Milan Kangrga

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Milan Kangrga
Zapadna filozofija
Filozofija 20. stoljeća
Rođenje Zagreb, Hrvatska, 1. svibnja 1923.
Smrt Zagreb, Hrvatska, 25. travnja 2008.
Škola/tradicija kontinentalna filozofija (marksizam)
Glavni interesi etika
Utjecaji Hegel, Marx

Milan Kangrga (Zagreb, 1. svibnja 1923. - Zagreb, 25. travnja 2008.), hrvatski filozof srpskog podrijetla,[1] koji je pripadao tzv. praxisovačkoj školi.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Zagrebu, gdje je pohađao i završio osnovnu školu i gimnaziju, maturirao 1942. godine. Polazi domobransku časničku školu u Austriji 1943.–1944., nakon čega služi kao zastavnik. Od svibnja 1945. godine je u Jugoslavenskoj armiji, a demobiliziran je koncem 1945. godine. Studira filozofsku grupu predmeta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvi filozofski članak, pod naslovom "O etici", objavljen mu je već 1948. godine u Studentskom listu, a svojim je sadržajem naljutio tadašnje birokrate. Diplomira 1950. kao jedini diplomirani student filozofije te godine. Iste godine postaje asistent na Odsjeku za filozofiju iz predmeta etika i estetika. Redovni profesor na istom fakultetu postaje 1972., i u tom svojstvu ostaje do mirovine 1993. Godine 1953. postaje član KPJ, ali već iduće je godine isključen i više nikada nije bio član. Jedan od pokretača sveučilišnog časopisa Pogledi 1952. godine (glavni urednik bio je Rudi Supek). U njemu objavljuje svoje prve radove, npr. "Problemi ideologije" 1953. godine. Već 1954. godine, časopis je zabranjen nakon žestoke kritike iz redova partije. Godine 1957. jedan je od osnivača općeteorijskog časopisa Naše teme, u kojem objavljuju i filozofi. Doktorirao je s temom Etički problem u djelu Karla Marxa. Nakon toga, od 1962. do 1964. godine, boravi na studijskom usavršavanju u Heidelbergu, kao stipendist Alexander von Humboldt Stiftung (Humboldtova zaklada) (Bad Godesberg, SR Njemačka). Godine 1964. jedan od osnivača časopisa Praxis, koji postaje središte okupljanja i snažne profilacije grupe filozofa koji su po njemu dobili ime praxisovci. Praxisovci, filozofski krug, koji je nakon početnog kvalitetnog rada, postao poznat po antihrvatskim i komunističko-tvrdostrujaškim stavovima [2]. Njegove stavove valja uzeti sa zadržkom, jer je nerijetko bio "optuživan" za (pro)jugoslavenstvo, "jugomarksizam" i sl., odnosno da ne može osoba koja se izjašnjavala Jugoslavenom (što automatski povlači i ideološku usmjerenost) davati prosudbe o hrvatskom jeziku. Štoviše, valja imati na umu da je na seminaru za profesore etike u ožujku 2005., sasvim ozbiljno obznanio da "nacionalist nije čovjek" te da "desničar ne može biti intelektualac"[3].

Održao je zapažena predavanja u Bonnu, Münchenu, Pragu, Budimpešti, Moskvi, Kijevu i drugim gradovima.

Profesor Kangrga bio je jedan od posljednjih Mohikanaca marksizma, pa je tako često kao duhovit čovjek, znao reći za sebe: "Ja sam ostao proleter!"

Preminuo je 25. travnja 2008. godine u 84. godini u Zagrebu.

Djela[uredi VE | uredi]

Objavio je dvanaest knjiga na hrvatskom jeziku, od kojih se mogu izdvojiti:

  • Etika i sloboda,
  • Etika ili revolucija,
  • Praksa-vrijeme-svijet,
  • Smisao povijesnoga,
  • Hegel-Marx,
  • Etički problem u djelu K. Marxa,
  • Šverceri vlastitog života,
  • Nacionalizam ili demokracija,
  • Etika.


Objavio je i nekoliko stotina članaka u časopisima i novinama, a bio je ostao aktivan u "bespoštednoj kritici" društvene zbilje.

Rasprave, studiji i članci objavljivani su mu u Njemačkoj, Italiji, SAD-u, Francuskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Austriji i Meksiku.

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Popović, Radovan. "Udarci sleva i zdesna", Novosti, 7. siječnja 2012., pristupljeno 13. lipnja 2013. (na srpskom)
  2. Zlatko Markus: "Praxis" ― afera bez veze s Hrvatskom , Hrvatska revija, 2008. (pretisak)
  3. www.hkz.hr - Hrvatsko slovo

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]