Musa Ćazim Ćatić

Izvor: Wikipedija
Musa Ćazim Ćatić

Puno ime Musa Ćazim Ćatić
Rođenje 12. ožujka 1878.
Odžak, BiH
Smrt 6. travnja 1915.
Tešanj, BiH
Period pisanja rano 20. stoljeće
Književni period realizam
Važnija djela
  • :::Pjesme od godine 1900 do 1908. Prva knjiga
    Sabrana djela I. i II.
Portal o životopisima

Musa Ćazim Ćatić (Odžak, 12. ožujka 1878.Tešanj, 6. travnja 1915.),[1] bosanskohercegovački hrvatski[2] preporodni književnik bošnjačkoga podrijetla.[3][4]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Musa Ćazim Ćatić se nalazi na novčanici 50 KM
Mezar Muse Ćazima Ćatića u Tešnju

Musa Ćazim Ćatić rođen je u Odžaku 1878. godine. Otac Hasan mu je bio maloposjednik.[5] U rodnom gradu je pohađao mekteb, a istovremeno pohađao je i državnu pučku školu.[5] Nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u Tešanj, uči brijački zanat, upisuje se u medresu i uči kod tešanjskog muftije Mesud ef. Smajlbegovića turski, arapski i perzijski jezik.

Godine 1898. odlazi u Istanbul, gdje se upoznaje s Osmanom Đikićem, a već sljedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi vojsku u Tuzli i Budimpešti. Otuda ponovo odlazi u Istanbul, 1902. godine, gdje pohađa medresu Mektebi Numunci Terreke, a zatim je prešao u gimnaziju.[6] Zbog imovinskih neprilika vraća se u Sarajevo i tu upisuje Šerijatsku sudačku školu (Nuvvab). Tu je studirao od 1904. godine do 1908. godine dok nije, 11. travnja, isključen iz škole.[6] Već tada djeluje u brojnim listovima, ponajviše u Beharu, Bošnjaku te u zagrebačkim časopisima: Domaćem ognjištu, Pobratimu, Sijelu, Prosvjeti, Mladoj Hrvatskoj i Hrvatskoj smotri.[7] Bio je velikim podupirateljem Hrvatske narodne legije,[8] te se osjećao dijelom hrvatskoga bića i izjašnjavao Hrvatom. Svoje hrvatstvo iskazivao je i svojim stihovima: "Postojbino draga Mladena i Tvrtka! / Hrvatstvo mi tvoje baštinstvo je sveto. / Ah, neka je samrt i teška i gorka, / Za spas tvoj i sreću, mog života eto!"[9]

Nakon što je zbog boemskog života isključen iz internata, preuzima uredništvo Behara, diplomira, odlazi u Zagreb, upisuje Pravni fakultet, druži se s Matošem i Ujevićem i 1910. godine vraća se u Bosnu, gdje u više mjesta (Bjeljina, Tešanj, Sarajevo) službuje da bi napokon preuzeo časopis Biser u Mostaru i sav se posvetio spisateljskom radu: piše pjesme, eseje, kritike, prevodi brojne studije i knjige, za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku. Ali, već 1914. ponovo biva uvojačen, prebačen u Tuzlu, pa u Oerkeny u Mađarskoj. Vraćajući se u Oerkenyu s jedne zabave u vojarnu, pri piću, pao je i ostao u snijegu gdje je nađen već polusmrznut.[10] Tada se razbolio od tuberkuloze, pa je poslije kratkog liječenja vraćen kući kao neizlječiv.[10]

U Tešnju mu je Ademaga Mešić pokušao pomoći dodijelivši mu posebnog liječnika i svu moguću njegu ali Ćatić umire 6. travnja 1915. godine, u 4 sata poslijepodne.[10] Na njegovom grobu mezaru u Tešnju stoji isklesano: "Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara." Mnoge škole u Bosni i Hercegovini nose njegovo ime među kojima je i tešanjska Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić".

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Nekoliko islamskih ustanova (Zagreb 1900)
  • Pjesme od godine 1900 do 1908. Prva knjiga (Mostar 1914)

Posmrtno[uredi | uredi kôd]

  • Izabrane pjesme (Sarajevo, 1928)
  • Odabrane pjesme. Jubilarno izdanje u povodu pedesetogodišnjice smrti pjesnika 1915-1965. (Zagreb, 1965)
  • Pjesme. - Milan Šenoa - Franjo Horvat Kiš - Musa Ćazim Ćatić (Zagreb, 1966)
  • Sabrana djela I. Izvorna poezija - Prevodi pjesama i prepjevi (Tešanj 1968)
  • Sabrana djela II. Izvorna proza - Prevedena proza - Drugi o Ćatiću (Tešanj 1968)
  • Pjesme vjere (Sarajevo, 1978)
  • Ja nijesam sanjar i druge pjesme. Izbor (Sarajevo, 1981)
  • Pjesme (Sarajevo 1981)
  • Pjesme. Izbor (Sarajevo, 1981)
  • Izabrana djela (Sarajevo 1988)
  • Pjesme i prepjevi (Sarajevo, 1991)
  • Ljubavi (Zagreb 1993)
  • Boje i mirisi - Pjesme (izbor) (Sarajevo 1997)
  • Pjesme (Sarajevo, 1998)
  • Izabrane pjesme. Musa Ćazim Ćatić (Mostar, 2000)
  • Pjesme, prepjevi, eseji (Sarajevo, 2002)
  • Safvet-beg Bašagić. Izabrana djela. Musa Ćazim Ćatić. Izabrana djela (Zagreb, 2005)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ferid Karihman, Hrvatsko-bošnjačke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1996., ISBN 953-169-063-4, str. 181. i 187.
  2. Franjo Topić, Svjedok nade: kronopis, HKD „Napredak”, Sarajevo, 2004., ISBN 9958-840-19-7, (COBISS.BH), str. 314.
    Wikicitati »Napredak bi trebao biti jedan od sunakladnika. On sa sobom nosi neka načelna i teorijska pitanja, kao kakav je odnos hrvatske književnosti prema drugim književnostima BiH, kakav je odnos prema onoj u Hrvatskoj, što je s Muslimanima koji su se smatrali Hrvatima – kao, poimence Mak Dizdar, Musa Ćazim Ćatić i, napose rahmetli Muhamed Kondžić, koji se i 1990., na Napretkovoj tribini, vrlo jasno očitovao Hrvatom.«
    (Topić, 2004., 314.)
  3. Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 4, str. 273.
  4. Ćatić, Musa Ćazim Proleksis enciklopedija
  5. a b Ferid Karihman, Hrvatsko-bošnjačke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1996., ISBN 953-169-063-4, str. 181.
  6. a b Ferid Karihman, Hrvatsko-bošnjačke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1996., ISBN 953-169-063-4, str. 182.
  7. Ferid Karihman, Hrvatsko-bošnjačke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1996., ISBN 953-169-063-4, str. 183.
  8. Politički zatvorenikArhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2012. (Wayback Machine) Kronologija pravaštva (XI.), prir. Mladen Kaldana
  9. "Bosni" - Musa Ćazim Ćatić. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2016. Pristupljeno 17. travnja 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  10. a b c Ferid Karihman, Hrvatsko-bošnjačke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1996., ISBN 953-169-063-4, str. 186.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]