Milan Kuprešanin

Milan Kuprešanin (Medak, kraj Gospića, 2. listopada 1911. — Zagreb, 20. travnja 2005.) je bio sudionik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Životopis

Rođen je u siromašnoj obitelji, koja se bavila poljoprivredom. Osnovnu školu završio je u rodnom selu, a gimnaziju u Gospiću. Do početka Drugog svjetskog rata, radio je u Čazmi i Virovitici kao državni činovnik financijske struke.

Drugi svjetski rat

Poslije Travanjskog rata i kapitulacije jugoslavenske kraljevske vojske, vratio se u rodni kraj. Povezao se s članovima KP Jugoslavije i uključio se u rad na pripremama za oružani ustanak. Početkom kolovoza 1941. godine, rukovodio je napadom ustaničkih snaga na ustaško-žandarsku posadu u selu Medak. Poslije toga, po zadatku Okružnog komiteta KP Hrvatske za Liku, angažirao se u radu na stvaranju čvršćih vojnih postrojbi od ustaničkih snaga. Tada je od boraca s područja gospićkog kotara formiran gerilski bataljun ''Velebit'', a Milan je bio postavljen za njegovog zapovjednika. Kao predstavnik gospićkog kotara, sudjelovao je na savjetovanju vojnih delegata gerilskih odreda s područja Like i Bosanske krajine, 31. kolovoza 1941., u oslobođenom Drvaru, i na sastanku vojnih delegata ličkih partizanskih odreda, 21. rujna 1941. godine na Kamenskom, na Plješivici, kada su donesene značajne odluke za razvoj oružne borbe u Lici i Bosanskoj krajini.

Kada je u listopadu 1941. godine na području gospićkog kotara formiran Prvi lički partizanski odred „Velebit“, jačine oko 2000 boraca, Milan je bio postavljen za njegovog zapovjednika. Tada je bio primljen i u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Pod njegovim zapovjedništvom, odred je, krajem 1941. i početkom 1942. godine, uspješno sprječavao napade talijanskih snaga, ustaša i četnika na oslobođeni teritorij i rušio željezničku prugu na relaciji između Gospića i Gračaca. U prosincu 1941. godine, Milan je bio upućen na partijski tečaj pri Okružnom komitetu KPH za Liku, koji se održavao u Trnavcu. Kad su krajem prosinca te godine talijanske snage prodrle od Vrhovina ka Korenici, dočekao ih je sa skupinom pohađača tečaja u Šijanovom klancu, i tada bio ranjen.

Tijekom ljeta 1942. godine zapovjedao je privremenom borbenom skupinom nazvanom Kombinirani odred, koja je djelovala u zapadnoj Lici, s posebnim vojničkim i političkim zadatkom da jača angažirnje hrvatskog stanovništva iz tog dijela Like. U rujnu 1942. godine, kada je Glavni štab NOP odreda Hrvatske formirao Treću ličku udarnu brigadu, Milan je bio postavljen za njezinog zapovjednika. Krajem istog mjeseca, on je s brigadom razbio četnike u selu Raduču, a nekoliko dana kasnije i ustaše u selu Ribniku, a zatim zauzeo Brušane i Lički Novi. Bili su to značajni uspjesi tek formirane brigade i njezinog zapovjednika, na čemu im je čestitao Glavni štab NOV-a i PO-a Hrvatske. Poslije toga, brigada je razbila četnički puk Vožd Karađorđe na području Gračaca, a zatim se po naređenju Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a, prebacila na sektor Bosanskog Grahova, gdje je u studenom operirala pod zapovjedništvom Štaba Druge proleterske divizije NOVJ-a. Poslije povratka u Liku, u prosincu 1942. godine, brigada je uspješno napala neprijateljske posade između Gračaca i Lovinca.

Tijekom Četvrte antipartizanske ofenzive, brigada je vodila borbe s daleko snažnijim talijanskim snagama na Pločanskom klancu i kod Gornjeg Lapca. Upornom obranom na frontu, povremenim protunapadima i zabacivanjem dijela snaga u pozadinu, neprijatelju su bili nanešeni ozbiljni gubici i onemogućen brz prodor na oslobođeni teritorij Like. Nakon ovih događaja, brigada je od Glavnog štaba NOV-a i PO-a Hrvatske tada dobila naziv „udarna“.

Krajem ožujka 1943. godine, Milan je bio postavljen za načelnika Štaba Prvog hrvatskog narodnooslobodilačkog udarnog korpusa. Odmah zatim, krajem ožujka i početkom travnja, zapovjedao je privremenom operativnom skupinom Gacka, i s njom postigao značajne uspjehe u Gackoj dolini. Zatim se nalazio na dužnostima zapovjednika Štaba kninskog operativnog sektora i zapovjednika novoformirane Devetnaeste sjevernodalmatinske divizije, a zatim i kao načelnik Štaba Osmog dalmatinskog korpusa, s kojim je sudjelovao u borbama za oslobođenje Dalmacije.

Neposredno prije završetka rata, otišao je s grupom časnika u Sovjetski Savez, gdje je završio devetomjesečni tečaj na Višoj vojnoj akademiji Vorošilov u Moskvi. Poslije rata, završio je Kurs operative pri Višoj vojnoj akademiji Jugoslavenske armije.

Poslijeratna karijera

Grobnica narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoju, gdje je Kuprešanin sahranjen.

Poslije rata, bio je šef Vojne misije JA u NR Albaniji, zapovjednik armije, zapovjednik vojne oblasti, pomoćnik državnog tajnika za narodnu obranu i načelnik pozadine JNA. Umirovljen je u činu general-pukovnika.

Poslije toga, izvjesno vrijeme bio je predsjednik Republičkog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske i predsjednik Saveza rezervnih vojnih starješina Hrvatske. Biran je za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, a bio je i član Savjeta federacije SFRJ.

Umro je 20. travnja 2005. godine u Zagrebu. Sahranjen je u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Nositelj je Partizanske spomenice 1941. i drugih stranih i jugoslavenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 23. srpnja 1952. godine.

Literatura

• Vojna enciklopedija (knjiga četvrta), Beograd 1972. godina
• Narodni heroji Jugoslavije. „Mladost“ Beograd, 1975. godina