Mrkonjić Grad
| Mrkonjić Grad | |
|---|---|
.svg) |
|
 |
|
| Entitet | Republika Srpska |
| Sjedište | Mrkonjić Grad |
| Načelnik | Zoran Tegeltija |
| Površina | 684,55 km² |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
21.600 (2005.) 31,55/km² |
Mrkonjić Grad je grad i središte općine u zapadnome dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno u jugozapadnome dijelu Republike Srpske. Leži na oko 600 metara nadmorske visine i ima otprilike 21.600 stanovnika, od čega Srbi danas čine apsolutnu većinu. Za ovu općinu se veže Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 25. studenog 1943. kada je Bosna i Hercegovina proglašena republikom Srba, Hrvata i Bošnjaka (tada Muslimana). Grad je poznat po kosama „varcarkama“ i mrkonjićkim koscima.
Sadržaj |
Zemljopis [uredi]
Osnovna je odlika općinskoga reljefa naglašena reljefnost, jer najveći dio pripada brdsko-planinskom prostoru. Naime, Mrkonjić je Grad sa svih strana okružen planinama: Lisina, Dimitor, Manjača i Čemernica. Zastupljena je umjereno kontinentalna klima, a prosječna godišnja temperatura iznosi 9° C.
Stanovništvo [uredi]
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Mrkonjić Grad
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Mrkonjić Grad imala je 27.395 stanovnika, raspoređenih u 38 naselja.
| Stanovništvo općine Mrkonjić Grad | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Srbi | 21.057 (76,86%) | 23.364 (78,70%) | 24.990 (82,86%) | |||
| Muslimani | 3.272 (11,94%) | 3.009 (10,13%) | 2.734 (9,06%) | |||
| Hrvati | 2.139 (7,80%) | 2.290 (7,71%) | 2.204 (7,30%) | |||
| Jugoslaveni | 593 (2,16%) | 855 (2,88%) | 98 (0,32%) | |||
| ostali i nepoznato | 334 (1,21%) | 166 (0,55%) | 133 (0,44%) | |||
| ukupno | 27.395 | 29.684 | 30.159 | |||
Mrkonjić Grad (naseljeno mjesto), nacionalni sastav [uredi]
| Mrkonjić Grad | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Srbi | 5.945 (70,58%) | 4.077 (61,75%) | 2.156 (52,72%) | |||
| Muslimani | 1.450 (17,21%) | 1.414 (21,41%) | 1.419 (34,70%) | |||
| Hrvati | 354 (4,20%) | 427 (6,46%) | 406 (9,92%) | |||
| Jugoslaveni | 470 (5,58%) | 618 (9,36%) | 62 (1,51%) | |||
| ostali i nepoznato | 203 (2,41%) | 66 (0,99%) | 46 (1,12%) | |||
| ukupno | 8.422 | 6.602 | 4.089 | |||
Naseljena mjesta [uredi]
Baljvine, Bjelajce, Brdo, Dabrac, Donja Pecka, Donja Podgorja, Donji Baraći, Donji Graci, Dubica, Gerzovo, Gornja Pecka, Gornja Podgorja, Gornji Baraći, Gornji Graci, Gustovara, Jasenovi Potoci, Kopljevići, Kotor, Liskovica, Magaljdol, Majdan, Medna, Mlinište, Mrkonjić Grad, Oćune, Okandžije, Orahovljani, Podbrdo, Podorugla, Podrašnica, Stupari, Surjan, Šehovci, Šibovi, Trijebovo, Trnovo, Ubovića Brdo i Vlasinje (dio).
Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Mrkonjić Grad ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije BiH je ušao dio naseljenog mjesta Vlasinje, koji je kasnije pripojen općini Jajce.
Povijest [uredi]
Grad je na današnjem mjestu osnovan 1593. kad je sultanov kizlar-aga (tur. kyzlaragasy starješina nad eunusima; upravitelj harema kyz- djevojka), u narodu poznat kao Krzlaraga, iz ljubavi prema rodnom kraju, osnovao kasabu (arap. qasaba gradić orijentalne fizionomije). Krzlaraga je bio rodom iz srpske porodice Đukanovića i podigao je na Kolobari zadužbinu vakuf (tur. vakif ← arap.: zaustaviti, zadržati: zaklada ili neko dobro što ga tko daje islamskoj vjerskoj zajednici ili humanitarnoj ustanovi). Krzlaraga je izgradio džamiju (Krzlaragina-đžamija), koju su 1992. pripadnici srpske vojske do temelja srušili. Osim džamije, izgradio je 24 prodavaonice, musafirhanu (tur. misafirhane; musafir + perz. hane: kuća u kojoj se putnici besplatno hrane i noće) s 20 dimnjaka, javno kupalište, pekaru, osnovnu vjersku školu i vodovod. [1] Stanovništvo se u grad doselilo iz Majdana, Hoćuna i drevnog naselja Varcarevo. Tako je novi gradić dobio ime Varcar Vakuf.[2]
Kroz svoju je povijest grad promijenio nekoliko imena: Leusaba, Gornje Kloke, Novo Jajce (Jenidži Jajce), Varcar, Varcarev Vakuf pa Varcar Vakuf i na kraju, Mrkonjić Grad. Posljednji je puta službeno promijenio ime 1924. ili 1925. u Mrkonjić Grad, kao spomen na kralja Petra Karađorđevića i njegovo četovanje pod hajdučkim pseudonimom Petar Mrkonjić u ustanku 1875.-1978. godine, u Crnim Potocima (na granici Bosne i Like).
U (bosanskoj) je Krajini, prije turske invazije stanovništvo bilo hrvatsko, odnosno katoličko. Prije turske invazije nije bilo u njoj pravoslavnog elementa. Da ga je bilo, spominjala bi se koja crkva ili manastir. ... Dio katoličkog stanovništva prešao je na islam, kako bi sačuvao živote i imovinu. Prijelaz na islam bio je najizraženiji koncem XVI. i u XVII. stoljeću, posebno u Pounju oko Bihaća i Cazina. Bilo je i prijelaza na pravoslavlje, osobito u vezi uvođenja reformiranoga kalendara Grgura XIII., godine 1582. Na području Bosanske krajine takva je pojava zabilježena posebno na području između Banje Luke i Mrkonjić Grada.[3]
Za ovu općinu se veže Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, koje je održano 25. studenog 1943. I danas postoji kuća-muzej u kojoj je održano zasjedanje. U znak sjećanja na ovaj događaj, 25. studenog se u jednom dijelu BiH obilježava kao Dan državnosti.[4][5] U Drugom svjetskom ratu počinjeni su mnogobrojni zločini nad stanovništvom svih vjera, a mnogo ljudi je i aktivno učestvovalo u borbama. Neki su proglašeni narodnim herojima: Milja Đukanović, Pavle Džever, Akif Bešlić i dr. Tokom rata partizanske jedinice su grad oslobađale 39 puta, što je jedinstveno u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.
Rat u BiH [uredi]
Pripadnici srpske vojske su u gradu 1992. godine porušili Krzlar-aginu džamiju (prvi objekt koji je podignut u Vakufu Mustafe-age 1593. godine) i Hamidija džamiju i također zapalili katoličku crkvu.[2][6]
U mjestu Oborci kod Donjeg Vakufa je 13. rujna 1995. strijeljano 24 Bošnjaka i 4 Hrvata koji su bili zarobljenici srpskih snaga na radnim obavezama.[7] Iako nije dokazano tko je neposredni izvšitelj, poznato je da se zločin dogodio u zoni djelovanja 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.[7]
U operaciji Južni potez, nakon višednevnih teških sukoba, Mrkonjić Grad 10. listopada 1995. dolazi pod kontrolu združenih snaga HV i HVO-a. Vojska Republike Srpske se nakon dugog otpora povukla prema Banja Luci, a civilno stanovništvo je izbjeglo ranije (uglavnom u rujnu iste godine). U borbama je poginuo slavni zapovjednik 4. gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk, pa je grad neko vrijeme nosio ime Matijaševo. U borbi je oštećen grad, kao i pravoslavni vjerski objekti na području općine. Tijekom borbi (a navodno i nakon njih) poginuo je veliki broj pripadnika srpske nacionalnosti. U jednoj masovnoj grobnici je pronađena 181 srpska žrtva,[8][9][10] a ukupno je na području općine pronađeno 364 žrtve[11] različite etničke pripadnosti, od čega 210 sa područja općine.[12] Prema podacima Općinske komisije za procjenu ratne štete, uništeno je i 3.644 kuća i 700 stanova, a oštećeno je još 6.017 stambenih objekata, međutim ne postoje podaci koliki broj je stradao kao posljedica ratnih djelovanja, a koliko je oštećeno kasnije.[13][14][15]
Nakon mirovnih pregovora u Daytonu, grad je pripao Republici Srpskoj. Naselje Vlasinje izdvojeno je iz bivše općine Mrkonjić grad i pripojeno Jajcu 1996. godine. Poslije rata u BiH, vratio se dio izbjeglog stanovništva (pretežno Srbi).
Poznate osobe [uredi]
- Borka Rudić, novinarka
- Đuro Stipanović, pisac
Sport [uredi]
Izvori [uredi]
- ↑ Mrkonjić Grad Portal
- ↑ 2,0 2,1 Župa Mrkonjić Grad
- ↑ Banjalučka biskupija
- ↑ Podjele o danu Državnosti BiH, Deutsche Welle
- ↑ Dan državnosti, Deutsche Welle
- ↑ Council of Europe
- ↑ 7,0 7,1 Godišnjica zločina u selu Oborci, Deutsche Welle
- ↑ Politika
- ↑ Another Mass Grave Is Excavated in Bosnia, NY Times
- ↑ Open Media Research Institute
- ↑ Sjećanje na 364 žrtve
- ↑ Zločin u Mrkonjić Gradu
- ↑ Novosti
- ↑ Glas javnosti
- ↑ Vijesti
Izvor za stanovništvo [uredi]
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf
Vanjske poveznice [uredi]
|
|||||
