Miroslav Međimorec

Izvor: Wikipedija

Miroslav Međimorec (Zagreb, 4. siječnja 1942.) je hrvatski kazališni i filmski redatelj, književnik (piše romane i pripovijetke), publicist i diplomat.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Miroslav Međimorec rodio se 4. siječnja 1942. godine u Zagrebu, po nacionalnosti je Hrvat. Završio je Filozofski fakultet (1965.) i Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost (1973.) u Zagrebu, i poslijediplomski studij u Royal Shakespeare company London/Stratford on Avon. Doktorirao je 2010. godine iz teatrologije i dramatologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[1]

1956. – 1960. IV gimnazija u Zagrebu
1960. – 1965. studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Komparativna književnost i engleski)
1967. – 1973. studij režije na Akademiji za kazalište i film/AKiF-u Zagreb
1973. poslijediplomska stipendija Britanskog savjeta u RSC (London i Stratford on Avon)
1965. – 1985. redatelj/ slobodna profesija
1985. – 1992. redatelj u Dramskom kazalištu Gavella, Zagreb
1991. – 1993. branitelj, visoki časnik u HV i Ministarstvu obrane RH
1993. – 1999. pomoćnik ministra vanjskih poslova
1999. – 2000. veleposlanik RH u Švicarskoj konfederaciji
2000. – 2005. Ministarstvo vanjskih poslova RH

Režirao je više od 70 (sedamdeset) kazališnih predstava i desetak radio-drama. Adaptirao je i snimio za televiziju nekoliko svojih kazališnih predstava. Snimio je televizijski filme po scenariju Miodraga Pavića "Crvena kraljica" a televizijsku dramu "Figarova rastava" po kazališnom komadu Ödöna von Horvátha. Snimio je film po pripovijetci "Školjka šumi" Slobodana Novaka, scenarij za igrano-dokumentarni film "Vukovarska pasija i križni put" redatelja Eduarda Galića po svom romanu Piše Sunja Vukovaru.

Jedan od osnivača Prologa, časopisa za kazalište i film. Sudjelovao je s prilozima na "Hvarskim danima", Sterijinom pozorju". Napisao je dvije povijesne studije: Medački džep (Zagreb 2003. – 2004.) i Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata, svjedočenje britanskog časnika Bernarda O' Sullivana o izručenju hrvatskih vojnika 1945. godine titovim partizanima (Zagreb, 2008.).[1]

Član je Hrvatskog kulturnog vijeća, u čijem je upravnom odboru. Član je Društva hrvatskih književnika.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Medački džep, povijesna studija, Zagreb 2003. – 2004.
  • Piše Sunja Vukovaru: istinite priče iz Domovinskog rata, roman, Zagreb, 2004.
  • Frankfurtska veza: špijunski roman, Zagreb, 2004.
  • Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata, povijesna studija, Zagreb 2008.
  • Presvijetli i rabin, roman, Zagreb, 2006.
  • Tužni hrvatski san: šest drama, Zagreb, 2012.
  • Lovac na generala, roman, Split 2013.
  • Kostino pismo: (Svrha od slobode), Zagreb, 2014.
  • Diplomatske i druge priče, Zagreb, 2016.
  • General Praljak, Zagreb, 2017. (suautor Josip Pečarić)[2] (2. proš. izd., Zagreb, 2017.)
  • General Praljak: knjiga II., Zagreb, 2018. (suautor Josip Pečarić)
  • General Praljak: knjiga III., Zagreb, 2018. (suautor Josip Pečarić)

Nagrade i odličja[uredi | uredi kôd]

Dobitnik je više nagrada. Nositelj visokih državnih odličja za sudjelovanje u Domovinskom ratu.[1] Dobitnik je nagrada na festivalima i smotrama (MESS, Nagrada grada Zagreba, Godišnja nagrada dramskih umjetnika, Gavelline večeri, Nagrada Vladimir Nazor).

Osobni život[uredi | uredi kôd]

Oženjen je i otac dvoje djece.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Miroslav Međimorec, dhk.hr, pristupljeno 24. ožujka 2018.
  2. Predstavljena knjiga "General Praljak" - obrana istineArhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine), vijesti.hrt.hr, 21. studenoga 2017, pristupljeno 24. ožujka 2018.
  • HKV Članovi - Miroslav Međimorec
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hkv.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]