Miracolina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Miracolina
Phipps - 100.JPG
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Ericales
Porodica: Sapotaceae
Rod: Synsepalum
Vrsta: S. dulcificum
Dvojno ime
Synsepalum dulcificum
(Schumach. & Thonn.) Daniell
Područje života
Sinonimi
Bakeriella dulcifica (Schumach. & Thonn.) Dubard

Bumelia dulcifica Schumach. & Thonn.
Pouteria dulcifica (Schumach. & Thonn.) Baehni
Richardella dulcifica (Schumach. & Thonn.) Baehni
Sideroxylon dulcificum (Schumach. & Thonn.) A.DC.[1]

Miracolina, čudesno voće (Synsepalum dulcificum) kao plodove daje bobice, čija konzumacija uzrokuje da naknadno konzumirana kisela ili gorka hrana (kao limun, limeta) imaju sladak okus, a da slatko postaje još slađe. Uz to nema do sada zabilježenih štetnih nuspojava niti, što ovu biljku čini idealnim zaslađivačem za dijabetičare ili ljude koji su skloni izbjegavanju šećera zbog debljine ili drugih zdravstvenih razloga.

Miracolinu je prvi puta dokumentirao istraživač Chevalier des Marchais koji je istraživao brojne vrste voća tijekom putovanja u Sjevernu Afriku 1725. godine. Marchais je zapazio da lokalna plemena beru bobice s grmlja i žvaču ih prije jela. Biljka raste u grmovima do 6 metara visine u svom prirodnom staništu, no ne raste više od 3 metra u uzgajalištima. Biljka je zimzelena i godišnje daje dvije berbe, na kraju kišne sezone. Plodovi su malene crvene bobice sa sjemenom veličine zrna kave, a cvijeta više mjeseci u godini cvjetovima bijele boje.

Bobica miracoline sadrži protein koji se naziva miraculin koji "zavarava" osjetilo okusa na način da gorko i kiselo dobijaju sladak okus, što su ljudi u dijelovima sjeverne Afrike stoljećima koristili kako bi zasladili oporu hranu i piće. Kada se plod miracoline pojede, protein se veže na osjetilne receptore, što ima za posljedicu da gorko i kiselo dobijaju sladak okus. Iako je točan uzrok ove promjene nepoznat, jedna je teza da miraculin radi na način da mijenja oblik osjetilnih receptora za slatko tako da počnu reagirati na kiselo i gorko umjesto na šećer i ostale slatke namirnice. Ovaj efekt traje između pola sata i dva sata.

Povijest[uredi VE | uredi]

1970-ih godina prošlog stoljeća pokušalo se komercijalizacijom sposobnosti ovog voća pretvoriti hranu koja nije slatka u slatku bez dodatnih kalorija (kako to inače čine zaslađivači), no pokušaj je propao pod kontroverznim okolnostima što je dovelo do optužbi za sabotažu od strane industrije šećera koja bi pretrpila ogomne gubitke gubitkom potrebe za šećerom.

Opće informacije i uzgoj[uredi VE | uredi]

Biljka najbolje uspijeva na tlu pH faktora između 4,5 i 5,8, u okruženju bez mraza, u djelomičnoj sjeni te uz visoku vlažnost. Bez korištenja biljnih hormona klijanje sjema iznosi 24%.

Postoje pokušaji stvaranja umjetnog zaslađivača na bazi biljke za dijabetičare. Uzgajivači ove biljke tvrde da postoji i određeni interes za plod od strane oboljelih od raka koji tvrde da olakšava metalni okus u ustima koji je posljedica kemoterapije, no nema znanstvenih istraživanja koja bi proučavala ovu tvrdnju. U ovom trenutku postoji barem jedna tvrtka koja se bavi razvojem pročišćene verzije proteina.

Smrznuti-suhi oblik[uredi VE | uredi]

Bobice miracoline su dostupne i kao zamrznte ili suhe granule te tablete, iako je tablete vrlo teško pronaći van Azije gdje su vrlo popularne među dijabetičarima i dijetetičarima. Efekt miraculina je moguć preko jezika ne preko probave, te se stoga pri uzimanju tablete ista mora rastopiti u ustima.

Nedostaci[uredi VE | uredi]

Ne može se kuhati, jer bi miraculin, budući da je u pitanju protein, kuhanjem izgubio svojstva. Iako miraculin mijenja percepciju okusa, ne mjenja sastojke hrane. Stoga su usta i probavni trakt i dalje osjetljivi na visoku kiselost pojedinih namirnica (kao što je limunov sok) što može rezultirati raznim zdravstvenim smetnjama ukoliko se takve namirnice konzumraju u velikim količinama.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Synsepalum dulcificum (Schumach. & Thonn.) Daniell. African Flowering Plants Database. Conservatoire et Jardin Botaniques de la Ville Genève - South African Biodiversity Institute. pristupljeno 2008-08-11

Galerija[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]