Mil Mi-1
Izvor: Wikipedija
|
|
|
|---|---|
|
|
|
| Tip | Višenamjenski helikopter |
| Proizvođač | Mil |
| Uveden u uporabu | 1951.[1] |
| Status | Povučen |
| Prvotni korisnik | SSSR |
|
|
|
| Dužina | 12,09 m |
| Visina | 3,30 m |
| Promjer rotora | 14,35 m |
| Težina zrakoplova | 1.700 kg |
| Maks. težina uzlijetanja | 2.330 kg |
| Motor | 1× Ivchenko AI-26V radijalni motor |
| Najveća brzina | 185 km/h |
| Dolet | 430 km |
| Posada | 1 |
| Portal: Zrakoplovstvo |
|
Mil Mi-1 (NATO naziv: "Hare") je Sovjetski trosjedni, višenamjenski helikopter. Pokreće ga jedan Ivchenko AI-26V radijalni motor koji može razviti 575 konjskih snaga, a u službu ulazi 1951.
Sadržaj |
[uredi] Dizajn i razvoj
1947. SSSR daje dopuštenje Mil-u da osnuje svoju tvrtku za razvoj helikoptera te već u rujnu 1948. Mil izvodi prvi pokusni let prototipnog GM-1 helikoptera. Potom 1950. Sovjetsko vodstvo službeno objavljuje natječaj za razvoj novog helikoptera s Milom i njihovim GM-1 projektom među kandidatima. Glavni Milovi konkurenti u natječaju su bili Bratukhin te Jakovljev s svojim dizajnovima: B-11 i Jak-100. Mil je naposljetku pobjedio s tim da je unatoč porazu, Jakovljev ostao u razvoju helikoptera još koju godinu, a konačno se povlači nakon neuspješnog Jak-24.
Prva dva Mil GM-1 prototipa su izgubljena u nesrećama, s tim da je u drugoj poginuo i pilot[2]. Problemi su uskoro riješeni te novi helikopter u službu Sovjetskog zrakoplovstva ulazi 1951. pod imenom Mi-1. Javnosti je prikazan tijekom zračnog mitinga u Tushinu 1951. kada dobiva službeni NATO naziv "Hare".
[uredi] Dizajn
Mil Mi-1 je pokretao jedan zračno hlađeni Ivchenko AI-26V radijalni motor s 7 cilindara koji je mogao razvit 575 konjskih snaga a pokretao je drveni trokraki glavni rotor te sličan repni rotor. Trup helikoptera je potpuno zatvoren te je izgrađen od metala. Mil Mi-1 ima "tricikl" podvozje koje je fiksano s jednim kotačem na svakom dijelu. S njim je upravljao jedan pilot a imao je kapacitet za još dva putnika koji su smješteni iza pilota ili za 255 kg različitog tereta.
[uredi] Povijest korištenja
Do 1955. predviđa se da je u SSSR-u proizvedeno oko 1.800 helikoptera, te se nakon 1955. proizvodnja se seli u tvornicu PZl u Swidniku (Poljska) koja je bila jedna od glavnih tvornica za proizvodnju višenamjenskih i školskih letjelica za zemlje Varšavskog pakta[2]. Mil Mi-1 je korišten kao laki višenamjenski helikopter obavljajući različite misije poput: izviđanja, potraga i spašavanje, zračne medicinske pomoći te obuke budućih pilota. Korišten je u raznim granama Sovjetske vojske uključujući i u Aeroflotu, državnom zračnom prijevozniku.
Dosta se izvozio u zemlje Varšavskog pakta te u Sovjetske saveznike diljem svijeta i Finsku. Poljska je proizvodila Mi-1 sve do 1965. pod oznakom SM-1 a pokretao ga je licencni AI-26V motor pod oznakom LiZ-3. PZL Swidnik je proizveo i poboljšnau inačicu s metalnim rotorima oznake SM-1W a kasnije je korišten kao temelj za razvoj nekih drugih inačica. Poljaci su razvili i redizajniranu inačicu SMa-1, oznake SM-2 a imala je veću kabinu koja je mogla primiti pilota i 4 putnika. Prvi let je obavljen 1959. a u proizvodnju ulazi 1961.
[uredi] Inačice
- GM-1 - Prototip
- Mil Mi-1 - Trosjedni višenamjenski helikopter.
- Mil Mi-1P - Mi-1 opremljen s plovkama za slijetanje i polijetanje s vode.
- Mil Mi-1U - Trener za obuku s dvostrukim kontrolama.
- Mil Mi-1 Moskvich - Civilni transporter za Aeroflot s boljom izolacijom te metalnim rotorom.
- Mil Mi-1NKh - Mi-1 dizanjniran za ulogu zračne medicinske pomoći te transporta putnika i tereta.
- SM-1 - Poljska inačica Mi-1 koja se licencno proizvodila.
- SM-1W - Poboljšana inačica s metalnim rotorima.
- SM-1WS - Zračna medicinska pomoć.
- SM-1WSZ - Trener s dvostrukim kontrolama.
- SM-1WZ - Inačica za radove u poljoprivredi.
- SM-2 - Poboljšana Poljska inačica s redizajniranom kabinom.
[uredi] Korisnici
Afganistan
Albanija
Alžir
Bugarska
Kina
Kuba
Čehoslovačka
DR Njemačka
Egipat
Finska
Mađarska
Irak
Mongolija
???
Poljska
Rumunjska
SSSR
Sirija

