Morske orgulje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Morske orgulje

Morske orgulje u Zadru jedinstveno su arhitektonsko ostvarenje, zanimljiv i originalan spoj arhitekture i glazbe. Za razliku od običnih orgulja pogonjenih mjehovima ili zračnim pumpama, zvuk tih orgulja nastaje pod utjecajem energije mora, odnosno valova te plime i oseke.[1] Nalaze se na zapadom dijelu zadarske rive u neposrednoj blizini Pozdrava Suncu.

Od ideje do realizacije[uredi VE | uredi]

Dio rive gdje se nalaze Morske orgulje i Pozdrav Suncu

Autor Morskih orgulja je ing. Nikola Bašić, a koautori dipl. ing. Ivica Stamać (zvuk); dr. prof. Vladimir Andročec (hidraulika) te orguljarski atelier Heferer (projekt i ugađanje svirala).

U prvoj fazi dogradnje zapadne dijela Poluotoka projektant Nikola Bašić predvidio je izvedbu tzv. morskih orgulja koje čine sastavni dio obalnog zida na dijelu rive ispod tzv. bijele kuće. Riva je na tome zapadnom dijelu kaskadno denivelirana u dužini od 75 metara. Svaka sekvenca ima u rivu ugrađene cijevi različitih promjera koje pod utjecajem mora "ispuštaju" različite zvukove.

Orgulje[uredi VE | uredi]

Zalazak sunca u Zadru

Tehnička strana[uredi VE | uredi]

Orguljarski atelje "Heferer" dao je proračune za svirale (proreze koji artikuliraju zvuk). Bojeći se korozije koja u prvom redu može nauditi svirali, najprije se mislilo uporabiti okitenske cijevi, ali kako se radi o termički labilnom materijalu, koji nije pogodan zbog zazora koji mijenja zvuk u labiumu (labiumi = zviždaljke), Goran Ježina predložio je okitenske cijevi u sustavu, a samu sviralu od inoxa, koji se može kontrolirati i precizno obraditi.

Glazbena strana[uredi VE | uredi]

Akustičar i glazbenik Ivica Stamać je složio sedam zvukovnih klastera od 2 durska akorda (G i C6) koji se izmjenjuju skalinade. Izbor tonova i akorda napravljen je na glazbenoj matrici klapske pjesme.

Promocija[uredi VE | uredi]

Morske orgulje svečano su otvorene 15. travnja 2005. na zadarskoj rivi, čime je obilježen i završetak radova na dijelu Istarske i Krešimirove obale. Projekt je financiran iz državnog proračuna u iznosu od 43 milijuna kuna, a završetak obnove rive svečano je označila tadašnja gradonačelnica Zadra Ana Lovrin.

Projekt proširenja pristaništa financiran sa 40 milijuna kuna izradio je Tankerkomerc, a obuhvaća izgradnju 150 metara Istarske i 180 metara Krešimirove obale s ugrađenim stubama s morskim orguljama. Paralelno s izgradnjom Istarske obale sanirano je 100 metara Istarske i 100 metara Liburnske obale, čime je postignuta stabilnost i sigurnost za prihvat brodova. To je resorno Ministarstvo financiralo s dodatnih tri milijuna kuna.

Nagrade[uredi VE | uredi]

U svibnju 2006. godine arhitekt Nikola Bašić osvojio je za projekt Morskih orgulja u Zadru Europsku nagradu za urbani javni prostor. Nikola Bašić prvu nagradu podijelio je s nizozemskom skupinom arhitekata koja je nagrađena za projekt u Zaanstadu i to u konkurenciji od 207 projekata iz 31 europske zemlje. Europska nagrada za urbani javni prostor dodjeljuje se bijenalno, a utemeljena je 1999. s ciljem davanja priznanja u obnovi i stvaranju javnih urbanih prostora.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Topdestinacije.hr – Morske orgulje, Zadar, pristupljeno 6. kolovoza 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Morske orgulje

Mrežna sjedišta[uredi VE | uredi]


Koordinate: 44°7′1.76″N 15°13′12.12″E / 44.1171556°N 15.2200333°E / 44.1171556; 15.2200333