Milan Kangrga
Izvor: Wikipedija
| Zapadna filozofija Filozofija 20. stoljeća |
|
|---|---|
 |
|
| Ime: | Milan Kangrga |
| Rođenje: | 1. svibanj 1923., (Zagreb, Hrvatska) |
| Škola/tradicija: | kontinentalna filozofija (marksizam) |
| Glavni interesi: | etika |
| Utjecaji: | Hegel, Marx |
Milan Kangrga (Zagreb, 1. svibnja 1923. - Zagreb, 25. travnja 2008.), hrvatski filozof, koji je pripadao tzv. Praxis školi.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Rodio se u Zagrebu, gdje je pohađao i završio osnovnu školu i gimnaziju, maturirao 1942. godine. Polazi domobransku časničku školu u Austriji 1943.–1944., nakon čega služi kao zastavnik. Od svibnja 1945. godine je u Jugoslavenskoj armiji, a demobiliziran je koncem 1945. godine. Studira filozofsku grupu predmeta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvi filozofski članak, pod naslovom "O etici", objavljen mu je već 1948. godine u Studentskom listu, a svojim je sadržajem naljutio tadašnje birokrate. Diplomira 1950. kao jedini diplomirani student filozofije te godine. Iste godine postaje asistent na Odsjeku za filozofiju iz predmeta etika i estetika. Redovni profesor na istom fakultetu postaje 1972., i u tom svojstvu ostaje do mirovine 1993. Godine 1953. postaje član KPJ, ali već iduće je godine isključen i više nikada nije bio član. Jedan od pokretača sveučilišnog časopisa Pogledi 1952. godine (glavni urednik bio je Rudi Supek). U njemu objavljuje svoje prve radove, npr. "Problemi ideologije" 1953. godine. Već 1954. godine, časopis je zabranjen nakon žestoke kritike iz redova partije. Godine 1957. jedan je od osnivača općeteorijskog časopisa Naše teme, u kojem objavljuju i filozofi. Doktorirao je s temom Etički problem u djelu Karla Marxa. Nakon toga, od 1962. do 1964. godine, boravi na studijskom usavršavanju u Heidelbergu, kao stipendist Alexander von Humboldt Stiftung (Humboldtova zaklada) (Bad Godesberg, SR Njemačka). Godine 1964. jedan od osnivača časopisa Praxis, koji postaje središte okupljanja i snažne profilacije grupe filozofa koji su po njemu dobili ime praxisovci. Isti časopis je u početku imao pozitivno djelovanje u hrv. društvu, ali je poslije došao na loš glas, jer je kritičarski reagirao na loše promjene sa velikim odmakom, a često je povlađivao antihrvatskim pojavama i nastupima u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji, štoviše, smatra se da su neki od praxisovaca kao pozadinu blaćenja Hrvatske i Hrvata koje je izgovorio izmanipulirani Ernst Bloch. [1]
Održao je zapažena predavanja u Bonnu, Münchenu, Pragu, Budimpešti, Moskvi, Kijevu i drugim gradovima.
Profesor Kangrga bio je jedan od posljednjih Mohikanaca marksizma, pa je tako često kao duhovit čovjek, znao reći za sebe: "Ja sam ostao proleter!"
"Neutralnost" mnogih njegovih stavova valja uzeti sa zadržkom, odnosno, treba ih smatrati pristranima, jer je nerijetko bio optuživan za (pro)jugoslavenstvo, "jugomarksizam" i sl., odnosno da ne može osoba koja se izjašnjavala Jugoslavenom (što automatski povlači i ideološku usmjerenost) davati prosudbe o hrvatskom jeziku, hrvatskom nacionalizmu, Hrvatskoj i Hrvatima. Tako je hrvatsko ustrajanje na hrvatskoj jezičnoj tradiciji i odbacivanje tuđičarenja i na silu stvaranih jezičnih sveza sa srpskim nazivao vraćanjem u NDH (""Recite hrabro, pravopisno se vraćamo u NDH")[2] [3]
Štoviše, valja imati na umu njegove stavove prema svojim političkim i ideološkim protivnicima i neistomišljenicima, desničarima i nacionalistima, kao što je inače bio slučaj kod njegovih praksisovaca, koji su "prezirali nacije i nacionalizam, kao i svaki razgovor o nacionalnom pitanju", odnosno "nisu spominjali ni srpstvo ni hrvatstvo, nego se naglašavalo jugoslavenstvo" [4] U tom pravcu, Kangrga je na seminaru za profesore etike u ožujku 2005., sasvim ozbiljno obznanio da "nacionalist nije čovjek" te da "desničar ne može biti intelektualac"[5].
Ipak, prema hrvatstvu se postavio tako, da je 2001. je "jednu čitavu naciju proglasio "genetski poremećenom" i "bolesnom u svojoj genetskoj srži", utvrdivši da "hrvatski nacionalizam u svojoj bitnoj konzekvenciji nužno završava u ustaštvu" [4][6].
Štoviše, u surječju "ljevičarskog rasizma", Kangrgu su oslovljavali "prvakom govora mržnje", jer je svojevremeno zagrebačkog dogradonačelnika obilježio "kao ruralno biće, koje svojim rodovsko-plemenskim mentalitetom iz sela susjedne države nema nikakve legitimacije da bilo što bitno odlučuje u životu glavnoga grada Hrvatske", odnosno, za Hercegovce je rekao da su "jasno inferiorna turska i srpska kopilad, lopovi, hadezeovi pljačkaši, švercerski drparoši po profesiji". [6].
Preminuo je 25. travnja 2008. godine u 84. godini u Zagrebu.
[uredi] Djela
Objavio je dvanaest knjiga na hrvatskom jeziku, od kojih se mogu izdvojiti:
- Etika i sloboda,
- Etika ili revolucija,
- Praksa-vrijeme-svijet,
- Smisao povijesnoga,
- Hegel-Marx,
- Etički problem u djelu K. Marxa,
- Šverceri vlastitog života,
- Nacionalizam ili demokracija,
- Etika.
Objavio je i nekoliko stotina članaka u časopisima i novinama, a bio je ostao aktivan u "bespoštednoj kritici" društvene zbilje.
Rasprave, studiji i članci objavljivani su mu u Njemačkoj, Italiji, SAD-u, Francuskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Austriji i Meksiku.
[uredi] Unutarnje poveznice
[uredi] Bilješke
- ↑ Zlatko Markus: "Praxis" ― afera bez veze s Hrvatskom , Hrvatska revija, 2008. (pretisak)
- ↑ Republika, 11. veljače 2001.
- ↑ Hrvatsko slovo Marijan Horvat-Mileković: Kad će Hrvatska iz Khuenovštine, 16. rujna 2005.
- ↑ 4,0 4,1 Slobodna Dalmacija Ivan Biondić: Neodrživa filozofija rasizma, 18. travnja 2007.
- ↑ Hrvatsko slovo
- ↑ 6,0 6,1 Fokus Ivan Biondić: Filozofija južnoslavenskog rasizma, 23. ožujka 2007.
