Milo Cipra
Milo Cipra (Vareš, 13. listopada 1906. — Zagreb, 9. srpnja 1985.), hrvatski skladatelj.
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Milo (službenim imenom Emil) rodio se u obitelji učitelja i profesora Franje Cipre. Otac mu je podrijetlom iz Češke (Kutná Hora), a majka Marija rođ. Bacheiner Austrijanka iz Koruške.[1]
Godine 1931. u Zagrebu diplomira filozofiju, a 1933. kompoziciju na Muzičkoj akademiji. Kasnije je službovao na gimnazijama u Cetinju, Novoj Gradiški, Karlovcu i Zagrebu, a 1941. postaje profesorom Muzičke akademije (dekan, 1961. – 1971.). Radio je sve do umirovljenja 1977. godine. Izvanrednim je članom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti od 1976. godine.
Otac je hrvatskomu filozofu Marijanu Cipri.
Važnija djela [uredi]
- Sonatina u D-molu, za glasovir 1930.
- Slavenska rapsodija za orkestar 1931.
- Sonata za violinu i klavir 1944.
- I. simfonija 1948.
- II. simfonija 1952.
- Kantata o čovjeku 1958
- Sunčev put 1959.
- Musica sine nomine 1963.
- Aubade 1965.
- Leda 1965.
- Triptihon dalmatinskih gradova 1969. – 1976.
- Meditation sur Re 1975.
- Trio za obou, klarinet i fagot 1978.
Literatura [uredi]
- The New Grove Dictionary of Music and Musicians
- Josip Andreis, Umjetnički put Mila Cipre. U časopisu: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Odjel za muzičku umjetnost. Knj. 2(1969). — str. 325. – 450.
- Dalibor Davidović, Signs... Fragments... Some Observations on the Music of Milo Cipra (1906-1985), International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (2001) 1, 93-132
Izvori [uredi]
- ↑ Ivan Supičić, ur., Milo Cipra : 1906. – 1985., Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju, 1987., str. 12.
Nedovršeni članak Milo Cipra koji govori o glazbeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
