Mir u Srijemskim Karlovcima

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Prikaz

Mir u Srijemskim Karlovcima sklopljen je u siječnju 1699. godine, njime se Hrvatskoj vraća Slavonija sa Srijemom (osim jugoistočnoga), današnja Banovina do Une, Kordun od Korane do gornje Gline i čitava Lika i Krbava.[1]

Tim mirom Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva je stekao cijelu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i južnog Velebita, te Slavoniju bez jugoistočnog Srijema. Kneževina Erdelj je združena s Ugarskom, prestavši tako biti neovisnom kneževinom. Mletačka Republika je pak dobila Knin, Sinj i Vrgorac, čime ti gradovi iz zaleđa ulaze u sklop mletačke Dalmacije.

Pregovarači i pregovori[uredi VE | uredi]

  • U ime Austrije pregovarali su o miru grof Wolfgang Ottingen, general grof i Leopold Schlick i savjetnik za buduće razgraničenje pukovnik grof Ferdinando Marsigli
  • Republiku Veneciju zastupao je Carlo Ruccini
  • Poljsku grof Stanisław Małachowski
  • Rusiju Prokopije Bogdanovič Voznicin
  • posredničke države u pregovorima, Englesku i Nizozemsku, zastupali su lord Wiliam Paget i Jakob Kolijer.

Na pregovorima nije bilo predstavnika Hrvatskoga ni Ugarskoga sabora, kao savjetnik pregovarač bio je tamo Senjanin Pavao Ritter Vitezović.[1]

Pregovori o miru započeli su prvih dana studenoga 1698. Konačno, kad su bili usklađeni stavovi i uklonjene nesuglasice, potpisan je 26. siječnja 1699. godine[2] ugovor o miru s carskom Austrijom i Poljskom na 25 godina, dok je s Rusijom bilo zaključeno trogodišnje primirje. Ugovor o miru s Republikom Venecijom bio je potpisan odvojeno 7. veljače.

Ishod pregovora[uredi VE | uredi]

  • Hrvatskoj se vraćaju: Slavonija sa Srijemom, današnja Banovina, Kordun i čitava Lika i Krbava
  • Veneciji idu hrvatski teritoriji u kontinentalnoj Dalmaciji
  • Poljsko-Litavska Unija dobila je desnoobalnu Ukrajinu
  • Osmansko Carstvo izgubilo je ogromna prostranstva - cijelu Ugarsku i gotovo sve osvojene dijelove Hrvatske. U stoljetnom širenju svojih granica prvi put je Osmansko Carstvo doživjelo tako velike gubitke, koji su ga iz temelja uzdrmali i podredili europskoj politici u novom rasporedu sila.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Dragutin Pavličević, Povijest Hrvatske, Naklada Pavičić, Zagreb, 2007., str. 206
  2. Dragutin Pavličević, Povijest Hrvatske, Naklada Pavičić, Zagreb, 2007., str. 205-206
  • Ive Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo, Zagreb, Golden marketing - Tehnička knjiga d.d.