Mk 19

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mk 19
MK19-02.jpg
Današnja inačica Mk 19 Mod 3 montirana na tronošcu i namijenjena pješsštvu.
Vrsta Automatski bacač granata
Država porijekla Flag of the United States.svg SAD
Povijest uporabe
U službi 1968. - danas
U uporabi u Vidi korisnici
Ratovi Vijetnamski rat
Zaljevski rat[1]
Rat u Afganistanu
Rat u Iraku
Izraelsko-libanonski rat
Tursko-kurdski sukob[2]
Meksički drogeraški rat
Povijest proizvodnje
Projektant US Naval Ordnance Station Louisville
Projektirano 1966. - 1968.
Proizvođač US Naval Ordnance Station Louisville
General Dynamics Armament and Technical Products
(bivši Saco Defense Industries)
Cijena po komadu 20.000 USD[3]
Razdoblje proizvodnje 1968. - danas
Inačice Vidi inačice
Svojstva
Dužina 1.090 mm
Masa 32,9 kg
Širina 340 mm
Kalibar 40 mm
Streljivo 40×53mm
Dužina cijevi 413 mm
Brzina gađanja 40 - 60 granata u min. (praktična brz.)
325 - 375 granata u min. (ciklična brz.)
Kapacitet spremnika Lanac u metalnom spremniku kapaciteta 32 ili 48 granata
Ciljnik Čelični ciljnik
Mogućnost postavljanja dnevne i noćne optike AN/TVS-5

Mk 19 je američki 40 mm automatski bacač granata koji se u američkoj vojsci počeo koristiti tijekom Vijetnamskog rata a u službi je i danas. Zbog relativno slabog trzaja i male težine, bacač granata osim pješaštva koriste i mehanizirane brigade koje ga montiraju na džipove te oklopna i borbena vozila a mogu ga koristiti i jurišni brodovi.

Povijest[uredi VE | uredi]

Sam razvoj bacača granata je inicirala američka ratna mornarica u srpnju 1966. godine nakon eksperimentalnog korištenja ranijeg Mk 18. Već tijekom listopada sljedeće godine testirana su tri prototipa Mk 19 Mod 0 a početkom 1968. je započela njihova serijska proizvodnja. Tijekom Vijetnamskog rata, bacač granata se koristio montiran na riječne brodove i UH-1 Huey helikoptere.

1971. dolazi do redizajna bacača granata tako da je razvijen Mk 19 Mod 1 a proizvodio ga je US Naval Ordnance Station Louisville. Nakon tri godine uporabe, američka mornarica je odlučila proizvesti moderniju inačicu postojećeg što je dovelo do razvoja Mk 19 Mod 2. Međutim, ta inačica nikad nije dogurala dalje od prototipne faze.

Zbog toga su 1976. godine započeli radovi na razvoju jednostavnije i robusnije inačice bacača granata. Novi Mk 19 Mod 3 razvijen je 1981. Ugovori za proizvodnju tih bacača dodijeljeni su tvrtci Saco Defense Industries koja je danas dio General Dynamicsa.

Tehničke karakteristike[uredi VE | uredi]

Mk 19 je 40 mm automatski bacač granata koji ima cikličku brzinu paljbe 325 - 375 granata u min. U praktičkom smislu, njegova brzina paljbe iznosi 40 - 60 granata u min. Maksimalni domet bacača je 2.023 metara a efektivni domet 1.400 metara. Mk 19 koristi zračno hlađenje, ima ugrađen skrivač bljeska te se na njega može montirati noćna optika AN/TVS-5.

Osim za potrebe pješaštva, bacač granata se može montirati i na vojna vozila. Kao primarno streljivo, Mk 19 koristi jako eksplozivne M430 granate kalibra 40×53mm. Prilikom udara, granata može ubiti bilo koga u krugu od pet metara te raniti u krugu od 15 metara. Također, granata prilikom direktnog udara može probiti homogeni oklop debljine 5,1 cm što zapravo znači da može probiti oklop većine oklopnih transportera i borbenih vozila pješaštva. Same granate su spojene u obliku lanca a pohranjene u metalnim okvirima kapaciteta 32 ili 48 granata.

Mk 19 je uveden u uporabu 1968. godine tijekom Vijetnamskog rata a zamijenio je raniji Mk 18. Proizvodio ga je Saco Defense Industries, odnosno današnji General Dynamics Armament and Technical Products.

Inačice[uredi VE | uredi]

  • Mk 19 Mod 0: prototip bez rukohvata i čeličnog ciljnika.
  • Mk 19 Mod 1: prva nadograđena inačica na temelju koje je stvoren osnovni dizajn. Proizvedeno je oko tisuću bacača granata, što konverzijom s Mod.0 na Mod.1 a što samom industrijskom proizvodnjom.
  • Mk 19 Mod 2: eksperimentalni model s daljinskom kontrolom i električnim okidačem.
  • Mk 19 Mod 3: ovaj model ujedno predstavlja jedan od najkorištenijih automatskih bacača granata na svijetu. Do 2000. godine je proizvedeno najmanje 25.000 komada inačica Mk 19 Mod 3. Oni su u službi svih grana američkih oružanih snaga te u mnogim vojskama diljem svijeta.

Korisnici[uredi VE | uredi]

Mk 19 montiran na oklopnom transporteru CM-21 tajvanske vojske.

Vidjeti također[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]