Miroslav Miletić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Miroslav Miletić
Rođen/a 22. kolovoza 1925.
Žanr/ovi klasična glazba, komorna glazba
Zanimanje skladatelj
Instrument violina, viola
Djelatno razdoblje 1940-ih - danas
Angažman Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a
Nagrade
dobitnik brojnih nagrada i priznanja

Miroslav Miletić (Sisak, 22. kolovoza 1925.) hrvatski je skladatelj, violinist i glazbeni pedagog.

U Zagrebu je osnovao gudački kvartet Pro Arte, koji je tijekom 1970-ih godina bio jedan od 10 najboljih kvarteta u svijetu[1]. Kao skladatelj promovirao je hrvatsku folklornu i crkvenu glazbu (posebice s otoka Hvara). Miletić je jedan od najizvođenijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća, a popularnost mu je veća u inozemstvu nego u domovini[2] . Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada među kojima je i nagrada Porin za životno djelo. Član je Hrvatskog društva skladatelja.

Sadržaj

Životopis [uredi]

Miroslav Miletić rodio se 22. kolovoza 1925. godine u Sisku. Diplomirao je 1953. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, smjer violina kod profesora Ivana Pinkave. Komornu glazbu završio je kod profesora Antonia Janigroa. Pohađao je privatni studij kompozicije u Zagrebu, Salzburgu, Hilversumu i Darmstadtu. U Pragu se usavršavao za violu (L. Czerny) i skladanje (Pavel Bořkovec)[3]. Sa gudačkim kvartetom Pro Arte, kojeg je utemeljio 1960. godine, profilirao je suvremenu glazbu hrvatskih autora. Održao je brojne koncerte po zemljama Europe, Amerike, Afrike i bivšeg Sovjetskog Saveza, promičući dostignuća hrvatske komorne glazbe. Njegov skladateljski opus nastaje na temelju pozitivnih iskustava tradicionalnoga glazbenoga govora i na bujnosti folklornog izraza s kojim je oduvijek bio vrlo blizak. Primjena glazbene avangarde u mnogim njegovim djelima te poznavanje suvremene glazbe, nije imalo utjecaj na njegov rad izvornog folklornog podrijetla. To se očituje u nekim Miletićevim najpoznatijim djelima kao primjerice u eklatantnom primjeru "novoga romantizma", Glasovirskom koncertu iz 1987. godine naslovljenom "Stilske vježbe" te u skladbama "Danza per violino solo", "Folklorne kasacije", u gudačkim kvartetima (primjerice u Drugom kvartetu, nazvanom "Dalmatinski"), Sonati za violu i glasovir, Sonatini za violinu i gitaru te u Hrvatskoj suiti za gitaru. Miletić je prvi hrvatski autor djela (koncerta) za gitaru i orkestar.

Od 1946. godine vodio je Zagrebačku filharmoniju i Simfonijski orkestar Hrvatske radio-televizije. Kao predavač viole bio je zaposlen u Glazbenoj školi "Pavao Markovac" u Zagrebu, u periodu od 1959. do 1982. godine.

Inicijativom Miroslava Miletića u Sisku se od 2001. godine održava manifestacija pod nazivom "Dani glazbe Miroslava Miletića". Festival se održava svake godine i traje tri dana, a na njemu se promovira suvremena glazba[4][5]. "Dani glazbe Miroslava Miletića" jedno je od najvažnijih glazbenih događanja u Gradu Sisku[6].

Nagrade i priznanja [uredi]

  • 1959. - Nagrada Zaklade Gaudeamus (Koncert za violu i orkestar)
  • 1960. - Zlatni lav u Veneciji (glazba za film Piko)
  • 1967. - Zlatna medalja u Vercelliju (Diptih za violončelo i glasovir; Suita in modo antico)
  • 2002. - Vjesnikova nagrada za glazbu "Josip Štolcer Slavenski"
  • 2009. - Nagrada Porin za životno djelo

Revizorski rad [uredi]

Izvori [uredi]

  1. ↑ Croatianhistory.net - Croatian Classical Music, 20th-21st centuries - Miroslav Miletić
  2. ↑ Vjesnik.hr - Uzbudljivo stoljeće glazbenih nemira -Zdenka Weber, 15. listopada 2010. god.
  3. ↑ HDS.hr - Miroslav Miletić
  4. ↑ Emilcic.exactpages.com - "Dani glazbe Miroslava Miletića" - Emil Čić, intervju objavljen u časopisu "Fokus", 18. listopada 2001. god.
  5. ↑ Sisak.hr - 10. Dani glazbe Miroslava Miletića od 12. do 14. listopada - 5. listopada 2010. god.
  6. ↑ Matica.hr - "Dani glazbe Miroslava Miletića" - Đurđica Lasić-Vuković, predsjednica sisačkoga ogranka Matice hrvatske, 16. listopada 2003. god.

Vanjske poveznice [uredi]


v • r • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013. ) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013. ) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Miroslav_Miletić&oldid=4086696"