Mogorovići
Mogorovići (Murithorum, Mogorouici, Mogorovichi), jedno od starih hrvatskih plemena na koje su u 12. stoljeću bili podijeljeni plemeniti Hrvati. Mogorovići su živjeli na području Like gdje su se iselili nakon provale Tatara iz zadarskog područja na kojem se spominju u 12 i 13 stoljeću. Pred kraj XV stoljeća na području Like ima ih oko 3.500 u selima Bisići, Cahovići ili Cehovići, Crna vas, Dugošani, Gaćelezi, Grvozdnica, Kasezi, Kuklići, Lučani, Marinci, Podslun, Radina-vas, Ribnik, Sebidraža, Skurina, Stinice, Telić-selo, Vrhovljani, Zabrdo, Zahumići i Zažićno.
Pleme je imalo svoj plemenski sud za plemiče kojemu je na čelu „špan meju plemenitimi ljudi Mogorovići v Lici", a plemenom vlada župan. Među ovim županima poimence su poznati Petar u vrijeme kralja Kolomana, 1102. godine, davno prije nihovog dolaska u Liku. U vrijeme njihovog dolaska u Liku župani pripadaju hižama Dišislavić i Berislavić.
Prema Klaiću plemenu su pripadale porodice koje se spominju u ispravama sve od 1490. do 1515. godine: Babići, Babonožići, Budišići, Draškovići, Dudulovići, Gonešići, Hapčići ili Hlibčići, Jakovlići, Juričići, Jurislavi, Kobasiči, Korlatovići, Laikovići, Lopušići, Lovrenčići, Malići, Mihalići, Milječići, Miserići, Mitarinići, Mogorići, Nelkovići, Orlovčići, Paladinići, Petričevići, (potonji Hreljci), Piričići, Pliškovići, Podknežinići, Požarići, Pribislavići, Radčići ili Račići, Radmančići, Skoblići, Sladojevići, Slavkovići, Sliškovići, Sopčići ili Sobčići, Srepkovići, Starci, Sučići (ili Sudčići), Surotvići, Tomašići, Tvrtkovići, Utišenići, Vidovići, Vitosavići, Vučići, Zoranići, Zdralići, Zdrubači i još neki.
U Lici Mogorovići ostaju sve do provale Turaka, odnosno do 1526. godine nakon čega su se raselili po različitim krajevima. Dio odlazi (Obitelji Draškovića) prema Kupi i preko Kupe. Tako se spominju 1650. u Vodenoj Dragi kmetovi Bartol i Ivan. Dolaze u Karlovac, a neki i u Sloveniju (Kočevje), Hrvatsko Zagorje (Hum na Sutli i Rusnica), i sve do Gradišća u selima Mali Borištof (Kleinwarasdorf), Cindrof (Siegendorf) i Trajštof (Trausdorf) u Austriji i Plajgor (Olmod) u Mađarskoj.
Obitelji Draškovića žive danas i na oglulinskom području, odakle su neki iselili u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću na područje SAD-a Pittsburgh (Pennsylvanija), Kansas City (Kansas) i Eveleth i Keewatin (Minnesota).
Obitelji Mogorovića (kaže Emilij Laszowski), kao i priapdnici ostalih plemićkih plemena, posjedovale su svoje vlastite grbove, koji se u Hrvatskoj (najstariji) nalaze tek od XIII stoljeća, dok su u XV stoljeću u općoj upotrebi. Po istraživabjima Ivana pl. Bojničića grb nalazimo kod plemena Mogorovića, Lapčana i Gusića. Kod Mogorovića nalazimo ih na pečatima pojedinih članova plemena. Na glagolskoj ispravi iz g. 1499. (3. juna), koja se čuva u arhivu jugoslavenske akademije, vise slijedeći pečati: kneza Andrije Kobasića, Grgura Nelkovića (sudca plemenitog stola), Grgura Sopkovića iz hiže Jurislavić, Jakova Račića iz „hiže" Vučić. Poznati su i pečati sa grbovima iz obitelji Babonosić, Jurja Babonosića iz 1622. g. i Baltasara Babonosića i godine 1646. Grbove nalazimo i na nadgrobim spomenicima, kao što je to u senju grb (štit sa pet poprječnih valovitih greda, a nad njima šesterotraka zvijezda.) i na nadgrobnom spomeniku Martina Mogorića u župnoj crkvi u Mariji Gorici iznad Zaprešića[1].
Naziv Mogorović očuvao se i danas u imenu sela Mogorović kod Gospića.
