Mudéjar arhitektura u Aragonu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Mudéjar arhitektura u Aragonu

Flag of UNESCO.svg Svjetska baština - UNESCO
Mudéjar arhitektura u Aragonu
Flag of Spain.svg Španjolska


Teruel na karti Španjolska
Teruel
Teruel
Lokacija Teruela u Španjolskoj
Godina uvrštenja: 1986. (10. zasjedanje)
prošireno 2001.
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iv
Ugroženost: ne
Poveznica: UNESCO

Mudéjar arhitektura u Aragonu je zajednički naziv za građevine koje su UNESCO-va svjetska baština zbog jedinstvene arhitektonske vrijednosti španjolskog mudéjar stila (maurski stil). Pojava ovog stila u Aragonu koncem 12. stoljeća izazvana je djelomice političkim, društvenim i kulturnim uvjetima koji su zavladali u Španjolskoj nakon rekonkviste.

Stil mudéjar proizlazi iz sredine u kojoj su židovi, muslimani i kršćani živjeli u miru jedni uz druge. On ne uključuje stvaranje novih oblika ili objekata (što su razvijali romanika i gotika), već reinterpretira zapadnjačke stilove kroz muslimanske utjecaje. Najprije je bio prihvaćen u Toledu, kao prilagodba ornamentalnih motiva zapadnjačkoj arhitekturi (osobito kroz ukrašavanje opeka i fasada arabeskama u gipsu). Kasnije se proširio prema sjeveru (Leon, Ávila, Segovia, itd.), te su danas te građevine prepoznate kao "romanika od opeke". Centri mudéjar umjetnosti postaju gradovi kao Sahagun, Toro, Cuellar i Arevalo, a najrazvijenija je bila u Aragonu, osobito u Teruelu (ali i u Zaragozi, Utebu, Tausteu, Daroci, Calatayudu, itd.). Ova umjetnost islamskih korijena također odražava utjecaje različitih europskih stilova iz tog vremena, posebice gotike. Tijekom 13., 14. i 15. stoljeća, mudejarski tornjevi u Teruelu mijenjaju fizionomiju grada koja je sačuvana sve do današnjih dana. Najistaknutiji su toranj katedrale (1257.), zvonik crkve La Merced (kasno 16. st.), zvonik sv. Martina (1315.), zvonik crkve San Pedro (14. st.) i toranj crkve El Salvador (12.-13. st.). Bila je dominantna u ovim krajevima do 17. stoljeća i odlikuje se iznimno kvalitetnom i inventivnom uporabom opeke i pocakljene keramike u gradnji, osobito na zvonicima. Najbolji primjeri su kvadratični tornjevi s velikim ostakljenim površinama, ukrašeni keramikom i crvenim opekama.

Izvorno su četiri građevine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1986. godine pod imenom "Mudéjar arhitektura Teruela"[1]. No, nakon žalbe građana Zaragoze, popis je proširen 2001. godine, te uključuje još šest građevina iz provincije Zaragoza.

Popis lokaliteta[uredi VE | uredi]

Toranj Crkve u Utebu, Zaragoza
Slika Ime Izgradnja Lokacija Koordinate Bilješke
TorreSanPedro.jpg Katedrala u Teruelu (Santa María de Mediavilla) 1171. - 1587. Teruel 40°12′13″N 1°03′45″E / 40.2037°N 1.0625°E / 40.2037; 1.0625 Romaničku Gospinu katedralu dao je izgraditi Alfons II. Aragonski, a arhitekt Juzaff joj je dao maurski izgled koncem 13. st. Toranj ukrašen keramičkim pločicama je završen 1257. godine, a oktogonalna lanterna tornja je iz 18. st. Godine 1587. izgrađena je kupola s dvojnim prozorima oštrih lukova u pleterskom stilu (Martín de Montalbán).
Iglesia de San Pedro (Teruel).jpg Crkva sv. Petra u Teruelu (San Pedro) 16. st. Teruel 40°12′12″N 1°03′44″E / 40.2033°N 1.0622°E / 40.2033; 1.0622 Crkva iz 16. st. s tornjem sličnim onom kod katedrale. U njoj se nalaze mumije tragičnih ljubavnika Izabele i Dijega (bogata plemićka i siromašni križar).
Iglesia de San Martín, Teruel, España, 2014-01-10, DD 51.JPG Crkva sv. Martina u Teruelu (San Martin) 1316. Teruel 40°12′14″N 1°03′48″E / 40.2039°N 1.0633°E / 40.2039; 1.0633 Crkva sv. Martina obnovljena je u 16. st. kada je izgrađen njen mudéjar toranj.
Torre de la iglesia del Salvador 1.jpg Crkva Krista Spasitelja u Teruelu (San Salvador) 17. st. Teruel 40°12′11″N 1°03′46″E / 40.2031°N 1.0628°E / 40.2031; 1.0628 Crkva Krista Spasitelja ima izvanredan toranj u mudéjar stilu, te skulpturu Krista iz 14. st. Lučna vrata tornja i njezina keramička zeleno-bijela fasada dominiraju ulicom sebka. On ima tri kata s križnim svodovima, dvojnim prozorima oštrih lukova na fasadi i 122 stube.
La colegiata de Santa María.JPG Gospina crkva u Calatayudu
(Colegiata Santa María la Mayor)
13. st. Calatayud 41°12′41″N 1°23′03″E / 41.2114°N 1.3842°E / 41.2114; 1.3842 Izgrađena na mjestu starije džamije, sastoji se od fakulteta iz 14. st., mudéjar oktogonalnog tornja i apside iz 16. st., te pleterske fasade i barokne kapele.
Crkva sv. Tekle Cervera de la Cañada 41°15′21″N 1°26′27″E / 41.2558°N 1.44089°E / 41.2558; 1.44089
Crkva sv. Marije (Iglesia de Santa María) 1356.-1385. Tobed 41°12′06″N 1°14′24″E / 41.2018°N 1.2401°E / 41.2018; 1.2401 Crkva-utvrda koja ima vanjske zidine s obrambenim galerijama. Izgradio ju je "Red Svetog Groba" iz Calatayuda.
Aljafería2.JPG Palača Aljafería 11. stoljeće Zaragoza 41°23′32″N 0°32′05″E / 41.3923°N 0.5348°E / 41.3923; 0.5348 Palača muslimanskih kraljeva Saraquste prozvana "Palača radosti" pretvorena je u 16. st. u rezidenciju aragonskih kraljeva.
Zaragoza - San Pablo - Puerta principal y torre.jpg Crkva sv. Pavla (San Pablo) 13.-16. st. Zaragoza 41°23′32″N 0°31′52″E / 41.3921°N 0.5310°E / 41.3921; 0.5310 Izgrađena u 15. i 16. st. preko romaničke samostanske crkve iz 13. st. Ima sjajan oktogonalni toranj s kojega se pruža sjajan pogled na grad. Unutra se nalazi renesansni oltar (Damian Forment).
La Seo - Exterior ábside.JPG Katedrala u Zaragozi (Catedral del Salvador) 12.-15. st. Zaragoza 41°23′30″N 0°31′24″E / 41.3916°N 0.5232°E / 41.3916; 0.5232 Izgrađena 1140. god. preko džamije iz 8. st. po nalogu kralja Alfonsa I. Aragonskog. Od 1204.-15. st. u njoj su krunjeni kraljevi Aragona. Dorađena u mudéjar stilu od 1318. do 15. st. kada je obnovljena urušena kupola.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Mudéjar arhitektura u Aragonu
  1. Savjet svjetske baštine upisuje 31 novi lokalitet (engl.) Preuzeto 29. svibnja 2012. god.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]