Ježinci

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Morski ježinac)
Skoči na: orijentacija, traži
Ježinci
Crni ježinac (Arbacia lixula)
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Podcarstvo: Eumetazoa
Natkoljeno: Deuterostomia
Koljeno: Echinodermata
Razred: Echinoidea
Leske, 1778
Područje života
podrazredi

Vidi Razdioba

Ježinci (Echinoidea) su razred bodljikaša najčešće okruglasta, rjeđe srcasta ili pločasta tijela s gornje strane prekrivena pomičnim bodljama.

Hridinski ježinac (Paracentrotus lividus)
Ljubičasti ježinci (Sphaerechinus granularis) često se pokrivaju i prikrivaju školjkašima i travama.

Građa tijela[uredi VE | uredi]

S donje tijela strane su usta u kojima se nalazi 5 zubića. Oko usta se nalazi i 5 pari usnih nožica koje služe kao kemijska osjetila za izbor hrane. Tu se nalazi i 5 busenastih struktura koje služe za disanje. U 5 pravilnih dvoredova kroz rupice u pločicama prolaze prionljive nožice uz pomoć čijih se ljepljivih vrškova ježinci hvataju za podlogu. Dvoredovi završavaju na gornjoj (vršnoj) strani s jednom osjetnom nožicom. Na površini tijela se nalaze mnogobrojni sitni privjesci štipaljke.

Stanište[uredi VE | uredi]

Nastanjuju kamenita i pješčana dna, livade morskih cvjetnica. Ježinci nepravilnog oblika, nepravilnjaci, većinom žive u izvaneuropskim morima, mnogi u velikim dubinama.

Prehrana[uredi VE | uredi]

Hrane se algama i uginulim organizmima koje nanose morske struje, pretežno su biljojedi, ali postoje i grabežljive vrste.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Plodila ježinaca su u tjelesnoj šupljini u međuzrakama s vršne strane. Spolni proizvodi izlaze izravno u vodu gdje se oplođuju vanjskom oplodnjom. Stvaraju milijune jajašaca. Za leglo se brinu jedino arktički oblici. Razdvojenog su spola.

Prirodni neprijatelji[uredi VE | uredi]

Prirodni neprijatelji su im ribe, zvjezdače i rakovi. Najviše stradaju od nametnika praživotinja, oblića, veslonožaca, vitičara i dr.

Razdioba[uredi VE | uredi]

Poznato je oko 800 vrsta ježinaca. U Jadranskome moru žive: dugobodlji morski turban (Cidaris cidaris) kojemu su bodlje dvostruko dulje od promjera tijela, Stylocidaris affinis, crni ježinac (Arbacia lixula) nastanjuje hridinasto tlo, ljubičasti ježinac (Sphaerechinus granularis) kojemu su bodlje ljubičaste i kratke (oko 2 cm), boravi na pjeskovitom i hridinastom tlu, kuglasti ježinac (Echinus melo) živi na pješčanom dnu, patuljasti ježinac (Psamechinus microturbeculatus) živi na mjestima gdje ima algi i morskih cvjetnica, hridinski ježinac (Paracentrotus lividus) nastanjuje plitke kamenite obale. Od ježinaca nepravilna oblika, u Jadranskome moru žive maleni ježinac (Echinocyamus pusillus) i grimizni divojež (Spatangus purpureus) srcasta oblika s rijetkim dugačkim i gustim kratkim bodljama.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ivo Matoničkin, Ivan Habdija, Biserka Primc-Habdija, Beskralješnjaci, biologija viših avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1999. ISBN 953-0-30824-8

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Echinoidea
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Echinoidea