Miro Gavran

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Miro Gavran na sajmu knjiga Interliber u Zagrebu.

Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961. - ) hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Djela su mu prevedena na 35 jezika. Njegove knjige su imale preko 150 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 200 kazališnih premijera širom svijeta, a vidjelo ih je više od dva milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj pod nazivom GAVRANFEST.

Životopis[uredi VE | uredi]

Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra ITD. Debitirao je 1983.godine s dramom "Kreontova Antigona" u Dramskom kazalištu GAVELLA u Zagrebu u kojoj je na umjetnički snažan način progovorio o političkoj manipulaciji. Tri godine potom dramom NOĆ BOGOVA tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sistemu. Potom piše ciklus drama u kojima najvažnijom temom postaju muško-ženski odnosi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova. Njegove junakinje su istodobno i snažne i emocionalne. Do sada je napisao četrdeset kazališnih tekstova : KAD UMIRE GLUMAC, SVE O ŽENAMA, SVE O MUŠKARCIMA, LJUBAVI GEORGEA WASHINGTONA, ČEHOV JE TOLSTOJU REKAO ZBOGOM, KAKO UBITI PREDSJEDNIKA,SHAKESPEARE I ELIZABETA, ZABORAVI HOLLYWOOD, ZABRANJENO SMIJANJE, TAJNA GRETE GARBO, PARALELNI SVJETOVI, NORA DANAS, HOTEL BABILON, NAJLUĐA PREDSTAVA NA SVIJETU,MUŽ MOJE ŽENE, PACIJENT DOKTORA FREUDA, PAROVI, LUTKA...)

Od 1993.godine živi i radi kao profesionalni pisac. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo se proučava na brojnim sveučilištima diljem svijeta.

U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu ZABORAVLJENI SIN iz 1989.godine, čiji je glavni junak dvadesetogodišnji lakše mentalno retardirani mladić.

Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane insipirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke. Njegove knjige se objavaljuju na svim krajevima svijeta: Peking, Beč, Petrograd, Oslo, Istambul, Pariz, Prag, Bratislava, Sofija, Ljubljana... Član je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2014.

Osobni život[uredi VE | uredi]

Od svoje dvadesete godine živi u Zagrebu. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002.godine osnovao Teatar GAVRAN. Njihov sin Jakov profesionalni je glumac.

Romani[uredi VE | uredi]

  • Zaboravljeni sin
  • Kako smo lomili noge
  • Klara
  • Margita ili putovanje u prošli život
  • Judita
  • Krstitelj
  • Poncije Pilat
  • Jedini svjedok ljepote
  • Kafkin prijatelj
  • zbirka kratkih priča Mali neobični ljudi

Knjige za djecu i mlade[uredi VE | uredi]

  • Svašta u mojoj glavi
  • Kako je tata osvojio mamu
  • Zaljubljen do ušiju
  • Sretni dani
  • Oproštajno pismo
  • Igrokazi s glavom i repom
  • Pokušaj zaboraviti
  • Profesorica iz snova

Te knjige rado čitaju i odrasli. Za „Svašta u mojoj glavi“ dobio je Nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“, za „Sretne dane“ dobio je Nagradu „Mato Lovrak“, dok je za „Profesoricu iz snova“ dobio Specijalnu nagradu na Medjunarodnom književnom festivalu za djecu i mlade u Sofiji u Bugarskoj.

Napisao je i scenarije za televizijske filmove Djed i baka se rastaju i Zabranjeno smijanje.

U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište.
U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća ANTON HIERSEMANN STUTTGART iz Stuttgarta koja proteklih pedesetak godina, svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u najnoviji izbor, a riječ je o dramama Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova. među uvrštenim autorima su i David Edgar, Jon Fosse, Michael Frayn, Peter Handke, Elfride Jelinek, Neil La Bute, Slawomir Mrožek, Yasmina Reza, Tom Stoppard i George Tabori.

Broj kazališnih produkcija u razdoblju od 2000. do 2010. godine[uredi VE | uredi]

Miro Gavran je najizvođeniji hrvatski dramatičar u prvom desetljeću trećeg tisućljeća. U razdoblju od 2000. do 2010. godine njegove drame su postavljene u više od 110 različitih produkcija.

Zemlja Broj produkcija
Hrvatska 16
Slovačka 16
Poljska 14
Češka 10
Njemačka 6
Bosna i Hercegovina 5
Francuska 5
Indija 4
Slovenija 4
Bugarska 3
Grčka 3
Rusija 3
Albanija 2
Austrija 2
Italija 2
Latvija 2
Litva 2
Ostale zemlje 7

Priznanja i nagrade[uredi VE | uredi]

Gavran je dobio više od dvadeset književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima i Nagradu CENTRAL EUROPEAN TIME koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, te Nagradu EUROPSKI KRUG za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima.

  • Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču.
  • Četverostruki je dobitnik Nagrade za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove:
    • Kad umire glumac
    • Zabranjeno smijanje
    • Nora danas, i
    • Najluđa predstava na svijetu.
  • Za roman „Kafkin prijatelj“ dobio je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Postao je član Ruske akademije književnosti, 22. travnja 2014.[1]

Poveznice[uredi VE | uredi]

  • Gavranfest, kazališni festival na kojem se igraju Gavranova djela

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]