Milan Mladenović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Milan Mladenović
Rođen/a 21. rujna 1958.
Umro/umrla 5. studenog 1994.
Žanr/ovi rock
Zanimanje glazbenik, producent
Instrument vokal, gitara
Djelatno razdoblje 1977.-1994.
Producentska kuća Jugoton, ZKP RTLJ, PGP-RTB, PGP-RTS
Angažman Ekatarina Velika, Šarlo akrobata

Milan Mladenović (21. rujna 1958. - 5. studenog 1994.) bio je srpski rock glazbenik, najpoznatiji kao pjevač i gitarist beogradske rock skupine Ekatarina Velika.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je 21. rujna 1958. godine u Zagrebu, kao sin Spase (rodom iz Kruševca, Srbija) i Danice (iz Makarske,Hrvatska). U šestoj godini s obitelji se seli u Sarajevo, gdje je živio narednih nekoliko godina, o čemu je rekao:

Wikicitati „Sarajevo je vjerojatno mračno utjecalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali, ovolicki, i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me, naravno, mlatili i tako sam ja dolazio kući krvav, plačući, i to je trajalo tih šest, sedam godina koliko sam živio tamo... Bio sam klinac s naočalama i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na satove kod čuvenog Gari Garinče. Od njega sam naučio neke akorde. Poslije sam se preselio u Beograd.[1]
()

Godine 1970. obitelj Mladenović seli se u Beograd. Milan pohađa "Jedanaestu beogradsku gimnaziju" u kojoj krajem sedamdesetih godina, zajedno sa školskim kolegom Dragomirom Mihailovićem Gagijem, osniva svoj prvi sastav Limunovo drvo. Svirali su na gitarijadama u Žarkovu i Železniku, u Bloku 45 (tzv. "Rock blok"), u Domu omladine, a održali su i dva samostalna koncerta u SKC-u. Poznatije pjesme Limunovog drveta bile su: "Da li se sećate?", "Sedmi krug", "Oko moje glave", "Limunovljevo drvo", "Ne veruj" i "Gubitaš". U to vrijeme Milanovo društvo postaje aktivno uključeno u novi glazbeni pravac poznat kao novi val.[2]

Godine 1980. zajedno s Mihajlovićem, Dušanom Kojićem - Kojom i Ivanom Vdovićem - Vdom, Mladenović osniva svoj prvi značajniji sastav - Šarlo akrobata. Prvi nastup imali su u travnju 1980. godine u SKC-u, kao predgrupa Pankrtima.[1] Nekoliko pjesama grupe ("Niko kao ja", "Ona se budi", "Oko moje glave", "Mali čovek") ubrzo je objavljeno na kultnoj kompilaciji Paket aranžman, a 1981. godine izlazi prvi i jedini album sastava pod nazivom Bistriji ili tuplji čovek biva kad..., koji se smatra jednim od važnijih albuma jugoslavenskog novog vala.[2] Šarlo akrobata se nakon toga raspada uslijed međusobnih nesuglasica između Milana i Dušana.[2]

Krajem 1981. godine, Milan Mladenović s Dragomirom Mihajlovićem, prijateljem iz bivšeg sastava Limunovo drvo, osniva novi sastav Katarina II. Tijekom 1982. godine novom sastavu priključuju se klavijaturistica Margita Stefanović Magi, a 1983. basist Bojan Pečar i bubnjar Šarla akrobate Ivan Vdović. U toj postavi grupa 1984. godine izdaje album Katarina II na kojem se nalaze poznate pjesme "Aut", "Jesen", "Radostan dan", "Treba da se čisti", "Ja znam" i druge. Većinu tekstova na debitantskoj ploči radio je Milan Mladenović, tekstove za pjesme "Vrt" i "Platforme" potpisao je Gagi, a glazba je zajednička.[3] U tom periodu, Gagi dolazi u sukob sa zakonom i po povratku iz zatvora saznaje da više nije član grupe.[3] Mihajlović kao nosilac prava na ime Katarina II uskraćuje grupi pravo da se dalje njime koristi, te sastav bira novo ime Ekatarina Velika. U EKV umjesto Vda dolazi novi bubnjar, Ivan Fece Firči (iz sastava Lune). Godine 1985. izlazi istoimeni album Ekatarina Velika koji dobiva povoljne kritike te skreće pažnju na sastav. Album iz 1986. godine, S' vetrom uz lice, lansira ih na sam vrh jugoslavenske rock scene, gdje s Mladenovićem na čelu ostaju sve do 1994. godine izdajući seriju uspješnih albuma.

Tijekom rada s Ekatarinom, Mladenović surađuje kao producent na albumima sastava "Gustaph y njegovi dobri duhovi" (Gustafi) i "Fit". Godine 1985. se zajedno s ostalim članovima Ekatarine pojavljuje u filmu Gorana Markovića Tajvanska kanasta, a sljedeće godine i u filmu Darka Bajića Crna Marija gdje igra glavnu ulogu i za koji je napisao pjesmu "Bus Station". Krajem osamdesetih piše glazbu za jednu kazališnu predstavu na kojoj rade i Vlatko Stefanovski, Đorđe Erić (sin Dobrice), Zoran Petrović i drugi.

Milanov grob na beogradskom Novom groblju

Početkom 1992. godine s članovima sastava Partibrejkers i Električni orgazam osniva projekt "Rimtutituki", čija je glazbena aktivnost koncentrirana na antiratnu propagandu, a s obzirom na velikosrpski ratni pohod [Je li se usmjerio protiv rata kao takvog, dok su mu krivci ostali neodređeni ili je jasno prozvao velikosrpske krivce?] na Hrvatsku i BiH odnosno rat protiv tih dviju država. Njihov najpoznatiji singl "Slušaj 'vamo!", s ključnim refrenom Mir, brate, mir, izdaje B92, a promoviran je koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda. EKV, Partibrejkers i Električni orgazam u rujnu 1993. godine sviraju u Pragu i Berlinu sa zagrebačkim sastavom Vještice u okviru akcije "Ko to tamo pjeva".[1] Kada Rimtutitukijem tijekom rata trebali gostovati u Banjoj Luci, Milan je iz prosvjeda otkazao nastup zato što je eksplozivom srušena najstarija i najpoznatija banjolučka džamija Ferhadija iz 1579. godine.[4]

Wikicitati „Moja prva i najveća želja bi bila da se probudim i da ustanovim da je 1990. godina i da kažem: Uh, al sam nešto ružno sanjao![5]
()

U ljeto 1994. godine Mladenović putuje u Brazil, gdje s dugogodišnjim prijateljem Mitrom Subotićem - Subom (poznatim i kao Rex Ilusivii) i nekoliko brazilskih glazbenika snima album Angel’s Breath (Dah anđela). Po Milanovim riječima, "to je neka vrsta psihodeličnog samba-rocka s balkanskim utjecajem".[1] Milan zatim odlazi u Pariz, gdje je režirao spot za pjesmu "Crv".[1]

U kolovozu 1994. godine, nakon nastupa Ekatarine Velike na festivalu u Budvi, Mladenović biva prebačen u bolnicu. Prije nego što se ploča Angel’s Breath pojavila na tržištu Milan Mladenović je 5. studenog 1994. godine u Beogradu umro od raka unutrašnjih organa.[6] Pokopan je na Novom groblju u Beogradu[7].

Diskografija[uredi VE | uredi]

Limunovo drvo[uredi VE | uredi]

  • Zajedno sa školskim drugom iz 11. beogradske gimnazije, Dragomirom Mihailovićem Gagijem, Milan osniva svoj prvi bend "Limunovo drvo". Sviraju na gitarijadama u Žarkovu i Železniku, u Bloku 45, u beogradskom Domu omladine, a održali su i dva samostalna koncerta u SKC-u.

Poznatije numere Limunovog drveta bile su: „Da li se sećate?”, „Sedmi krug”, „Oko moje glave”, „Limunovljevo drvo”, „Ne veruj” i „Gubitaš”.

Šarlo akrobata[uredi VE | uredi]

  • Bistriji ili tuplji čovek biva kad... (Jugoton, 1981.)

Katarina II[uredi VE | uredi]

  • Katarina II (1984.)

Ekatarina Velika[uredi VE | uredi]

Rimtutituki[uredi VE | uredi]

  • "Slušaj 'vamo" (Radio B92, 1992.)

Angel's Breath[uredi VE | uredi]

  • Angel's Breath (Imago Records, 1994.) - Milan Mladenović i Mitar Subotić Suba

Naslijeđe[uredi VE | uredi]

Tri ulice u trima državama nose Mladenovićevo ime.

Jedna ulica u Zemun Polju je 2004. godine dobila ime Milana Mladenovića.

Početkom prosinca 2007. godine i u Zabjelu, predgrađu Podgorice, jednoj je ulici dodijeljeno njegovo ime[8].

Koncem 2012. godine ulica u glavnom gradu Hrvatske Zagrebu dobila je njegovo ime.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Milan Mladenovic biografija (dobavljeno 2. veljače 2009.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Milan Mladenović na last.fm (dobavljeno 2. veljače 2009.)
  3. 3,0 3,1 Ekatarina Velika - istorija (dobavljeno 2. veljače 2009.)
  4. Cane o Milanu Mladenoviću
  5. Intervju Milana Mladenovića za emisiju "Ženske priče na 3K RTB početkom 1990-ih.
  6. EKV, Ilustrovana YU rock enciklopedija: 1960—1997, Petar Janjatović, 1998. ISBN 86-83053-08-3
  7. Милан Младеновић (Ново гробље)
  8. Vijest o imenovanju podgoričke ulice Milanovim imenom (objavljeno 2. veljače 2009.)

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Rigonat, Flavio Ur.: Dečak iz vode: Milan Mladenović (Beograd: L. O. M., 1997.)
  • Žikić, Aleksandar: Mesto u mećavi (Beograd: Matica srpska, 1999.)