Mohorovičićev diskontinuitet

Izvor: Wikipedija
Shematski prikaz unutrašnjosti Zemlje. 1. kontinentalna kora - 2. oceanska kora - 3. gornji sloj - 4. donji sloj - 5. vanjska jezgra - 6. unutarnja jezgra - A: Mohorovičićev diskontinuitet - B: Gutenbergov diskontinuitet - C: Lehmannin diskontinuitet
Stijene ordovicijske starosti iz Mohorovičićevog diskontinuiteta danas na površini u nacionalnom parku Gros Morne, Newfoundland, Kanada

Mohorovičićev diskontinuitet, obično zvan Moho, granica je između Zemljine kore i plašta. Moho sloj odvaja i oceansku i kontinentalnu koru od gornjeg dijela plašta. Većinom se nalazi potpuno u litosferi; samo kod oceanskih hrbata određuje granicu litosfere i astenosfere. Mohorovičićev diskontinuitet je 1910. otkrio Andrija Mohorovičić, hrvatski seizmolog, kada je u Pokuplju promatrao iznenadno povećanje u brzini valova potresa (posebno P-valova).[1]

Moho sloj nalazi se prosječno 7 km ispod dna oceana i 30 do 50 km ispod tipične kontinentalne kore.

Tijekom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih priložen je zahtjev da se izbuši rupa kroz dno oceana do te granice. Ali taj pothvat, imenovan Project Mohole, nikad nije dosegao dovoljnu potporu i bio je odbijen; otkazao ga je Kongres SAD-a 1967. godine. Sovjetski Savez je, s druge strane, na Kola institutu izbušio bušotinu duboku 12.260 metara (bušenje je trajalo 15 godina), dosad najdublju rupu, prije no što je taj pokušaj napušten.[2]

Doseći diskontinuitet ostaje važan znanstveni cilj. Nedavni zahtjev želi da posebna kapsula grijana radiogenskom toplinom istraži Zemljinu unutrašnjost oko Moho sloja i u gornjem plaštu.[3] Japanski projekt Chikyu Hakken ("Otkrivanje Zemlje"), također želi istražiti taj dio Zemlje.[4]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Harris, P. 1972. Sastav Zemlje. Gass, I. G. et al. (eds) (ur.). Razumijevanje Zemlje: čitač u znanosti Zemlje. Artemis Press for the Open University Press. Horsham. ISBN 0-85141-308-0CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  • Schlumberger Oilfield Glossary. Schlumberger. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2008. Pristupljeno 17. srpnja 2008.
  • Dixon, Dougal. 2000. Geološki vodič za početnike. Bounty Books. New York. ISBN 0-7537-0358-0

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Festival znanosti 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2010. Pristupljeno 24. travnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Kako su Sovjeti izbušili najdublju rupu na svijetu. Wired. 25. kolovoza 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  3. Ozhovan, M.; Gibb, F.; Poluektov, P.; Emets, E. Kolovoz 2005. Istraživanje unutrašnjih slojeva Zemlje kapsulama. Atomic Energy. 99 (2): 556–562. doi:10.1007/s10512-005-0246-y
  4. About Chikyu. Pristupljeno 19. siječnja 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]