Miro Gavran

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Miro Gavran na sajmu knjiga Interliber u Zagrebu.

Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961. - ) hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Djela su mu prevedena na 35 jezika. Njegove knjige su imale preko 150 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 250 kazališnih premijera širom svijeta, a vidjelo ih je više od tri milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj, a od 2013. u Poljskoj pod nazivom GAVRANFEST.

BIOGRAFIJA

MIRO GAVRAN je suvremeni hrvatski autor rođen 1961.godine u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu Gornja Trnava, nedaleko Nove Gradiške. Djela su mu prevedena na 35 jezika. Njegove knjige su imale preko 150 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 250 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od tri milijuna ljudi.

Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj, a od 2013. u Poljskoj pod nazivom GAVRANFEST. Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih dvadesetak godina. Debitirao je 1983.godine s dramom KREONTOVA ANTIGONA u Dramskom kazalištu GAVELLA u Zagrebu u kojoj je na umjetnički snažan način progovorio o političkoj manipulaciji. Tri godine potom dramom NOĆ BOGOVA tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sistemu. Potom piše ciklus drama u kojima najvažnijom temom postaju muško-ženski odnosi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova. Njegove junakinje su istodobno i snažne i emocionalne. Do sada je napisao četrdeset kazališnih tekstova : KAD UMIRE GLUMAC, SVE O ŽENAMA, SVE O MUŠKARCIMA, LJUBAVI GEORGEA WASHINGTONA, ČEHOV JE TOLSTOJU REKAO ZBOGOM, KAKO UBITI PREDSJEDNIKA,SHAKESPEARE I ELIZABETA, ZABORAVI HOLLYWOOD, ZABRANJENO SMIJANJE, TAJNA GRETE GARBO, VESELI ČETVEROKUT, BIT ĆE SVE U REDU, TRAŽI SE NOVI SUPRUG, PARALELNI SVJETOVI, NORA DANAS, HOTEL BABILON, NAJLUĐA PREDSTAVA NA SVIJETU, MUŽ MOJE ŽENE, PACIJENT DOKTORA FREUDA, PAROVI, OTELO SA SUSKA, LUTKA, SLADOLED...

Premijerno je igran diljem svijeta: Rotterdam, Washington, Moskva, Rio de Janeiro, Pariz, Buenos Aires, Waterford, New York, Mumbai, Bratislava, Prag, Ljubljana, Sarajevo, Krakov, Beograd, Budimpešta,Los Angeles, Podgorica, Sao Paolo, Atena, Augsburg, Beč, Sofija, Riga, Vilnius, Antverpen, Tirana, Priština, Hyderabad, Rim, Maribor, Novi Sad, Mostar, Brno, Trnava, Bautzen, Zagreb....

Objavio je devet romana: ZABORAVLJENI SIN, KAKO SMO LOMILI NOGE, KLARA, MARGITA ILI PUTOVANJE U PROŠLI ŽIVOT, JUDITA, KRSTITELJ, PONCIJE PILAT , JEDINI SVJEDOK LJEPOTE i KAFKIN PRIJATELJ, te zbirku kratkih priča MALI NEOBIČNI LJUDI.

U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu ZABORAVLJENI SIN iz 1989.godine, čiji je glavni junak dvadesetogodišnji lakše mentalno retardirani mladić.

Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane insipirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke. Njegove knjige se objavaljuju na svim krajevima svijeta: Peking, Beč, Petrograd, Oslo, Istambul, Pariz, Prag, Bratislava, Sofija, Santiago de Chile, Ljubljana, Amsterdam...

Miro Gavran je s puno emocija i humora napisao devet knjiga za djecu i mlade: SVAŠTA U MOJOJ GLAVI, KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU, ZALJUBLJEN DO UŠIJU, SRETNI DANI, OPROŠTAJNO PISMO, IGROKAZI S GLAVOM I REPOM, POKUŠAJ ZABORAVITI, IGROKAZI ZA DJECU i PROFESORICA IZ SNOVA.

Gavran je dobio više od dvadeset književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima i Nagradu CENTRAL EUROPEAN TIME 1999. koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus u Budimpešti u Mađarskoj , te Nagradu EUROPSKI KRUG 2003. za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima.

Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču, a za tekstove „Moj dobri otac“ i „Spašavanje medvjeda“. Usto je četverostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, Nora danas i Najluđa predstava na svijetu. Za roman „Kafkin prijatelj“ dobio je 2012.godine Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Roman ZABORAVLJENI SIN uvršten mu je 2002.godine na IBBY HONOUR LIST u Bazelu u Švicarskoj , dok je za roman „Profesorica iz snova“ dobio 2007.godine SPECIJALNU NAGRADU na Medjunarodnom festivalu književnosti u Sofiji u Bugarskoj. Za knjige za djecu „Svašta u mojoj glavi“ dobio je Nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“, a za „Sretne dane“ dobio je Nagradu „Mato Lovrak“.

Napisao je i scenarije za televizijske filmove Djed i baka se rastaju i Zabranjeno smijanje. U Vilniusu, u Litvi , prema njegovoj komediji „Papučari“ snimljen je 20013. film „Kako ukrasti ženu“ na litavskom jeziku , koji je u prvom mjesecu prikazivanja u kinima u toj zemlji imao više od stotinu tisuća gledatelja.

Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra ITD. Od 1993.godine živi i radi kao profesionalni pisac. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo se proučava na brojnim sveučilištima diljem svijeta.

Jedan je od rijetkih europskih dramatičara koji je imao premijeru svoje drame u najznačajnijem američkom kazališnom centru „EUGENE O'NEILL THEATER CENTERU“ u Waterfordu 1999. godine, a riječ je o drami „Kraljevi i konjušari“ .

U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište.

U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća ANTON HIERSEMANN STUTTGART iz Stuttgarta koja proteklih šezdesetak godina u suradnji sa Institutom za kazališne studije Sveučilišta u Beču, svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u svoj izbor, a riječ je o dramama Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova.

U travnju 2014. godine Miro Gavran je izabran za člana Ruske akademije književnosti u Moskvi, dok je u svibnju iste godine izabran za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Od svoje dvadesete godine živi u Zagrebu. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002.godine osnovao Teatar GAVRAN. Njihov sin Jakov je glumac.

Romani[uredi VE | uredi]

  • Zaboravljeni sin
  • Kako smo lomili noge
  • Klara
  • Margita ili putovanje u prošli život
  • Judita
  • Krstitelj
  • Poncije Pilat
  • Jedini svjedok ljepote
  • Kafkin prijatelj
  • zbirka kratkih priča Mali neobični ljudi

Knjige za djecu i mlade[uredi VE | uredi]

  • Svašta u mojoj glavi
  • Kako je tata osvojio mamu
  • Zaljubljen do ušiju
  • Sretni dani
  • Oproštajno pismo
  • Igrokazi s glavom i repom
  • Pokušaj zaboraviti
  • Profesorica iz snova

Te knjige rado čitaju i odrasli. Za „Svašta u mojoj glavi“ dobio je Nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“, za „Sretne dane“ dobio je Nagradu „Mato Lovrak“, dok je za „Profesoricu iz snova“ dobio Specijalnu nagradu na Medjunarodnom književnom festivalu za djecu i mlade u Sofiji u Bugarskoj.

Napisao je i scenarije za televizijske filmove Djed i baka se rastaju i Zabranjeno smijanje.

U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište.
U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća ANTON HIERSEMANN STUTTGART iz Stuttgarta koja proteklih pedesetak godina, svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u najnoviji izbor, a riječ je o dramama Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova. među uvrštenim autorima su i David Edgar, Jon Fosse, Michael Frayn, Peter Handke, Elfride Jelinek, Neil La Bute, Slawomir Mrožek, Yasmina Reza, Tom Stoppard i George Tabori.

Broj kazališnih produkcija u razdoblju od 2000. do 2010. godine[uredi VE | uredi]

Miro Gavran je najizvođeniji hrvatski dramatičar u prvom desetljeću trećeg tisućljeća. U razdoblju od 2000. do 2010. godine njegove drame su postavljene u više od 110 različitih produkcija.

Zemlja Broj produkcija
Hrvatska 16
Slovačka 16
Poljska 14
Češka 10
Njemačka 6
Bosna i Hercegovina 5
Francuska 5
Indija 4
Slovenija 4
Bugarska 3
Grčka 3
Rusija 3
Albanija 2
Austrija 2
Italija 2
Latvija 2
Litva 2
Ostale zemlje 7

Priznanja i nagrade[uredi VE | uredi]

Gavran je dobio više od dvadeset književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima i Nagradu CENTRAL EUROPEAN TIME koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, te Nagradu EUROPSKI KRUG za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima.

  • Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču.
  • Četverostruki je dobitnik Nagrade za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove:
    • Kad umire glumac
    • Zabranjeno smijanje
    • Nora danas, i
    • Najluđa predstava na svijetu.
  • Za roman „Kafkin prijatelj“ dobio je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Postao je član Ruske akademije književnosti, 22. travnja 2014.[1]

Poveznice[uredi VE | uredi]

  • Gavranfest, kazališni festival na kojem se igraju Gavranova djela

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]