Nürnberški zakoni

Nürnberški zakoni (u hrvatskoj literaturi pojavljuje se i oblik Nirnberški zakoni) su zakoni doneseni 15. rujna 1935. za vrijeme nacizma u Njemačkoj kojima je institucionaliziran progon Židova, Roma i drugih tzv. nearijaca na rasnoj osnovi. Tim je zakonima Židovima zabranjeno da obavljaju državne i javne službe, zabranjeni su im brakovi i spolni odnosi s Arijcima, zabranjeno je da uzimaju u službu Arijce, zabranjeno im je sudjelovalje u kulturi, sportu i sl.

Zakoni su bazirani na rasnoj teoriji koja Židove, kao Semite (slično i Rome, koji potiču od Dravida, nearijaca), smatra najnižom rasom koju treba izolirati i konačno eliminirati. Zato su, za razliku od ranijih antisemitskih progona u Europi, bez razlike obuhvatili i one koji su prešli na kršćanstvo, ili su čak oba njihova roditelja prešla na kršćanstvo prije njihovog rođenja, ali su im troje od djedova i baka nearijci (ako je dvoje, bili su u prijelaznoj kategoriji, što ih većinom nije spasilo od konačnog istrebljenja).

Progon koji je ovime postao dio zakonskog sustava završio je u masovnom istrebljenju - holokaustu.

Nezavisna država Hrvatska preuzela je u cijelosti Nürnberške zakone i provela ih. Vidi članak Holokaust u NDH.

Nedovršeni članak Nürnberški zakoni koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.