istražnog ureda (FBI).

Literatura[uredi VE | uredi]

  • S. Bokšan, Mihajlo Pupin i njegovo delo, Naučna izdanja Matice srpske, Novi Sad, 1951.
  • S. Gvozdenović, Čikago, Amerika i Vidovdan, Savez Srba u Rumuniji-Srpska Narodna Odbrana, Temišvar-Čikago, 2003.
  • J. Nikolić, Feljton Večernjih novosti, galerija srpskih dobrotvora, 2004.
  • P. Radosavljević, Idvorski za sva vremena, NIN, Br. 2828, 2005.
  • R. Smiljanić, Mihajlo Pupin-Srbin za ceo svet, Edicija – Srbi za ceo svet, Nova Evropa, Beograd, 2005.
  • Savo B. Jović, Hristov svetosavac Mihajlo Pupin, Izdavačka ustanova Sv. arh. sinoda, Beograd, 2004.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]