Milanka Opačić
| Milanka Opačić | |
| |
| potpredsjednica Hrvatskog sabora | |
|---|---|
| trajanje službe 14. listopada 2016. – 30. lipnja 2017. | |
| Premijer(i) | Andrej Plenković |
| Predsjednik | Kolinda Grabar-Kitarović |
| potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske | |
| trajanje službe 23. prosinca 2011. – 22. siječnja 2016. | |
| Premijer | Zoran Milanović |
| Predsjednik | Ivo Josipović Kolinda Grabar-Kitarović |
| Prethodnik | više potpredsjednika |
| Nasljednik | Božo Petrov |
| ministrica socijalne politike i mladih | |
| trajanje službe 23. prosinca 2011. – 22. siječnja 2016. | |
| Premijer | Zoran Milanović |
| Predsjednik | Ivo Josipović Kolinda Grabar-Kitarović |
| Prethodnik | Darko Milinović (kao ministar zdravstva i socijalne skrbi) Tomislav Ivić (kao ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti) |
| Nasljednik | Bernardica Juretić |
| Rođenje | 17. travnja 1968., Zagreb |
| Politička stranka | SDP (do 2018.) nezavisna (2018. – 2019.) BM 365 – Stranka rada i Solidarnosti (2019. – danas) |
Milanka Opačić (Zagreb, 17. travnja 1968.), hrvatska političarka, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih u dvanaestoj Vladi Republike Hrvatske. Obnašala je dužnost potpredsjednice Hrvatskoga sabora od 14. listopada 2016. do 30. lipnja 2017.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Milanka Opačić diplomirana je politologinja koja je u četiri mandata bila SDP-ova saborska zastupnica. Danas je članica "Hrabrog telefona", udruge za zlostavljanu i zanemarenu djecu.
Rođena je u Zagrebu 17. travnja 1968. gdje je diplomirala politologiju na Fakultetu političkih znanosti.
Politička karijera[uredi | uredi kôd]
Članica je SDP-a od 1990. godine. Za članicu direkcije SDP-a izabrana je 1992., a u nekoliko navrata bila je članica Glavnog odbora SDP-a i njegova potpredsjednica u dva mandata. Potpredsjednicom stranke postaje 2004. i ponovno 2008. kada je na tu dužnost izabrana na 11. konvenciji SDP-a.
Za zastupnicu u Hrvatskom saboru izabrana je 1992., 2000. i 2003. Na parlamentarnim izborima 2007. ponovno postaje saborskom zastupnicom i potpredsjednicom Kluba zastupnika SDP-a. Tada je bila i predsjednicom saborskoga Odbora za obitelj, mladež i šport.
Kao pripadnica srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj izabrana je u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 1992. godine ostvarujući pravo na zastupljenost u Saboru razmjerno udjelu Srba u ukupnom stanovništvu, a na temelju popisa iz 1981. godine.[1]
U Saboru je obnašala i dužnost predsjednice Odbora za ravnopravnost spolova i predsjednice Mandatno-imunitetnog povjerenstva od 2000. do 2002.
Tijekom svog ministarskog mandata ostala je poznata kao "rastrošna ministrica".[2] Naime, na službena putovanja potrošila je pola milijuna kuna, za tehničkog asisistenta savjetinika za EU fondove platila je 850.000 kuna, a za tehničkog asistenta savjetnika za uređenje uredskih prostora ureda državne uprave izdvojila 738.000 kuna iz državnog proračuna.[2] Opačić je sve to negirala, iako je i sama potpisala sporne dokumente.[2] Nansi Tireli iz stranke Hrvatskih laburista podržala je inicijativu za prijavu kriminalne radnje, dok su svi članovi SDP-a negirali dokumente.[2]
Privatni život[uredi | uredi kôd]
Govori engleski jezik.Godine 2003. posvojila je djevojčicu Lanu.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Izbor zastupnika u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske sa državnih lista, Izborna komisija Republike Hrvatske, Zagreb, 10. kolovoza 1992., Klasa: 013-03/92-01/05, Urbroj: 56605-92-527, str. 4. (mrežno mjesto Državnoga izbornog povjerenstva Republike Hrvatske Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. travnja 2012. (Wayback Machine), pristupljeno: 5. prosinca 2013.)
- ↑ a b c d Opačićkino Ministarstvo socijalne skrbi isplatilo asistentu za interijer 738.000 kuna, narod.hr, objavljeno 3. lpnja 2016., pristupljeno 4. lipnja 2016.
- ↑ Životopis na Dnevno.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2012. Pristupljeno 31. prosinca 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- www.vlada.hr - Milanka Opačić Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. prosinca 2011. (Wayback Machine) (životopis)